prevođenje kao umjetnost
Igor Grbić: "Književni prijevod je sve smo ne rutinski posao"
Igor Grbić (Arhiva Glas Istre)
Dobar prijevod, dakako, teče bez zastoja, takav bi trebao biti svaki prijevod koji se smatra dobrim. Talijanima je lako pisati o ljubavi uz amore-cuore-dolore, a što se kod nas rimuje s ljubav, možda gubav ili šugav, no onda zahvaljujući deklinacijama, padežima, nastoji se pronaći neko rješenje, veli Grbić
"Prevođenje kao umjetnost" naslov je predavanja koje u Sveučilišnoj knjižnici u Puli u srijedu navečer održao izv. prof. dr. sc. Igor Grbić s pulskog Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.
Predavanje je imalo kao cilj objasniti zašto je književno prevođenje najzahtjevnije prevođenje, a prevođenje poezije najzahtjevnije književno prevođenje. Presudnim se ovdje još jednom pokazao i dokazao odnos sadržaja i forme, tj. jezik kao puki prenositelj informacija nasuprot jeziku usredotočenom na sebe, kao na svijet koji progovara već i vlastitim oblicima. U kojoj je mjeri onda prijevod poezije uopće moguć?
Poezija se izgubi u prijevodu
Sva je ta, kao i druga pitanja Grbić, uz obilje primjera, ilustrirao, ukazujući i na činjenicu da ne postoji jedinstveni odgovor.
Bilo je govora o specifičnostima prevođenja poezije, o primjerima iz raznih jezika uz brojne citate, misli i anegdote, poput Katičićeve misli "prevoditi je nemoguće, ali se mora", ili pak "Poezija je ono što se izgubi u prijevodu" Roberta Frosta.
Grbić je govorio o tome kako mnogi, i koji se bave književnošću, nisu svjesni koliko je književno prevođenje važno i zahtjevno, da je to umjetnost jezika.
- Primjerice u uputama za korištenja usisivača važan je samo sadržaj, to su tehnički tekstovi i kada 'uđete' u terminologiju i vrstu tekstova, neće biti problema, pa čak i kada su u pitanju tekstovi iz teorije književnosti, ali kada je u pitanju poezija, time se prevoditelj može baviti danima, stalno promišljajući, mijenjajući, tražeći najbolje rješenje i za nekoliko stihova, kazao je Grbić govoreći o književnosti, djelu te o činjenici da je fabulu najlakše prevesti ako smo je razumjeli, i fabulu i likove.
- Golema većina ljubavne poezije je krajnje banalna, na razini srednje škole, a opet se ne prestaje čitati, a ni pisati, posebni problemi nastaju i kod rima, kako prevesti dvanaesterac s rimom ABAB, a tu nije rješenje samo prevoditi/prevesti sadržaj. Književni prijevod je sve smo ne rutinski posao, neki prevoditelji odustanu od prijevoda i idu na prepjev. Dobar prijevod, dakako, teče bez zastoja, takav bi trebao biti svaki prijevod koji se smatra dobrim. Talijanima je lako pisati o ljubavi uz amore-cuore-dolore, a što se kod nas rimuje s ljubav, možda gubav ili šugav, no onda zahvaljujući deklinacijama, padežima, nastoji se pronaći neko rješenje. Govori se i o tome da pjesnik najbolje prevodi poeziju, to je donekle i istinito, ali može biti i dvosjekli mač, naveo je.
Brojni primjeri
Dio problema što ih poezija postavlja pred svoje prevoditelje ilustriran je zanimljivim primjerima iz više jezika i kultura, što je bilo vrlo zanimljivo posjetiteljima, te u više se navrata razvila i konstruktivna diskusija.
Posebice je bilo zanimljiv kompariranje nekih prijevoda na hrvatski Danteove "Božanstvene komedije", gdje je najbolji prijevod, što su se svi složili, onaj Mihovila Kombola.
Igor Grbić diplomirao je engleski jezik i književnost te indologiju, a doktorirao teoriju i povijest književnosti. Radio je kao lektor hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u New Delhiju, samostalni je prevoditelj i autor, a radi kao izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Puli. Kao književnik objavio je deset knjiga poezije, priča i eseja. Preveden je na više jezika, a s više jezika i sam je preveo više tisuća stranica najrazličitijih književnih i neknjiževnih žanrova. Nagrađivan je i kao pisac i kao prevoditelj.
Nazočne je u ime domaćina pozdravila knjižničarka Nives Franić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
