Najnoviji premijerni naslov Teatra Ulysses može spadati među top pet najboljih naslova ovoga teatra koji djeluje već 24 godine, a zasigurno među jednim od najboljih zadnjih nekoliko godina. Dakako, naslove je teško uspoređivati i riječ je o posve drukčijim predstavama i projektima, primjerice prošlogodišnji ''Othello'' imao je snažno naglašenu antiratnu poruku i predstavio je sjajan spoj suradnje triju kazališta.

Ranijih godina bilo je i raznih novosti, predstava koje su i nakon Brijuna imale sjajan uspjeh te živjela svoj život, kao i naslova koji su plesali samo jedno ljeto, ili malo više. Bilo je, dakako, i sjajnih, velikih uspjeha i sezona, predstava koje su dobile nagrade i priznanja gdjegod su uprizorene.

Ove godine na repertoaru nije bio Shakespeare, već Brecht, što i nije potpuna novost no ''Prosjačka opera'' u prijevodu s njemačkog Karla Hubaka koji je tu i dirigent, glazbeni voditelj i aranžer uz dramaturgiju Željke Udovičić Pleština i u režiji Lenke Udovički osim što donosi snažan tekst, ima i sjajan ansambl – sve žene i jedan muškara, ali i sjajan glazbeni sastav tako da dolazi do zbilja vrlo s(p)retne simbioze između glazbenog i tekstualnog dijela.

Ovaj Brechtov satirički komad s glazbom nastao je u suradnji sa skladateljem Kurtom Weillom, stalnim njegovim suradnikom. Premijerno je izveden 1928. godine u Berlinu. Komad je adaptacija ''Opere za prosjake'' (The Beggar’s Opera) Johna Gayja i skladatelja Johanna C. Pepusha iz 18. stoljeća koja je u  Londonu i tada doživjela golemu popularnost, no Brecht i Weill gotovo dvije stotine godina kasnije djelo prevedeno na njemački jezik ženskim rukopisom Brechtove prijateljice i suradnice Elisabeth Hauptmann postavljaju u drugačiji kontekst, u aspekt svojega vremena.

Iako je prošlo puno godina od kada je ovo djelo kreirano, i dalje je vrlo snažno i moćno i po mnogim aspektima korespondira s nekim momentima i elementim aktualnosti.

On oštrim perom komentira socijalne, političke i ekonomske probleme vlastite suvremenosti, a nepravde tada, kao i sada, na sve strane. Djelo se dade višestruko čitati, interpretirati i analizirati, kroz isto tako višestruko semantičko iščitavanje, gdje su vidljivi razni obrasci ljudskoga ponašanja, odnos pojedinca i društva, odnos prema materijalnom, uz jednu od finalnih repliki o tome je li je gore, opasnije, banku opljačkati ili formirati. Brecht daje glas onima koji su često marginalizirani i zanemareni, a sjajan ženski ansambl uz jednog jedinog glumca, blaženog među ženama, daje tu dodatnu snagu komadu, gdje vrlo zorno pr(o)ikazuje nepravdu i socijalnu nejednakost. Prirodna pozornica utvrde Minor snažan je i zahvalan ''suigrač'' u ovome timu postajući tako uzročno-posljedično dio radnje.

Bojana Gregorić Vejzović, Nika Ivančić, Anica Kontić, Ana Kvrgić, Lana Meniga, Barbara Nola, Mada Peršić, Tara Rosandić, Dijana Vidušin i Deni Sanković čine ansambl ove predstave gdje je upravo njihova interakcija, nadopunjavanje iznimno važno i gdje svatko kreira svoju ulogu. Teško je nekoga izdvojiti – sjajne glumice, vrlo različite i posebne u svojoj interpretaciji, no Dijana Vidušin je, što su mnogi u publici primijetili, naprosto briljirala. I Sanković se tu sjajno prilagodio interakciji s kolegicama.

Orkestar su činili: Jurica Bajević, Jakov Gojmerac, Martina Jembrišak, Filip Lusavec, Sven Matijević i Filip Mlinarić. Glazba također i nosi predstavu, dakako uz sjajan tekst i nadahnute glumce, no i sama glazba postaje narativna, a ne samo deskriptivna.

Koreograf Staša Zurovac, scenograf i dizajner svjetla Deni Šesnić i kostimografkinja Bjanka Adžić Ursulov – već dugogodišnji dio ekipe ovoga teatra, sjajno su odradili posao – svatko svoj segment. Predstava traje oko dva i pol sata, no pozornost i koncentracija je cijelo vrijeme jaka – i kod posjetitelja i kod glumaca.

Iako je povratak bio kasno u noć, a dan/noć iznimno topao, gledatelji su i više nego zadovoljni otišli s ove premijere

Povezane vijesti

• Zvjezdana noć, raspoloženi pjevači i zadovoljna publika
• Novak Đoković posjetio Kazalište Ulysses
• Granica između utopije i distopije