ROVINJSKI MMC
Aleksandar Garbin: O PITANJU SIMETRIJE KROZ UMJETNIČKI IZRIČAJ
Garbin sakuplja različite, uglavnom male, rabljene, nađene i disfunkcionalne predmete od kojih radi skulpture, instalacije i objekte; ustvari počinje graditi svoj svojevrsni Wunderkammer, a njegova prezentacija razbacanih raznovrsnih predmeta po zidovima i podu izložbenog prostora, svojevrsni je i temat ove izložbe u rovinjskom Multimedijalnom centru, kazao je na otvaranju izložbe povjesničar umjetnosti Mladen Lučić
U rovinjskom Multimedijalnom centru otvorena je samostalna izložba Aleksandra Garbina, diplomiranog kipara i višestruko nagrađivanog umjetnika iz Rovinja. Svoje je školovanje završio u Milanu, a zatim je izlagao na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Za svoj je umjetnički rad, među brojnim priznanjima i nagradama, zaslužio i čuvenu "Pollock-Krasner" foundation nagradu 2005. godine.
Procesualnost postupka i ready made
- Za umjetnički izričaj Aleksandra Garbina, između ostalog, karakteristična je i procesualnost postupka kojoj je svojstvena i uporaba ready made predmeta koji aktivno sudjeluje u tvorbi i prezentaciji finalnog rada. Garbin sakuplja različite, uglavnom male, rabljene, nađene i disfunkcionalne predmete od kojih radi skulpture, instalacije i objekte; ustvari počinje graditi svoj svojevrsni Wunderkammer, a njegova prezentacija razbacanih raznovrsnih predmeta po zidovima i podu izložbenog prostora, svojevrsni je i temat ove izložbe u rovinjskom Multimedijalnom centru, kazao je na otvaranju izložbe povjesničar umjetnosti Mladen Lučić.
Posjetitelji tako na ovoj izložbi mogu vidjeti, primjerice, policu kupljenu u Ikei, ali s nosačima okrenutima u suprotnom smjeru, zatim će u prostoru naići na stolicu čiji je naslon produžen u visinu, ili pak slikarski štafelaj koji je vertikalno presječen čime je onemogućeno držanje platna. Tu su i šalice za kavu koje su slijepljene jedna na drugoj i još mnogo toga.
- Ovdje se Garbin bavi pitanjem simetrije, odnosno identičnih polovica koje alogički, poput navedenih šalica, međusobno spaja, što će na identičan način učiniti i s olovkama, baterijama, sapunima ili kruhom, dok će ogledalo prozirnim flaksom podijeliti na dva djela. Autorova stara kartografska tema prenesenih površina na izložbi će biti zastupljena s dvije slike velikih formata kao i kartom svijeta kojoj je umjetnik dodao svoj autorski potpis u vidu aplikacije nepostojećeg kontinenta, a kojeg gledatelj treba pronaći, piše Lučić u tekstu kataloga izložbe.
Navedena je karta, kako saznajemo od samog autora, među starijim radovima na ovoj izložbi, a nastala je, prisjeća se, oko 2003. godine.
- Tada sam bio zaokupljen površinama, od površine habitata, dakle svog stana ili čak samo poda. Zatim se to proširilo na otvoreno, na teritorije. Radio sam također jedan projekt sa zastavama gdje sam uzimao jedan metar četvorni teritorija jedne zemlje i smjestio ga na drugi prostor. Zastava je, osim što predstavlja neku zemlju, jedan od oblika transformacije, objašnjava Garbin, a njegov smo kontinent na mapi pronašli u Atlantskom oceanu, na mjestu gdje je prema legendi trebala biti potopljena Atlantida.
Neprimjetan dijalog s Einsteinovim teorijama
Njegovi radovi, objašnjava Lučić, naizgled djeluju nesputano, zaigrano i duhovito, ali oni imaju jasan sustav koji je temeljen na numerologiji i Fibonaccijevu nizu, a vode i neprimjetan dijalog s Einsteinovim teorijama relativnosti. Također, Lučić napominje da se Garbin, u svojih 40-ak godina umjetničkog rada nikada nije pomaknuo sa svog kolosijeka, već se čvrsto drži svojih ideja, održavajući tako kontinuitet.
- Svi su radovi zapravo isprepleteni. Oni isprva nastaju u nekome slijedu. Uvijek napravim najviše dva rada istog motiva i onda ih ostavljam i krećem na drugi, a oni se zatim sami nadograđuju. Radovi su umreženi, odnosno povezani nekad s prostorom kojeg zauzimaju, nekada oblikom, bojom i slično, o svom je stvaralaštvu za Glas Istre izjavio Garbin.
Također, autor napominje kako veliku važnost pridaje samom odabiru predmeta za određene izložbe, a odabire ih prema njihovom obliku, formi, boji i drugim načelima.
Predmeti su zatim izloženi u prostoru, što ih čini dostupnima publici, dakle ljudi s njima mogu komunicirati, a upravo je ta komunikacija, veli Lučić, važnija od samog artefakta.
- Postoji onaj efekt "kratkog spoja" kod gledatelja. Naime, mi poznajemo predmete koji nas okružuju i s kojima smo u stalnom kontaktu, ali kada ih postavimo u drugi kontekst nastaje neki "kratki spoj", objašnjava Aleksandar Garbin. Dodaje i da je njegov cilj približiti publici svoj način viđenja, a opet, svakome želi dati slobodu da sam pronađe svoj smisao. Njegovi predmeti, govori, nikada nisu do kraja dorečeni, već ostavlja svojevrsni rebus kako bi publika odgonetnula o čemu se radi.
Oni koji se sami žele uvjeriti u genijalnost ovog autora, a nisu to stigli učiniti prilikom otvorenja, izložbu mogu posjetiti sve do 27. studenog i to svakim danom od 10 do 12 sati, te od 18 do 20 sati u rovinjskom Multimedijalnom centru.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
