Đurđica Čilić je tijekom današnjeg Doručka s autorom govorila o raznim temama. Studirala je poljsku književnost te je istaknula da je na taj način puno toga naučila o poljskoj književnosti - kako kroz sam studij, tako i kroz prijevode, te da je svako otvaranje vrata uvijek bolje od gradnje zidova i to i u kontekstu kulture, jezika, njihovog prožimanja, prevođenja te kultura u doticaju.

Istaknula je da uvijek treba težiti konstruktivnim prijedlozima, kreativnosti te da vrlo često postoji disperzija odgovornosti.

Bilo je govora i o ženskom pismu, o (ne)potrebnom isticanju, forsiranju isticanja takve vrste pisma te o sve većoj afirmaciji poezije kroz razne festivale, ali i kroz društvene mreže, gdje poezija dolazi do šireg kruga čitatelja.

Đurđica Čilić radi na Katedri za poljski jezik i književnost zagrebačkog Filozofskog fakulteta, gdje predaje kolegije iz poljske književnosti, prevođenja i teorije književnosti. Voditelj doručka s autorom Aljoša Pužar je istaknuo da Čilić piše stručne i znanstvene radove o poljskoj književnosti 19. i 20. stoljeća da te prevodi s poljskoga jezika, uglavnom suvremenu poeziju. Upravo zahvaljujući njoj do hrvatskih čitatelja dolaze stihovi suvremenih poljskih autora, a bilo je govora i o recepciji poljske književnosti kod nas te o važnosti prijevoda, jer se o toj književnosti nažalost kod nas zna još uvijek premalo, barem što se tiče šire publike.

Objavila je polonističku studiju "Tri lica autora. Miłosz, Różewicz i Herbert" i knjigu kratkih priča "Fafarikul". Za potonju zbirku kazala je da je bila ponosna kada joj je objavljena i u Srbiji te da joj u srpskom izdanju nije promijenjen niti jedan zarez. Aljoša Pužar na to je rekao da bi u čakavskoj varijanti ta zbirka imala naslov "Ladonja", jer fafarikul je u biti ladonja ili koprivić.

Povezane vijesti

• "Pula čita" u autobusu, kafiću, a uskoro i na plaži
• Jergović: Ne mogu biti svoj pouzdani čitatelj
• Okrugli stol o Lampedusi: Ne žrtve, nego heroji