U Mjesecu hrvatske knjige Gradska knjižnica Umag priredila je promociju memoarske knjige umaške spisateljice Vere Mlinar "Kako postati Amerikanac" koju su, uz autoricu, predstavili glumac Igor Galo i ravnatelj knjižnice Neven Ušumović.

- Knjiga se drži iskustva kojeg je autorica prošla u izbjeglištvu u Americi pri čemu su sva imena izmišljena, ali ima i elemenata koja dočaravaju autobiografsko iskustvo. Postoji jasna koncepcija sadržaja koji prati egzistencijalnu stabilizaciju srpske obitelji koja je za vrijeme rata izbjegla iz Hrvatske i završila u Americi. Tamo dolazi u siromašno i problematično naselje Richmond u Atlanti koje obiluje brojnim useljenicima iz raznih dijelova svijeta među kojima je i zajednica iz bivše države.

Junaci priče su tročlana obitelj Petrović, Zaga, suprug Pero i kćerka Dragica. Nakon početnog šoka u drugom dijelu knjige dolazi do stabilizacije odnosa, dok u trećem dolazimo do ostvarenja američkog sna i knjiga prati taj period života. Priča je teška s puno varijacija gdje autorica ističe kako su ljudi s ovih prostora, kad su se našli tamo, shvatili koliko toga imaju zajedničkog i koliko su ti međusobni ratovi pridonijeli da se ti međuljudski odnosi zaborave. Knjiga nije nipošto samosažaljenje, tuga i jad, autorica drži dostojanstvo. Velika stvar je što je nakon svega proživljenoga Vera odlučila izdati knjigu i podijeliti to iskustvo, rekao je Ušumović.

- Dok sam bila u Americi vodila sam vrstu dnevnika u kratkim crtama, a želja za pisanjem knjige javila se nakon povratka. Inspiraciju sam dobila u knjigama Semezdina Mehmedinovića i Mire Furlan sa sličnom temom. Znala sam da već postoje knjige o Americi, ali uglavnom o glamuru i filmskoj industriji, dok se kod mene radi o životu običnih ljudi i nižoj radničkoj klasi, rekla je Mlinar.

- U taj "vrli novi svijet" ljudi su odlazili iz tisuće razloga, od ekonomskih kriza, političkih neslaganja do ratova. Zanimljivo je da se te migracijske krize događaju u ciklusima između kojih su vremenska razdoblja sve kraća, rekao je Galo, koji ima američka iskustva.

Autorica je napomenula da joj je bila zanimljiva reakcija ljudi s naših prostora koji su tamo došli nakon Drugog svjetskog rata i koji su im govorili da je njima bilo puno teže jer su bili prepušteni sami sebi bez ičije pomoći, dok su Vera i njena obitelj imali veliku potporu SAD-a, od početnog smještaja do financijske naknade.

Nakon toga priča se prebacila na školstvo, gdje je Mlinar igrom slučaja počela raditi najprije kao prevoditeljica za djecu s naših područja koja nisu znala engleski da bi u jednom trenutku podučavala i španjolski jezik, ali naglasak je bio na velikoj razlici između državnih i privatnih škola.

- Državne škole služe da djeca imaju gdje biti dok im roditelji rade. U tim školama se doslovno ništa ne nauči osim pisanja i čitanja u početnim razredima, te zbrajanja i oduzimanja. Radila sam u tim državnim siromašnim školama koje su uglavnom pohađali Afroamerikanci, Vijetnamci i naša djeca koju su zvali Bosanci.

Zanimljiva je činjenica da u to vrijeme većina Amerikanaca nije znala recimo za Hrvatsku i Srbiju, već samo za Bosnu. Rad s tom djecom i upoznavanje te strukture ljudi u koju bih dodala i Meksikance koji su tamo uglavnom živjeli na crno, veliko je i upečatljivo iskustvo, rekla je Mlinar.

Informacijom da samo deset posto Amerikanaca ima putovnicu, Galo je istaknuo činjenicu koliko se oni smatraju samodostatnim i bez potrebe da putuju u ostatak svijeta.

- Oni su uvjereni da izvan Amerike nema ničeg vrijednog ili nečega što već nema kod njih. To je logika organiziranog svijeta gdje se zna tko što radi i gdje mu je mjesto, rekao je Galo koji je publiku posebno zabavljao čitanjem odlomaka u kojima bi na svoj način doslovno odglumio sadržaj iz knjige.

Konstatacijom, "nijedan Amerikanac nije samo Amerikanac. Kako postati Amerikanac? Tako što ćeš biti još nešto ne samo Amerikanac" Mlinar je završila prezentaciju.