"Sloboda pisanja za autora je enormno važna i uvijek svima govorim, i na književnim tribinama, i onima koji žele pisati, i onima koji nešto rogobore ili na Internetu ili osobno, protiv mojih tema ili načina njihove obrade, da je pisanje prostor slobode. Imamo okvir u kojem živimo. Umjetnost i sloboda i dobar život, često počinju tamo gdje izlazimo iz tog okvira, ako smo previše uokvireni nije dobro i jednom će nas stići to nezadovoljstvo našega zatvora ili našega okvira." Rekao je to književnik Zoran Ferić, gost 17. izdanja književnog susreta Na Baštionu. Tradicionalni svibanjski program održan je u buzetskom Zavičajnom muzeju, u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda" i Gradske knjižnice Buzet, gdje je s književnim gostom iz Zagreba razgovarao knjižničar Mirjan Flego.

Zoran Ferić, jedan od najnagrađivanijih hrvatskih pisaca diplomirao je kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlen je kao profesor hrvatskog jezika u zagrebačkoj gimnaziji. Prve svoje prozne tekstove objavljivao je u časopisima, a njegova prva objavljena knjiga je zbirka priča "Mišolovka Walta Disneya". Tri Ferićeve priče, uz one Miroslava Kiša, Borisa Perića i Roberta Mlinarca nalaze se u zbirci "Quattro stagioni". Njegova druga samostalna zbirka je "Anđeo u ofsajdu", a iz istoimene novele iz te zbirke nastao je njegov prvi roman "Smrt djevojčice sa žigicama". Slijedi roman "Djeca Patrasa" i zbirka kolumni "Otpusno pismo" koje je Ferić pisao uglavnom u tjedniku Nacional. "Simetrije čuda" okupile su u jednom svesku njegova dva dotadašnja romana i dvije zbirke priča. Roman "Kalendar Maja" osvojio je brojne nagrade, Nagradu Grada Zagreba, "Vladimir Nazor" za književnost i nagradu za roman godine Jutarnjeg lista. Uslijedila je zbirka kolumni "Apsurd je zarazna bolest" te potom roman "Na osami blizu mora" s kojim je osvojio Nagradu "Fran Galović", a 2020. godine objavljuje autobiografski roman "Putujuće kazalište", za kojeg je dobio Nagradu "Ksaver Šandor Gjalski". Roman "Dok prelaziš rijeku" objavio je prošle godine. Autor je i tri slikovnice za djecu osnovnoškolskog uzrasta u suradnji s ilustratorom Dominikom Vukovićem - "San ljetne noći", "Romeo i Julija" i "Suze svetog Lovre", kao i slikovnice za odrasle "Piton" koju je ilustrirala Irena Jukić. Vodi radionice kreativnog pisanja, a donedavno je bio predsjednik Hrvatskog društva pisaca.

- Često se vezuju epiteti crnog humora, groteske, apsurda pa čak i perverzije uz vaše pisanje. Je li to točno?, upitao je Flego svog sugovornika koji je uzvratio kako bi rekao da je to djelomično točno, ali i da je to jedan doista površan pogled na literaturu.

- Pokušavam likove staviti u nekakve krajnje životne pozicije ili teške životne pozicije i gledati kako se oni nose s njima. Ako na tom površnom nivou postoji nešto kao crni humor, kao groteska, to mora biti jako opravdano onime što je možda i u podtekstu, što je jezgra tih priča i romana, uzvratio je Ferić.

Govoreći o svom pretposljednjem romanu "Putujuće kazalište", kojim je potvrdio status jednog od najvažnijih i najčitanijih suvremenih hrvatskih književnika i koji ima oznaku autobiografskog i bavi se prošlošću njegove obitelji, rekao je kako ga je potaknula jedina sačuvana fotografija njegovog djeda i bake u operacijskoj sali.

- Ironija toga što je to jedina njihova fotografija, ali i tragičnost te priče me je ponukala da krenem u pisanje autobiografije. Moj djed s majčine strane, ruski emigrant židovskoga podrijetla, pobjegao je iz Rusije za vrijeme Oktobarske revolucije, našao se u Parizu, završio medicinu te dospio u Zagreb, gdje je kao kirurg u Vinogradskoj bolnici upoznao medicinsku sestru, djevojku s Trešnjevke. To je tragično utoliko što je moja baka Ivka umrla na porodu, a djeda su ubili za vrijeme Drugoga svjetskog rata kao Židova i tako je moja majka ostala siroče, prenio je Ferić.

Posljednji Ferićev roman "Dok prelaziš rijeku" naslanja na se kultni roman Marguerite Duras "Ljubavnik", ali je, umjesto iz perspektive petnaestogodišnje ljubavnice sredovječnog kineskog bankara, pisan iz perspektive ljubavnika, u drugom vremenu i prostoru.

- Pokušao sam napisati roman iz perspektive muškarca što je za današnji književni kontekst neuobičajeno jer su popularni romani koji govore o ženskom životu, o ženskom iskustvu, i neka su, naravno. Ovo iskustvo nije moje vlastito, nego je na neki način jedan roman eksperiment. Radi se o 53-godišnjem piscu i 22-godišnjoj studentici kiparstva koji stupaju u burnu ljubavnu vezu, međutim ovo nije samo ljubavni roman već i društveni, budući da društvo i danas, u 21. stoljeću, vrlo negativno reagira na nešto takvo, ali negativno s potpuno drugačijih ideoloških pozicija nego u "Ljubavniku". Tamo je bila rasna priča u centru pažnje, ovdje je priča o muškoj svinji koja iskorištava mladu ženu ili o mladoj djevojci koja pokušava nešto dobiti vezom sa starijim muškarcem, kazao je Ferić.

U pripremi je, najavio je Ferić, zbirka priča "Spiderman" po ključnoj priči iz te zbirke, o čovjeku koji je u dvorištu svoje kuće izgradio mali bazen. S vremena na vrijeme dolaze prijatelji na kupanje, uz čašicu, i svi nekako imaju potrebu, u toj slobodi, u tom lebdenju, ispričati mu svoju priču. Po površini vode, ako je mirna, često znaju trčati paukovi, i to jedna određena vrsta pauka koji se može držati na vodi i koristi površinu vode kao svoju mrežu, a ovaj domaćin zapravo siše priče iz svojih prijatelja i poznanika i to su sve, otkrio je Ferić, životne i na neki način istinite priče.

Povezane vijesti

• Zbog bazena zatražili ostavku gradonačelnika!
• Povijesna pulska zgrada nova je lokacija u gradu za održavanje kvalitetnih manifestacija
• Medicinarke ponovno u školskim klupama, došle su iz svih krajeva Istre, Virovitice, Rijeke te Slovenije.