(Snimio Duško Marušić Čiči / Glas Istre)
Edo Popović prvi je gost autor u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u Mjesecu hrvatske knjige, gdje je u utorak navečer predstavio svoj novi roman "Hrvatski pasijans".
Uz moderatoricu, knjižničarku Karmen Damljanović, autor je govorio o novoj knjizi čije je mjesto radnje u jednom novozagrebačkom naselju, gdje je ubijen umirovljeni svećenik. Slučaj preuzimaju inspektori Branko Rakitić i Marko Ančić, u policiji poznati po osebujnom načinu rješavanja slučajeva.
- Već imena policajaca podsjećaju na sportaše, Rakitić na čuvenog nogometaša, a Ančić na isto tako slavnog tenisača. Ovaj književnik koji jednako uspješno piše prozu, krimiće, putopise, pasionirani je hodač i prevoditelj, te nekadašnji novinar, iznimno je čitan autor. Pogledala sam koliko su njegove knjige posuđivane, i mogu reći da su svi njegovi naslovi prilično posuđivani. Protagonisti ovog posljednjeg njegova djela, inspektori, ulaze u razne sfere društva i pojedinaca te razotkrivaju manipulaciju i korupciju rješavajući zločin, kazala je Damljanović.
Sam je autor rekao da ga ne čudi što su u publici uglavnom žene, te da je i njegova žena mudriji, pametniji dio njihove zajednice što traje već 35 godina. Definirao je taj svoj roman poput romana istrage, a bilo je govora da se na neki način oslanja i na njegovu knjigu iz 2016. godine "Poglavnikov pudl". Voli filmove Quentina Tarantina, voli pogledati i trash stvarnost, a današnja mu je stvarnost besmislena.
- Lik Branka Rakitića je moj alter ego, odnosno moj alter edo. Inače volim jednostavne, male stvari, evo, kada jabuke budu dovoljno zrele, spremit ćemo rakiju, sretan sam ujutro kada se probudim i ništa me ne boli, kada odem do susjeda na čašicu razgovora, volim čitati knjige, Sepulveda mi je uzor u mnogočemu. Bio sam, 2020. godine tri puta s one strane života, liječnici su već rekli mojoj ženi da je situacija jako teška, no uspio sam se vratiti, ne težim velikim stvarima, bogatstvu, uspjesima, dionicama, kazao je Popović ističući da sada čita knjigu "Filozofija zombija", Horhea Fernandesa Gonsala u izdanju Geopoetike i da mu se to djelo silno dopalo.
Edo Popović studirao je komparativnu književnost, hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavio je romane: "Kako sam brojio ružičaste robote" (2021.); "Poglavnikov pudl" (2016.); "Mjesečev meridijan" (2015.); "Lomljenje vjetra" (2011.); "Oči" (2007.); "Igrači" (2006.); "Izlaz Zagreb jug" (2003.); eseje: "Zapisi iz Stranice Gornje" (2019., s Ljiljanom Đorđević), "Čovjek i planina – kratki uvod u sjeverni Velebit" (2018., u suradnji s Antom Vukušićem); "U Velebitu" (2013.); "Priručnik za hodače" (2009.); dnevnik: "Kameni pas" (2001.) te zbirke priča: "Ponoćni boogie i druge priče" (1987.); "Tetovirane priče" (2006., u suradnji s Igorom Hofbauerom); "San žutih zmija" (2000.). Knjige su mu prevedene na nekoliko jezika.