PREMIJERA U KAZALIŠTU DR. INAT
SIC TRANSIT GLORIA MUNDI: Dubine i sjene prolaznosti i propadanja
Predstava je ovo o prolaznosti, smrti i propadanju što je istaknuto već u samom naslovu i nekoliko puta pojašnjeno kroz kratke Tanjine monologe
(Snimio Dejan Štifanić)
U prostoru Kazališta dr. Inat izvedena je predstava Tanje Rute Grgić nazvana "Sic transit gloria mundi".
Preksinoćnja izvedba bila je premijera njenog magistarskog rada koji je napravila u sklopu studija Neverbalnog teatra Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku i ako je suditi po broju publike koji se okupio i njenim reakcijama mogla bi imati uspješan put.
Prolaznost
Predstava je ovo o prolaznosti, smrti i propadanju što je istaknuto već u samom naslovu i nekoliko puta pojašnjeno kroz kratke Tanjine monologe. Uostalom, kao što u jednom trenutku kaže, nekome te teme mogu djelovati banalno, no zapravo su vrlo duboke i ozbiljne. Kako je ovo plesna predstava i glavni dio poruka i priče odašilje se kroz pokret, bilo da se radi o plesu ili igri sjena te kroz glazbu, bila ona snimljena ili izvedena uživo.
Da bi sve to realizirala u manje od sat vremena, pomaže joj kolumbijski plesač i koreograf Parsifal Plazas, dok glazbu, i to Sonatu za solo čelo op. br. 8. Zoltana Kodalyja uživo na sceni izvodi Neva Begović.
Sjene koje nastaju na platnu oživljavaju Rafael Grgić i Hela Grgić. Te sjene djeluju nekako zloslutno i prijeteće, tajanstveno, zato što se pitamo što se i tko iza njih krije.
Predstava je uglavnom mračna, ne samo po atmosferi nego i po osvjetljenju, iako se ne čini da će u tom smjeru ići dok na početku slušamo zvukove swinga i sve djeluje prilično opušteno. Ipak, na plakatu se ističe Davidova zvijezda, jedan od simbola židovskog identiteta i judaizma i za to postoji dobar razlog.
Naime, Grgić se inspirirala poviješću njezinog etničkog i kulturološkog židovskog zaleđa, budući da je po majci Židovka. Pripremajući se predstavu koristila je knjige Brune Schulza, te doktorski rad dr. Edith Stein i neke filozofske zamisli Martina Bubera, a važna referenca bio joj je i Edmund Husserl i transcendentna fenomenologija.
Drugim riječima, baveći se poviješću svoje obitelji odabrala je umjetnike koji su bili Židovi, uključujući jazzere čije se skladbe čuju poput Herbieja Manna ili Stana Getza. Sama Davidova zvijezda bila je svojevrsni (nevidljivi) tlocrt po kojem su se ona i Plazas kretali.
Fenomen empatije
Kroz predstavu Grgić, koja osim što je predstavu režirala i koreografirala potpisuje i dramaturgiju, istražuje fenomene empatije i zanima ju na koji će se način povezati s publikom i hoće li publika doživjeti taj fenomen empatije i čini se da su neki preksinoć to doživjeli. Publika je bila jako pozorna što se vidjelo i kasnije dok su postavljali pitanja nakon predstave.
Mentorica na predstavi bila je Maja Đurinović, sumentor je Matija Ferlin, a tehnikom je baratao Sandro Butković.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
