Vrlo kvalitetan književni program, dobro osmišljeni razgovor o književnosti, poeziji, dijalektima, književnom stvaralaštvu i raznim umjetničkim utjecajima održan je u programu 26. Sa(n)jam knjige u Istri u petak navečer - višestruko nagrađivana pjesnikinja Evelina Rudan te književnik, urednik, organizator književnih događaja dr. Boris Domagoj Biletić predstavili su svoje nove knjige uz razgovor s Milanom Rakovcem.

"Možda ovo ne dolazi iz krvi" u izdanju ulcinjske Plime naziv je Biletićeve knjige, a Evelina Rudan je predstavila svoju knjigu "Smiljko i ja si mahnemo", u izdanju Frakture.

- Mislim da bi se Jure Žakan silno veselio da vidi ovo književno predstavljanje, 'Vita, Vita, štampa naša gori gre', a sretni bi bili i Balota, Črnja, pa i mi živući, nešto stariji smo itekako sretni da imamo tako kvalitetne autore. Rudan i Biletić kao da su preskočili nekoliko stoljeća. Sjećam se kada je Evelina Rudan nagrađena kao 13-godišnjakinja, mala čakavčica, a pamtim i Biletića iz njegovih najmlađih dana. Evelina mi dođe skoro kao pjesnička unuka, a Biletić kao posinak. Kada sam bio gradski činovnik, sjećam se mladog Biletića, pjesnika, svestranog mladića, rockera, rekao je Rakovac.

Evelina Rudan kazala je da joj je posebno drago biti između ta dva mladića- Biletića i Rakovca, te se prisjetila svojih pjesničkih početaka, još kad je bila učenica i prvog priznanja za čakavštinu.

- Nekako je bila tendencija da poezija malih čakavčića bude lirska, sažeta, a ja sam već tada pisala narativnu poeziju. Milan Rakovac, koji je bio član žirija te godine imao je razumijevanje za takve narativnije forme. Uz to, kada me Boris Domagoj Biletić, koji nije bio poznat kao blag kritičar pohvalio, to mi je bio poticaj za daljnji rad. Bilo je to davno, kada sam se kao osnovnoškolka počela intenzivnije baviti poezijom. U ovoj zbirci nema gole autobiografije, kao što je nema općenito u poeziji, no prisutni su biografski podatci, a pitala sam i pravog Smiljka smeta li mu da bude tu spomenut, na što je rekao da mu nipošto ne smeta, kazala je Evelina Rudan.

Boris Domagoj Biletić koji je počeo vrlo mlad pisati, govorio je i o utjecaju hard rocka, bluesa i metala te kako mu se sve posložilo kada je došao kod pravih ljudi. Prisjetio se profesorice Ivezić, nije bio mlad čakavčić, i prisjetio se kako je taj klub stvarao buduće pisce, novinare, likovnjake.

- Sve je kod mene nekako počelo u neformalnim skupinama ljudi, prisjetio se Biletić početka svoga stvaralaštva.

Govoreći o Evelini Rudan, Biletić je istaknuo da kada se spomene sveto Trojstvo istarske poezije, ali unutar šireg, hrvatskog kontekta, tu su svakako Nada Galant, Evelina Rudan i Nada Grubišić. Naveo je i da Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, čiji je on predsjednik, posljednjih godina revalorizira pjesništvo nažalost pokojne Nade Grubišić, te objavljuje njezine do sada neobjavljene rukopise, kojih ima podosta.

Osvrćući se na stvaralaštvo Eveline Rudan, i na vrijednost njezine posljednje knjige, Biletić je napomenuo da je njegova supruga prije "sa škabela" počela čitati knjigu Eveline Rudan nego njegovu.

Evelina Rudan htjela je napisati knjigu u stihovima, ali da ipak bude više zastupljena narativna linija. Govoreći o svojim izabranim pjesmama objavljenim u Crnoj Gori Biletić se prisjetio suradnje s Jovanom Nikolaidisem te istaknuo je i svoje crnogorske gene, zbog čega mu je i ova knjiga posebna.

Na kraju im je Rakovac kazao da razmisle i o pisanju proze, ne sumnjajući da će i tu nastati vrlo kvalitetna djela.

Cijeli je program održan u izvrsnoj atmosferi: dvorište Shipyarda postalo je prava poetska oaza, a brojni ljubitelji poezije sa svih strana, bili su vrlo zadovoljni i u druženju s poezijom, ali i s dragim ljudima, nakon toliko vremena. Bilo je zbilja dirljivo vidjeti te susrete nakon toliko vremena.

Povezane vijesti

• "Pula čita" u autobusu, kafiću, a uskoro i na plaži
• Jergović: Ne mogu biti svoj pouzdani čitatelj
• Okrugli stol o Lampedusi: Ne žrtve, nego heroji