(Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)
Dugotrajnim, srčanim aplauzom, pulski su gimnazijalci ispratili i nagradili glumca Gabrijela Perića koji je u pulskoj Gimnaziji za nekoliko razreda izveo snažnu i osebujnu monodramu »Čitač ljudi« u režiji Roberta Raponje.
Predstavu, organiziranu za školarce, do 12. veljače moći će se pogledati u drugim pulskim školama, u Žminju, Krnici, Raklju i Višnjanu.
- Osamdeset posto je tu moje priče, nešto malo je i iz Raponjinog iskustva, ali to je moja priča i jako sam zadovoljan odjekom koji je imala kod publike. Vidim da se mladima dopala, osjećam tu interakciju i zadovoljan sam što sam napisao tu priču, kazao je Gabrijel Perić, zadovoljan i suradnjom i radom sa svojim mentorom, pulskim redateljem, kazališnim pedagogom i sveučilišnim profesorom, Puljaninom s osječkom adresom Robertom Raponjom. U autorskom timu projekta su i dramaturginja Tatjana Šuput Raponja, Ria Trdin, koja potpisuje likovnost i Željka Flegar, autorica prilagodbe na engleski jezik, a to je ujedno i njen mentorski rad. Predstava, naime, ima dvije verzije – hrvatsku i englesku (»The Reader of People«), a u obje igra Gabrijel Perić.
Nije lako sat vremena glumiti pred publikom, posebice pred gimnazijalcima kojima nije lako zadržati koncentraciju, pozornost i usredotočiti se na djelo koje je blisko njima i njihovim svjetonazorima.
- Želim se pred vama baviti sobom, želim tako doći do sebe, kazao je na početku toga monologa Perić, čija je izvedba čitavo vrijeme bila na visini, sa snažnom i verbalnom i neverbalnom glumom. Govorio je o svome problemu s mucanjem, kako ga je riješio, o svome odrastanju, reklamama koje su bile dio njegova odrastanja, od Kikija, Bronhija, »danas pere Čarli«, te o tome kako je progovorio i razabrao ono što je važno.
- Volio sam nepredvidljive stvari, kazao je nadalje, »naučio sam nestajati i biti proziran, nevidljiv«, u tekstu koji je i lirski, ponegdje čak i proza s rimovanim rečenicama, mislima, ali i introspektivan, duboko analitički, gdje prodire u svijet odrastanja. Govorio je i o tome kako je čitao »Sunce na prozorčiću«, a budući da je mucao, nije se volio družiti i veli da je bio kržljav, da nije imao markiranu odjeću. U školi je trebalo biti izdržljiv, nije bilo odgovora na neka pitanja koja su ga mučila, trebalo je preživjeti školu što je bilo pravo čudo. Kazao je i da mucanje nije bilo tekuće prirode. Na engleskom, veli, nije mucao.
Prisutno je tu i puno autoreferencijalnog - to je i svojevrsno kazališno putovanje, poniranje u intimu autora projekta koji svjedoči i o terapijskom učinku umjetničkog izričaja. Puno se u zadnje vrijeme govori o homodijegetskoj naraciji kada između autora, pripovjedača i lika postoji znak jednakosti. To jest, istina, u velikoj mjeri, kako je sam protagonist kazao, njegov iskaz, njegova priča, ali i priča s kojom se mogu identificirati mnogi, posebice mladi, naročito zbog iznimne autorove iskrenosti, gdje utjelovljujući Lucijana Svedružića na sceni prolazi svoj životni put od tek rođene bebe do glumca, a čitavo vrijeme vođen premisom da je gluma neprestano traženje.
Ako se za poeziju znade reći da ima terapeutsku funkciju, gluma onda ima iznimno ljekovitu funkciju, gdje glumac, protagonist, akter na sceni može prikazati sve do najmanjih detalja svoje (ili tuđe) priče, ali koja je ipak njegova.
Snaga mašte je i ovdje velika, a prisutna je i didaktička komponenta, koja nije niti u jednom trenutku forsirana.
Predstava se izvodi pod pokroviteljstvom Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH).
Premijera predstave bila je na Festivalu mladog teatra u Balama 24. rujna prošle godine, a do danas je odigrano dvadesetak izvedbi. U srijedu, 7. veljače u 12 sati igra u Talijanskoj srednjoj školi »Dante Alighieri«, a u četvrtak, 8. veljače u 9 i u 11 sati u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli. U petak, 9. veljače predstava je na programu u Osnovnoj školi Vladimira Nazora u Krnici u 10 sati, te u Područnoj školi u Raklju u 12 sati. Prvi blok istarskog gostovanja bit će zaključen u ponedjeljak, 12. veljače u 11 sati u Osnovnoj školi Jože Šurana u Višnjanu.