Vodnjanska je Zajednica Talijana nedavno održala kulturno-umjetnički program posvećen Adeliji Biasiol (1950.-2000.), prerano preminuloj vodnjanskoj pjesnikinji, jednoj od najboljih i najsenzibilnijih pjesnikinja talijanske nacionalne zajednice.

Ovoga je puta Elsa Fonda, glumica i povijesni glas talijanske državne televizije RAI upriličila recital "Ultima radice" (Posljednji korijen), u suradnji s Talijanskom unijom i Gradom Vodnjanom.

Elsa Fonda tom je prilikom kazivala pred prepunom dvoranom stihove ove vodnjanske pjesnikinje, vrlo senzibilne, koja je hrabro kročila kroz život, pronalazeći u stihovima hrabrost da progovori o slabosti i krhkosti. Činilo se da upravo sama Adelia, putem Elsina glasa, progovara o svojim emocijama. Brojna je publika pažljivo pratila ovaj program, a bila je prisutna i Mara, kćerka Adelije Biasiol, te ostatak obitelji.

U listopadu je program posvećen ovoj pjesnikinji održan i u Sloveniji, a što je prenio TV Kopar.

Adelia Biasiol počela je pisati vrlo rano, a najaktivnija je bila sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kada je izdala zbirke "Poesie" (1972.), "Tutti i castelli", "Come chi e' stato accantonato" (1978.).   Njezini su lirski radovi objavljeni u časopisu "La Battana", u antologiji "Voci nostre" te u nekoliko izdanja "Istrie nobilissime".

Adelia je u Vodnjanu završila osnovnu talijansku školu, u Puli srednju te Pedagošku akademiju, a od 1971. godine živjela je u Piranu, gdje se udala i imala obitelj, a u osnovnoj školi predavala je biologiju, kemiju i glazbenu kulturu.

Elsa Fonda i Mara Škoti Bončina

Njezina je poezija oduvijek bila bliska ljudskoj duši i problemima ljudske duše, a bila je to iznimno osjećajna osoba. Kako je više puta istaknuto, Biasiol je bila jedna od najuspješnijih autorica treće generacije talijanske nacionalne zajednice s iznimno bogatim pjesničkim jezikom u čijim stihovima nije bilo patetike, već izvornih, istinskih osjećaja.

Ona je najviše pisala sedamdesetih godina, potom je imala dugu pauzu zbog obiteljskih obveza, a krajem devedesetih ponovno je počela objavljivati u La Battani. U njezinim stihovima prisutna je ljubav prema rodnom mjestu, ali i ljubav prema osobama, pojavama, kroz suptilne lirske deskripcije te igre riječima, uz služenje aliteracijama i asonancama.

Posljednja zbirka njezinih radova objavljena je posthumno, gotovo pet godina nakon njezine smrti u izdanju Bibioteche istriane, Talijanske unije i tršćanskog Narodnog sveučilišta.

Povezane vijesti

• "Zlatić za vajk", hommage dirigentu, skladatelju i profesoru
• Prva "nad Kvarnerom" pjesnikinja Nevenka Erman iz Žminja
• Objavljena zbirka pjesama Ilije Smiljanića "Poniranja"