"Na ovom neobičnom Sajmu, naša je pratiteljica poezija, i nije slučajno da je s nama jedan od najvećih poeta, Petar Gudelj", najavio je voditelj Aljoša Pužar svog prvog gosta ovogodišnjeg sajamskog Doručka s autorom u Shipyardu.

- Poezija s jedne strane liječi, s druge ostvaruje, jezik je svijet, svijet je jezik. Boleština ne može stati na put poeziji, može strpati u samoizolaciju, a moja samoizolacija traje skoro cijeli moj život. Iz te perspektive, krenuo sam studirati, rođen sam u Podosoju, a studirao sam na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Prije toga prošao sam kroz Mostar, Šibenik, Imotski, da bih došao do Beograda, gdje samo stekao prve kolege. Prvu pravu pjesmu napisao sam tamo tek na trećoj godini fakulteta. U dobrom sam odnosu s poezijom, nije to uvijek laki odnos, a uglavnom dobar sam odnos imao i sa svojim urednicima, jer urednici su pretežito i prvi čitatelji pjesama. Beograd me obilježio, ali i Zagreb. Pjesme su utrle moj put, a u Beogradu sam se razvijao i kao čovjek, kazao je Gudelj, ističući i slobodan duh onih godina formiranja te činjenicu da se tada u Beogradu moglo slobodno pisati.

- Volim Srbiju, Beograd, srpsku književnost, ako je voljenje na taj način, takva ljubav nacionalizam, onda sam nacionalist. Ali cijelo to vrijeme volim i Hrvatsku, njezinu književnost, znači onda sam i hrvatski nacionalist, kazao je Gudelj.

Govorio je i o tome kako je u Beogradu bio autor čitanke za učenike viših razreda osnovne škole, i da je taj udžbenik objavljen u nakladi većoj od 100 tisuća primjeraka. U Beogradu je živio do 1990./91. i onda kada je sve to prešlo u nešto posve drugo, "ostavio sam sve i otišao sam u Bašku Vodu, gdje sam prethodno sagradio kuću. No, i da nisam imao tu kuću, vratio bih se".

Govorio je i o svome sudjelovanju na hrvatskoj književnoj sceni, o objavama u časopisima, te o hrvatskoj izdavačkoj sceni.

Također, bilo je govora i o tome kako nitko nije napisao ni slova o njegovoj knjizi objavljenoj godinama unazad pri Školskoj knjizi.

- Ako je itko kriv za pjesme, onda je pisac kriv, autor je kriv za vlastitu poeziju, recepcija poezije nije uvijek sjajna, kazao je Gudelj. Pričao je i o svome odnosu prema prirodi, kako su hrastovi bili hramovi gdje su živjeli Zeus, Perun, o ilirskom jeziku, te o prapovijesti i povijesti kao dijelu kulturnog nasljeđa koje je potom prisutno i u poeziji.

- Drago mi je što gospodarim s četiri naglaska, a isto tako drago mi je da koristim interpunkciju koja mi je poput slova. Svaka riječ mora imati svoje mjesto, naveo je ističući da ima i pogled u poeziju drugih autora.

Na pitanje Aljoše Pužara, a koje je ujedno i naslov, lajtmotiv, odnosno misao ovogodišnjeg Sajma "Di smo", kazao je "Znamo gdje nam je kraj, ako sumnjamo u sebe, to je zdravo, korisno i vrlo potrebno. Poezija je vječna, neka joj je hvala i slava", zaključio je Gudelj prvi ovogodišnji Doručak s autorom.

Uz epidemiološke mjere, pažljiva sajamska publika bila je vrlo zadovoljna ovim pjesničkim susretom, te činjenicom da se po malo vraćamo prema starom - starom. Jedino maske i dezinficijens bili su znak još uvijek potrebnog opreza.

Povezane vijesti

• Nema više u birtijama novinara i pisaca
• Vladislav Bajac: Žene su odanije čitateljice
• Književnost je najugodniji način da se nadmaši stvarnost