osječki glumac
Gabrijel Perić sve češće glumi i u Istri: Svaki izlazak na scenu događaj je vrijedan slavlja
(Promo)
Mladi glumac Gabrijel Perić iz Osijeka sve više boravi u Istri gdje se predstavio s nekoliko vrlo uspješnih predstava. Glumio je u "Čitaču ljudi", koja je imala turneju po cijeloj Istri, a sada surađuje i s Teatrom Naranča.
Vaš "Čitač ljudi" iznimno je snažno štivo s isto tako snažnom interpretacijom. Koliko je (auto)biografskih momenata u sve to uneseno?
- "Čitač ljudi" mišljen je kao autobiografska priča koja se razvijala iz brojnih improvizacija koje su mi omogućile sastaviti cjeline o kojima sam htio govoriti, a koje su onda postale okosnica samoga teksta predstave. Puno sam razgovarao s redateljem i suautorom teksta Robertom Raponjom tijekom procesa rada na predstavi i uspjeli smo u suštini integrirati zajedničke biografske točke koje nalaze svoj logični tijek u priči o Lucijanu Svedružiću, protagonistu "Čitača ljudi" koji čini upravo spoj te dvije priče umjetničkog razvoja i odrastanja.
Ograničenja
Kako je krenula cijela ta priča s ovom predstavom koja je bila iznimno uspješna?
- Borba s mucanjem obilježila je veliki dio moga života stoga sam u suštini htio govoriti o nadilaženju vlastitih ograničenja pronalaženjem vlastitog izričaja i načina kako da isti komunicira s drugima. Kazališna umjetnost prava je platforma za otvaranje takvih unutarnjih svjetova koji otvaraju vlastitu nutrinu na jedan neposredan i konkretan način.
Jeste li zadovoljni turnejom i odjecima publike?
- Svaki izlazak na scenu događaj je vrijedan slavlja. Publika izuzetno lijepo reagira na predstavu. Mnogi su mi rekli kako prepoznaju obrasce ponašanja roditelja, prijatelja i okoline koje su i sami prošli u svom vlastitom formativnom razdoblju, kao i doživljaj zaigranog, znatiželjnog i maštovitog djeteta koje prvi puta otkriva svijet koji ga okružuje. Iako svatko ima različit put otkrivanja samoga sebe, ipak postoje dodirne točke koje su nam svima zajedničke jer spadaju u domenu arhetipskog i duboko ukorijenjenog u mentalitet našeg prostora.
Je li je zahtjevnije igrati za djecu, mlade ili za odrasle?
- Svaka publika nosi svoje zadaće, odgovornosti i izazove. Djeca su uvijek neposredna i zahtijevaju potpunu prirodnu predanost kazališnoj igri što zauzvrat daje jedno neprocjenjivo bogatstvo glumačkoj mašti koju neprestano razvijamo uz pomoć naših najmlađih. Mladi pak imaju potrebu govoriti o pitanju identiteta i svome mjestu u svijetu stoga tragaju za autentičnošću koja nas izgrađuje.
Njima je potrebno dijeliti iskustvo različitih životnih puteva na jedan umjetnički zreo način koji je lišen pretencioznosti kako im ne bismo ugasili vjeru u ljudskost. Odrasli pak u kazalište uglavnom dolaze potvrditi ono što već znaju svojim vlastitim životnim iskustvom te u kazalištu žele pronaći svojevrstan odmor od svakodnevice stoga im trebamo olakšati breme koje ih tišti. Biti odgovoran u umjetničkom smislu znači biti sposoban odgovoriti na sve ove specifičnosti potreba publike.
Debitirali ste i u Teatru Naranča. Kakvo je to bilo iskustvo?
- Suradnja s Teatrom Naranča bila je jedna od najljepših; jedna prava topla kazališna priča kojom smo dijelili radost školarcima i vrtićarcima upravo onako kako i priliči slavlju dječjeg tjedna gdje slavimo sve ono što djecu čini djecom. Tu količinu energije, želje, snage, volje, otvorenosti, preciznosti, točnosti i ljudskosti teško je pronaći u profesionalnom svijetu gdje ljudi zaboravljaju biti istinski zaigrani i strastveni prema onome što rade trudeći se dati ono najbolje što imaju, znaju i mogu.
Glumca može razumjeti samo onaj tko je i sam glumac stoga kada je redatelj predstave, uz to što je ravnatelj kazališta, ujedno i glumac, onda je to dobitna kombinacija koja u samom početku otklanja bilo kakvu potrebu za nepotrebnim objašnjavanjima i svađama koje inače izlaze iz nesporazuma i sudara ega. Predivni kolege i predivna atmosfera.
Istraživanje
Što biste poručili mladima koji se žele baviti glumom?
- Glumac mora biti znatiželjan i uvijek biti spreman otkrivati i istraživati. Ako ste spremni potpuno se posvetiti bavljenju ljudskom prirodom, prirodom svijeta koji nas okružuje, zadirati u metafizičko i unutarnje poimanje vlastitog ja, onda je gluma trening koji će vas održavati svježima i lucidnima cijeli život. Kao i svaki umjetnički put, riječ je o pozivu koji ima gotovo duhovnu dimenziju. Postavljajući pitanja na koja ne moramo nužno odmah imati odgovor, ponekad preuzimamo ulogu filozofa kada politika i kapital prevladaju u razvoju društva.
Planovi za budućnost?
- Pripremam božićnu predstavu s Teatrom Naranča, igram predstavu "Novac" u sklopu projekta "Novac u hrvatske škole" kojom dajemo doprinos financijskoj pismenosti mladih, pišem kratke priče i dramske tekstove. Nadam se u skorije vrijeme objaviti zbirku poezije kao i nastaviti suradnju s osječkim ogrankom Matice hrvatske u čijem sam časopisu "Književna revija" objavljivao poeziju, priče i dramske tekstove. Također, postoje još brojne ideje i suradnje o kojima je još rano govoriti kao i mogućnost rada na novoj monodrami. Sve u svemu, čeka me zanimljiva budućnost.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
