Gužva je bila u petak navečer u centru Premanture na pretpremijeri prvog filma poznatog akademskog slikara Roberta Paulette »Gozba«. Film je prikazan u sklopu programa PremanKultura - SeptembArt, u organizaciji Fenolige, udruge u kulturi. Pauletta nije skrivao nervozu pred projekciju, uostalom to mu je prvi film i još se na placi tražila stolica više.

Pozitivna kritika

»Gozba« je pogled u Paulettin svijet, Pauletta je umjetnik a umjetnici puno razmišljaju i povezuju, ali to uvijek ne govore javno, ponekad možda u strahu da ih se ne proglasi čudacima. Zato imaju svoj medij kroz koji usmjere svoje misli i ideje. Pauletta, inače akademski slikar, odlučio je krenuti dalje i sve to pretočiti u film. Ovo je njegov svijet, konkretni i imaginarni, što znači da je u filmu ponekad malo razbacan, pogotovo u prvom od tri dijela gdje bi možda trebalo malo promijeniti raspored scena, malo ih skratiti tu i tamo. Pauletta nije glumac, ali ima čist glas i ne brza, svjestan je da se nekome obraća. U tom prvom dijelu govori o sebi, zašto voli veslati na svom kajaku i što mu sve to znači dok otkriva obalu oko Premanture i Kamenjaka, ponekad je ozbiljan, no vrlo često tu ozbiljnost »porubi« s lagano prošaranim humorom.

Prizor iz filma

To je pogotovo jasno u drugom dijelu, najboljem u ovoj kratkoj trilogiji, u kojem fokus prebacuje na njegovu životnu okolinu, a to je dakako Premantura i sve ono oko nje. Taj humor ovdje se već transformira u izbrušenu ironiju koju možda nije uvijek lako prepoznati, ali jasno je da tu nečeg ima, primjerice kada na početku govori o divljim svinjama no njegova kamera prati turiste koji se kupaju na Kamenjaku. Pauletti je stalo do Premanture i nije baš da mu se sviđa u kojem smjeru se ona razvija, zabrinut je, a vjerojatno i ljut, iako tu ljutnju nikad ne pokazuje nego sve komentira pomalo rezigniranom smirenošću. Taj drugi dio u kojem mu kao pripovjedna osovina služe njegove uspomene iz djetinjstva u prvi mah djeluje kao turistička razglednica, no oni koji znaju čitati između redaka lako će shvatiti da to nipošto nije, čak je nešto potpuno suprotno od toga što postaje sve jasnije kako se Paulettino pripovjedno klupko raspliće. Da, ima ovdje puno sunca i mora i čistih stijena, dovoljno da se poželite uputiti k najbližoj plaži, ali autor nije išao za time. On je kritičan, ali u pozitivnom smislu, kao osoba koja ovdje živi i cijeli život pušta korijenje.

Taj drugi dio je sam po sebi dovoljno zaokružen da bi mogao biti samostalan, no Pauletta je želio dodati još jedan zaključni segment u kojem govori o kamenim totemima na plaži koje želi rušiti i to je jedan od dijelova njegove intelektualne slagalice koji se može razumijeti prije svega ako se poznaju klasična dijela na koje se referira. Kao što rekoh, ovo je Paulettin svijet i ništa manje se ne očekuje. Ipak, ne mogu se ne pitati je li ona špilja s desetinama, ako ne i stotinama, takvih malih totema zbilja rezultat zabavljanja turista ili ih je možda sam autor tu poslagao? Hm... Zanimljivo, u svakom slučaju. Pauletta tako prikazuje svoj svijet, ali više-manje diskretno progovara i o politici, religiji, vinu i pivu i umjetnosti. Na kraju, iako se ne može izbjeći dojam određene filmske razbacanosti, jasno je da je »Gozba« povezana, kako likom i djelom Roberta Paulette tako i njegovom rodnom Premanturom koju doživljava na jedan svoj osobni i osobeni način. Ovo je nešto poput dnevnika njegovog razmišljanja, plovidbe kroz njegov tok svijesti i nizanja riječi koje ne znače uvijek to što doslovce znače.

Praksa čini majstora

Pauletta je iskusan umjetnik, ali ima još toga za naučiti kada se radi o filmu, cijeli jedan (filmski) svijet je još pred njim koji mu može služiti kao samostalni medij ili kao nadogradnja za buduće projekte. Imao je on dobar oslonac u iskusnim majstorima Marku Račanu (montažer), Saletu Undertoonu (autor animacija) i Ediju Maružinu (autor glazbe) koji su pomogli da film bude dovoljno kompaktan i jednostavno dobije još jedan sloj kvalitete i prepoznatljivosti odnosno da ne bude »još jedan« film nego da ima svoju osobnost. Zato bi trebao nakon ovih prvih zaveslaja razmišljati o idućim ovakvim projektima. Praksa čini majstora, to je teško poreći.

Cijeli događaj potpomogli su Općina Medulin te Javna ustanova Kamenjak.

Povezane vijesti

• Ime je Zemlje stvarnije, grandioznije od stare opskurne metafore
• Ljetna kiša kulturnih događanja
• Robert Pauletta: "Ovaj je film tek jedna od mnogih mogućih štorija o ljetu, identitetu i zavičaju; o karti i kartografu"