Svestrani mladi labinski autor Toni Juričić preksinoć je pred brojnom publikom u pulskom Klubu-knjižari Giardini 2 predstavio svoj roman prvijenac "Nokturni u d-molu" koji je objavila poznata izdavačka kuća Fraktura. Ni samom Juričiću, koji je odgovarao na pitanja prilično fokusirane i dobro pripremljene Helene Vodopije nije jasno kako je u tome uspio, ali očito da se njegova odluka da riskira i jednostavno im pošalje tekst, isplatila.

Nije ovdje loše

Juričićev roman predstavljen je u ovom prostoru u sklopu programa koji ovaj mjesec ima tematsku odrednicu "Apokalipsa danas", čime se revitalizira i program "Nova knjiga među krošnjama". Pored toga, u Klubu-knjižari Giardini 2 krajem prošlog tjedna predstavljena je Mala sala kao prostor za druženje uz knjigu. Novost u ponudi knjižare su i grafike Vedrana Štimca, pulskog grafičkog umjetnika koji potpisuje dizajn naslovnice romana "Nokturni u d-molu". Večer prije, u srijedu, Juričićev roman analizirao se u književnom klubu Giardina 2.

Unatoč tek svom prvom izletu u književne vode, Juričić je i redatelj i scenarist, filmolog s doktoratom, a završio je i diplomski studij komparativne književnosti. Njegov prvi roman je priča o povratku ispričana iz prvog lica o protagonistu koji se iz Praga preko Zagreba i Rijeke vraća u rodni Labin nakon što zbog pomrčine nestane dnevne svjetlosti i na tom putu susreće brojne zanimljive likove i doživljava brojne apsurdne situacije. Tu priču pojačava brojnim glazbenim referencama vezanim uz američku popularnu glazbu, od Brucea Sprignsteena do Toma Waitsa. Ništa neobično jer priznat će Juričić u toku razgovora, to je glazba uz koju su on i prijatelji odrasli i koja ih je inspirirala, a s obzirom da se radi o romanu ceste, tu su i reference na Kerouaca i ostale bitnike. Kerouac je poznat po romanu "Na cesti", a cesta za Juričića predstavlja napredak, progresivnost i mobilnost, no sve ovisi koliko su oni koji su na toj cesti dobri vozači.

U tom kreiranju priče Juričiću je pomoglo njegovo iskustvo u pisanju scenarija što se vidi u kratkim rečenicama i pasusima u kojima se, kako je primijetila Vodopija, puno toga mora reći.

Glavna je priča o povratku u mjesto rođenja, jer kao što je objasnio Juričić, kada čovjek ode negdje drugdje gdje ga nitko ne pozna on može svoj život stvoriti ispočetka i postati sasvim drugačija osoba i na to nitko ništa neće reći.

S obzirom na temu programa "Apokalipsa danas" bila je to prilika Juričiću da se prisjeti da u njegovom rodnom gradu nekada nije bilo ničega, bio je pust. No, to se promijenilo i Juričić na pitanje je li Labin danas apokaliptičan uzvraća "Apsolutno ne". Štoviše, ispričao je kako je prije dvije godine na Fortici u Labinu prijatelju rekao "Nije loše ovdje".

- I stvarno nije. Sve je bolje i bolje, nastavio je Juričić. "Kada si mlađi onda ti je nekako 'smrt' vratiti se u Labin i nema tog života kakav je bio npr. u Pragu, Zagrebu ili Rijeci. Strah te to izgubiti, ali kada si stariji to ti više nije bitno jer nađeš tu stabilnost, nađeš samog sebe. Kada nađeš samog sebe, tebi je dobro gdjegod da jesi, kaže Juričić.

Još jedna tema koja se provlači kroz roman je tema bijega od vlastitih misli, naizgled nepremostivih problema i stvarnosti, no taj bijeg može biti i konstruktivan.

- Mi imamo takav strah od svojih misli da smo cijelo vrijeme utopljeni u informacijama, od mobitela do društvenih mreža i reklama pa smo odučeni od toga da smo sami s mislima. I onda kada se sve to utiša mi ostanemo prvi put sami, s našim mislima, nas je strah jer tko zna što nam te misli mogu reći. Samo tada možemo spoznati sami sebe, razvijati se kao osoba i čekati neko novo jutro, smatra Juričić.

Treba gledati i čitati sve

Helena Vodopija je s Juričićem popričala i o mogućnosti stvaranja neke utopije, koja bi se pojavila nakon apokalipse, a za koju se Juričić oprezno nada da nikada neće doći jer to znači da će onda svi biti isti, a i u tom svijetu jednakih uvijek će biti netko tko je jednakiji, kao što je predvidio Orwell.

Nakon svega, Juričić pozitivno gleda na budućnost i priprema novi roman, a onima koji tek kreću u spisateljske vode preporuča da čitaju apsolutno sve, od klasika do trasha, jer se tako može pronaći neka ideja koju je pojedini autor loše obradio, a koja se može obraditi bolje.

- Svi veliki pisci uzimaju, sve je to jedna velika priča. Nema tu plagijata, a to isto vrijedi i za filmove - treba gledati sve. Svu umjetnost ne treba konzumirati nego upiti u sebe i onda uzeti ono što je najbolje, smatra Juričić.

Povezane vijesti

• Helena Vodopija i Lara Osman Grganja: Naša je ideja da spojimo ljude zajedničkih interesa koji se inače na nekom drugom mjestu možda ne bi mogli nikada naći
• MALA SALA: Posve novi pulski prostor za kulturu, druženje uz knjige i - razgovore
• Želimir Periš: Kada objaviš knjigu, odmah te smatraju intelektualcem te postavljaju svakakva pitanja, primjerice što misliš o padu vrijednosti dolara