DAN UOČI PREMIJERE U ARENI

AUTORI DOKUMENTARCA ULJANIKOVCIMA DIJELILI ULAZNICE Ilija Pavičić: Jako sam vezan za Berge Istru jer sam plovio tri mjeseca na tom brodu, a i poznavao sam žrtve potonuća

| Autor: Erika FILIPLIĆ

Uvijek sam uživala u razgledavanju svakog broda sagrađenog u Uljaniku. Još dandanas me srce boli, teško mi je pala ta vijest o potonuću. Bio je to velik uspjeh za Uljanik, jedini takav slučaj u svijetu da se brod gradi u dva dijela i spaja pod morem. Muči me pitanje zašto se dogodilo to potonuće, kaže Živka Medić koja je u Uljaniku skupila 25 godina radnog staža

 

Uz puno emocija koje je izazvalo prisjećanje na zlatne godine Uljanika, ali i nestanak gigantskog broda Berge Istra, a posebno zbog svježeg i bolnog pada Uljanika, umirovljenim, donedavnim i aktualnim radnicima pulskog brodogradilišta autori dokumentarnog filma "Berge Istra" Dražen Majić i Zoran Angeleski podijelili su jučer na Giardinima stotinjak besplatnih ulaznica, dan uoči sutrašnje premijere u pulskoj Areni.

Film "Berge Istra", između ostalog, istražuje okolnosti gradnje supertankera za norveškog brodara Sigvala Bergesena u vrijeme kada je pulsko brodogradilište bilo na vrhuncu svoje slave i kada je bilo relevantno u svjetskim okvirima. Na samom isteku 1975. godine Berge Istra je misteriozno i pod službeno nikad razjašnjenim okolnostima potonuo između Filipina i Japana, u području koje se naziva Đavolje more. S brodom je potonulo i dvoje mladih Puljana, bračni par Karmen i Egidio Ševrlica. Pokrenuta je dotad najveća potraga, brod je nakon 20 dana proglašen nestalim te je za njega Lloyd isplatio najveću odštetu u povijesti pomorstva. 

Odlazak u Lisabon

S Berge Istrom plovio je Ilija Pavičić, umirovljenik Uljanika, dipl. inž. strojarstva ima 40 godina i dva mjeseca radnog staža u Uljaniku.

- Jako sam vezan za Berge Istru jer sam plovio tri mjeseca na tom brodu, a i osobno sam poznavao žrtve potonuća, bračni par Ševrlica. Emotivno sam doživio vijest o potonuću Berge Istra. Ja sam bio zadužen za primopredaju, odnosno ispitivanje strojeva i uređaja. Budući da nije bilo velikog dokovanja, bili smo prisiljeni otići u Lisabon gdje smo dovršili radove i bojanje donjeg dijela broda. Bilo je teško predvidjeti točne rokove isporuke jer je to bio prvi gigantski brod pa su pojedini radovi kasnili. Veliku pomoć i iskustvo pružao nam je norveški brodovlasnik, prisjetio se ing. Pavičić.

Živka Medić 25 godina je radila u Uljaniku, u kadrovskoj službi: "Uvijek sam uživala u razgledavanju svakog broda sagrađenog u Uljaniku. Još dandanas me srce boli, teško mi je pala ta vijest o potonuću. Srce me boli jer je to bio jako velik uspjeh za Uljanik, jedini takav slučaj u svijetu da se brod gradio u dva dijela i spajao pod morem. Muči me pitanje zašto se to dogodilo".

Samir Korman radio je u Uljaniku 30 godina kao konstruktor, od 1989. do 2019.

- Najviše me zanima kako će se u filmu prikazati spajanje broda. Nije to bila mala barkica. Potreban je bio tunel u koji su se uvlačili varioci i varili dvije polovice broda. Tada je to bila nova i zahtjevna tehnologija spajanja u moru, kaže Korman.

Umirovljeni uljanikovac Ivan Pletikos (brodski mehaničar) evocira svoje radne dane u pulskom brodogradilištu: "Bilo je dobro jer smo bili mladi. Jako mi teško pala ta vijest, pogotovo zato što sam poznavao dvije pulske žrtve potonuća." 

Voditelj porinuća

Na Korzu se jučer pojavio i ing. Vladimir Filipović, jedan od aktera u filmu, bio je voditelj porinuća Berge Istre.

- Moja je teorija da svaki brod, kao i svaki čovjek, ima sudbinu, kazao je kratko.

Božo Benčić (umirovljeni tokar): "To je velika uspomena i jedan dio moga života. Znatiželjan sam kako će film to pokazati. Zanima me je li istina konačno isplivala na površinu, crna mrlja koja nikad nije očišćena."

Mojra Radonić radila je u komercijali TESU-a. Za nju su, kaže, najveći doživljaji bila porinuća Berge Istre i Berge Vange.

- Veliki osjećaj ponosa i vrijednosti. Raditi u Uljaniku je za mene bio izvor znanja. Nesebično se učilo mlade ljude koji su puno toga bili spremni naučiti. Posve druga dimenzija načina rada nego danas, kaže ona.

Ratko Bujić radio je u konstrukciji. Spominje da tehnologija spajanja dviju polovica broda u moru nije tada bila poznata. "Svi smo strepili kako će sve to ispasti." 

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter