Pasionirani planinar Feručo Lazarić na netom održanom predavanju o svojim planinarskim putešestvijama diljem svijeta, publiku okupljenu u Gradskoj knjižnici u Rovinju, podsjetio je na ljepotu prirode. Ujedno, bila je to i prigoda da se gosti predavanja zagledaju u svoju nutrinu i zapitaju kakva je kvaliteta i sadržaj života koji žive.

Život je lijep

Lazarić je svojim sugestivnim načinom pripovijedanja jednostavnim i lako razumljivim jezikom opisao avanture sa svojih propješačenih planinarskih staza i posjeta nekim od najljepših vrhova svijeta. Govorio je o snazi moćnih planina, prekrasnim krajolicima koji ih okružuju, običajima i načinu života ljudi koji s njima/na njima žive.

U svojem pripovijedanju opisao je i hranu koju je kušao i dijelio sa svojim domaćinima, boje šuma i jezera, toplinu vode/mora u koje je zagazio, pjesme koje je pjevao i slušao. Prisjetio se i napuštenih tvrđava i spomenika hladnih na dodir i napuštenih od ljudi, mirisa koji su ga vraćali u rodni kraj - Savičentu, a koje je osjetio na drugim kontinentima. Sve to, ne bi bilo ništa neobično da Lazarić nije slijepa osoba.

Predavanje pod nazivom "Život je lijep i kad si slijep" počeo je izvedbom istoimene pjesme koju je skladao i koja je postala himnom istarskih planinara. No, nisu samo planinarenja i glazba jedine Lazarićeve strasti. Jer autor je dviju knjiga "Planinarenje na slijepo" i "Na drugi način lijepo", a već mu je i treća knjiga u pripremi. Osim toga, objašnjava, naučio je i plesati pa sada beskrajno uživa u plesnim koracima.

- Nakon što sam oslijepio trebalo je vremena da se priberem. S vremenom sam shvatio da od samosažaljenja nemam ništa i da jednostavno moram krenuti dalje. Odlučio sam da nešto moram promijeniti u svom životu, a kako nisam mogao utjecati na ništa drugo, odlučio sam promijeniti sebe. Svoju sam sljepoću prigrlio, postali smo prijatelji te se zajedno uputili u život, kaže Lazarić.

Da se radi o doista hrabrom i neustrašivom čovjeku najbolji su dokaz i njegove tvrdnje da je sa sljepoćom dobio više nego izgubio.

- Ta tvrdnja na prvu zvuči nevjerojatno. Gledajte, ja kao slijepa osoba počeo sam planinariti a to mi je danas velika strast i veselje. Napisao sam dvije knjige, pišem treću. Puno putujem i na tim putovanjima danas "vidim" puno više nego kad sam putovao gledajući svojim očima.

Upoznao sam puno ljudi s kojima sam kasnije postao prijatelj. A to je uistinu pravo bogatstvo, kaže Lazarić, svjestan da bi njegov život u mnogim segmentima bio drugačiji da u svojim četrdesetim nije oslijepio. No, ne nužno kvalitetniji i bolji. Upravo suprotno, uvjeren je da bi puno manje vidio da nije oslijepio.

Žar

- Svijet je kao knjiga. Ako ne putujete čitate samo jednu stranicu, kaže Lazarić i nastavlja "ne recite mi koliko ste obrazovani, već koliko ste proputovali". A planinarenje, ta bogom dana ljudska aktivnost koja ima toliko žara i ono je sve što život čini sadržajnijim, bogatijim, uzbudljivijim, i na koncu konca zdravijim.

Zato planinarite, bilo da ste mladi ili stariji, zdravi, bolesni, bogati, siromašni, slobodni ili u vezi jer planinarenjem ćete zaista dobiti ljepotu življenja, sreću, zdravlje i veselje a to je ono za čime svi ljudi žude, poručio je publici svestrani Lazarić.

Povezane vijesti

• Češka koča na Jezerskom
• Novigrad: Svečano otvoren Mjesec hrvatske knjige
• Feručo Lazarić u GKČ Pula predstavlja svoju afričku i južnoameričku avanturu