UZ DANAŠNJI BLOOMSDAY
JAMES JOYCE: PULA JE SIBIR BOGU IZA NOGU. Dablinac nije volio Pulu, ali ga je grad zapamtio i danas se ponosi njime
Mladi 22-godišnji James Joyce sa ženom Norom završio je u Puli, jer nije dobio obećani posao u Zurichu i Trstu. Pula je prva značajna stanica na 37 godišnjem lutanju Europom u koju stiže 30. listopada brodom iz Trsta. Za Pulu kaže da je pomorski Sibir Bogu iza nogu. U školi stranih jezika radio je do početka ožujka kada dobiva traženi premještaj u tršćansku podružnicu škole
Ispričati kako je Joyce stigao u Pulu i što je radio u gradu tokom četveromjesečnog boravka je vrlo jednostavno. Broj književnih kritičara i povjesničara književnosti koji su se bavili životom slavnog Irca je toliko velik da bi riječi pokrile dio neba iznad naše male Istre. Rekao mi je jedan profesor da su se gotovo svi književnici bavili Joyceom ali je tek manjina uspjela do kraja pročitati Uliksa.
To se inače događa s velikanima. Svi o njemu sve znaju, malo tko se upustio s njim u razgovor. Ali život zemaljski, kojeg se ne smije brkati s književnim je druga stvar, valja slijediti linearno kronološki red događanja. Vrijeme zbilje i vrijeme fikcije imaju drugačiji red. U Trstu djeluje muzej posvećen Joyceu, prostorije se nalaze u sklopu gradske biblioteke smještene u ulici Madonna del mare. Djelatnici muzeja su mi rekli da godišnje bilježe u prosjeku oko sedam tisuća posjetitelja koji dolaze iz cijelog svijeta. Jednom je Joyce zapisao: “Moja je duša vezana za Trst”, i valjda zato ljudi s književnim interesom dolaze u taj grad, pokušavajući shvatiti zašto je bio toliko vezan za njega.
Trst kao Itaka
No, današnji Trst nije ni izbliza onome kakav je bio početkom prošlog stoljeća. Nakon svršetka Prvog svjetskog rata i nakon dolaska Talijana u grad Joyce se nakratko vratio u Trst iz Zuricha, ali promjene koje su uslijedile novom upravom toliko su ga pogodile da ga je smjesta napustio i preselio se u Pariz gdje je živio idućih dvadeset godina. Očito velika i bogata austrijska bescarinska luka bila je pogodno mjesto za Uliksa koji je tragao za svojom Itakom. Dušu Trsta o kojoj govori Joyce plastično je oslikao tršćanski književni kritičar Roberto Bazlen (1902-1965): "Nije bilo potrebno putovati, sjedeći u kavani na trgu Burze pored tebe je prolazio cijeli svijet”.
Dolaskom Italije Trst postaje provincija. Joyce je fasciniran metafizičkom dušom židovskih trgovaca koji vladaju Trstom. Veže se za pisca Itala Sveva tršćanskog Židova koji je opčinjen psihoanalizom u vrijeme kada u Italiji nisu ni znali za Freudovu revoluciju.
Voditelju muzeja Riccardu Cepachu sam objasnio da mene zanima tek boravak Joycea u Puli, jer i Puli pripada dio priče o književnom velikanu. Ponudio mi je knjigu Johna Mccourta The years of Bloom: James Joyce in Trieste 1904-1920. Autor posvećuje Joyceovoj Puli cijelo jedno poglavlje s amblematičnim naslovom, “Prema Istoku” kojemu dodaje kratku i ciničnu prosudbu o svojoj Irskoj. “Nessuno che si rispetta vuole stare in Irlanda (Tko sebe cijeni ne želi ostati u Irskoj). Joyce napušta Irsku i svoj Dublin 8. listopada 1904. godine da bi započeo europsko lutanje s budućom ženom Norom. Metaforički dade se zaključiti da poput Homerovog Uliksa i on bira krivu rutu na putu do Itake, do sretnog otoka. Dok njegovi sunarodnjaci masovno slijede migraciju prema Zapadu, odnosno prema američkom kontinentu, Joyce kreće prema Istoku u srce europskog kontinenta. Bez tog lutanja “u krivom smjeru” ne bi nastao roman Uliks.
Život u siromaštvu
Prva značajna stanica 37 godišnjeg lutanja Europom, je upravo Pula, velika austrougarska ratna luka. Časopis Nova Istra objavio je 2013. članak o pulskom razdoblju Jamesa Joycea koji se gotovo isključivo oslanja na Mccourtovoj knjizi, a autor eseja kratko sudi: “Joyceva sporedna pulska četveromjesečna profesura toliko je efemerna, kratka i prolazna da svaka spekulacija i uz nju vezana mistifikacija o presudnome ili značajnome utjecaju Pule na njegov književni prosede, unaprijed gubi svaki smisao...”
Joyce i Nora stižu u Pulu kao gospodin i gospođa Joyce, a u Puli Nora zatrudni što nije efemerni podatak. McCourt prilaže niz pisama u kojima se Joyce ispovijeda bratu o intenzivnom seksualnom životu. U nepoznatom gradu dvoje mladih, on ima 22, a ona 20 godina grade jaku vezu koja će potrajati cijeli život. Kad stižu u Pulu 30. listopada brodom iz Trsta Joyce se služi arhaičnim talijanskim književnim jezikom dok Puljani govore istrovenetski. Nora pak ne poznaje talijanski, nema posla pa dobar dio dana provodi sama u stanu. Tek će u Trstu Joyce naučiti tršćansku varijantu venetskog dijalekta koji je jako sličan, gotovo identičan puležanskom. Postat će dijalektalno pravi Triještin, služit će se govorom mornara i fakina, jezikom konoba i birtija u kojima je najčešće provodio noći uz čašu istarske malvazije i terana.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
