dolazi na Sa(n)jam knjige u Istri
Zoran Žmirić U Labinu predstavio novi roman "Hotel Wartburg": Prošlost je nešto što se dogodilo i samim tim više ne postoji
Zoran Žmirić
Zoran Žmirić predstavio je u ponedjeljak u Labinu svoju novu knjigu "Hotel Wartburg", koju će predstaviti i na Sa(n)jmu knjige u Istri u Puli. Bio je to povod za razgovor s ovim autorom.
- Čuvena izreka "Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način", pojavljuje se kroz fabulu i Vašoj najnovijoj knjizi.
- Taj citat je već odavno zimzelen i ostat će nepotrošen, zato se savršeno uklapa u gotovo svaku priču o disfunkcionalnoj obitelji. Jednako tako odlično igra ulogu lajtmotiva u romanu "Hotel Wartburg". S obzirom na to da u obitelji koju opisujem u romanu vladaju nategnuti odnosi opterećeni alkoholizmom kao i nerazumijevanje između članova obitelji i da će taj odnos do konca romana ostati nepromijenjen, spomenuti citat gotovo savršeno zaokružuje priču.
- Koliko je ta knjiga (auto)biografska, ne nužno u smislu da između autora-pripovjedača i glavnog lika mora, poput u homodijegetskoj naraciji, biti znak jednakosti, već koliko je Vas u ovoj knjizi?
- Ima me u svakoj mojoj knjizi, pa tako i u ovoj, iako u ovom romanu odnos oca i sina nije moj autobiografski fakt već jedan od mogućih odnosa unutar obitelji koji mi je bio potreban kako bih ispričao priču koja se plete oko ideje oprosta. No, kako u svakoj mojoj knjizi polazište jest subjektivno i proživljeno, tako su i u ovom romanu neke stvarne scene poslužile kao kulise za stvaranje zapleta.
- Knjiga donekle korespondira i s aktualnim trenutkom?
- Možda kod nekoga tko želi usporediti današnje vrijeme s onim kad je odrastala moja generacija ('80), ja pišući roman nisam imao tu ideju.
- Posljednje paljenje motora Wartburg je u biti snažna metafora, autorovo opraštanje od dijela života, oca, uspomena...
- Da, zato roman pri kraju ima scenu u kojoj glavni lik vozeći taj automobil po posljednji put, od silnog dima iz auspuha i prašine na makadamskoj cesti u retrovizoru ne vidi ništa, dok mu je prizor pred njim kristalno jasan i čist. Aludiram tu na važnost fokusiranja na sadašnji trenutak i pogled u budućnost, dok je prošlost nešto što se dogodilo i samim tim više ne postoji, te je bavljenje njome dobrovoljno robovanje beznačajnim stvarima koje sumirane na koncu donose isključivo gubitak vremena i energije, te emotivnu iscrpljenost.
- To je u biti i rješavanje "zaostalih" računa glavnog junaka i prošlosti, posebice odnosa s ocem?
- Motiv oprosta je taj s kojim se začela ideja ovog romana, zato što vjerujem kako nam opraštanje olakšava da sa sebe skinemo teret prošlosti i rasterećeni krenemo dalje, te nas tako čini boljim ljudima.
- Je li se netko prepoznao u vašim likovima?
- Možda i jest više njih, ali zasad se mi je to potvrdila samo jedna prijateljica iz djetinjstva. Poslala mi je na Viber fotografiju jednog poglavlja i napisala: "Pa ovo sam ja!". Logično, jer za razliku od priče koja se oslanja na fikciju, roman obiluje likovima koje sam kreirao na osnovu stvarnih ljudi s kojima sam odrastao.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
