To su komične vizije. Poigravanje vremenima može biti i smiješno, veli Ana Lorencin * Uz promišljenu scenografiju i odjeću, mnogo skrivenih detalja mimikrijski uklopljenih u cjelinu, fotografije imaju kolorističku patinu te je na njima vidljiv utjecaj renesansnih slikara i estetike općenito
Točno na svoj 41. rođendan, s već 20-godišnjim iskustvom posvećenog bavljenju fotografijom, pulska autorica Ana Lorencin prekjučer se u galeriji HUiU u Puli predstavila samostalnom izložbom konceptualnih fotografija većeg formata, pod nazivom "Yaya in Wonderland".
- Ovi radovi nose prenesena značenja. To su komične vizije. Poigravanje vremenima može biti i smiješno, veli nam autorica.
Kazavši joj da njeno tretiranje kostima, kolorita i pozadine podsjeća na češkog fotografa Jana Saudeka (premda bez njegove bazične 'lascivnosti'), ova pulska portretistica i konceptualna fotografkinja veli da je na nju utjecalo jako puno fotografa, ali da ne bi izdvajala neko posebno ime, dok je njeno najveće nadahnuće Rembrandt, ponajviše zbog tretmana svjetla.
- Jako se puno bavim renesansnim umjetnicima, a ovdje sam pokušala ozbiljnu estetiku predstaviti na humoran, nepretenciozan način, dodaje ona. Njene fotografije, dakle, spajaju prošlost i budućnost u svakom portretu na pomalo komičan način, budući da je protok vremena konstantan, ali i nebitan, čime autorica poručuje da je sve moguće, dozvoljeno, bezvremensko i beztrendovsko. I ono najvažnije, kroz ovaj opus fotografija autorica pokazuje koliko život u svim njegovim sferama ne trebamo shvaćati pretjerano ozbiljno, već si imamo pravo dozvoliti da se suprotstavimo njegovoj surovosti.
- Imala sam privilegij da mi je nećakinja model. Nisam je trebala upućivati u ono što radim jer već dugo godina s njom radim, a i kao model nema srama, kaže Ana Lorencin.
Važna komponenta na fotografijama i nakit autorice Maje Čerljenko. Model (Zara Buždon) nosi chainmaille komade izrađene od vječno moćnog čelika, ali i fleksibilnog materijala poput vremena, simbolizirajući njegovu prolaznost i vječitu vrtnju u krug.
- Chainmaille je simbol prolaska vremena - njegove stalne mijene - sve ide u krug. Vrijeme, sati, povijest se ponavlja. Ime 'mail' dolazi od francuske riječi 'maille', što je izvedenica latinske riječi 'macula', koja u slobodnom prijevodu označava isprepletenu mrežu, kao što je i vrijeme isprepletena mreža godina, sati, minuta, pojašnjava autorica.
Vrijeme je širok pojam, a mijene unutar njega oduvijek su fascinirale pažljive promatrače. Upravo ti trenuci/mijene u vremenu inspirirale su autoricu, čije fotografije 'zaustavljaju trenutke u vremenu' na pomalo bajkovit Carrollovski pogled na život. Scenografija i odjeća prikazane na fotografijama duboko su promišljene te sadrže mnogo skrivenih detalja djelomično enigmatskih, ali pažljivo i mimikrijski uklopljenih u cjelinu. Fotografije imaju kolorističku patinu te je na njima vidljiv utjecaj, kako i sama autorica kaže, renesansnih slikara i estetike općenito.
Ana Lorencin (Pula, 1980.) danas živi i radi u Medulinu, a, kako naglašava, kreativnost je sila koja je oduvijek pokreće. Premda se ne želi etiketirati, najradije se svrstava u portretiste i konceptualne fotografe, budući da želi kreirati posebne svjetove i stvarati svojevrsno viđenje estetike. Sudjelovala je na brojnim izložbama, samostalnim (MMC Luka, Kino Valli) i grupnim ("Photodistorzija", biennalna izložba fotografija održana u Poreču, izložba finalista Salon fotografije Vinkovci te mnogobrojne humanitarne izložbe u organizaciji MedulinArta). Surađivala je i s Majom Čerljenko za koju je izradila fotografske materijale potrebne za njezinu autorsku slikovnicu "Kad se miće ruke slože". Sudjelovala je i na najvećem hrvatskom festivalu fotografije "Photodays Rovinj", gdje je bila dvostruki finalist i pohvaljeni autor.