art forum
Održana izložba Maje Radešić: Kad umjetnost spoji znanost i metafiziku u jedno
(Snimila Nina Petrović)
Na prvom ovogodišnjem Art Forumu u vrtu Gradske radionice održala se izložba Maje Radešić. Ova umjetnica svojim stvaralaštvom potiče na ulazak u unutrašnji prostor bića dok se u njenom radu isprepliću različiti interesi, od antropologije biologije, tehnologije, astrologije, ikonologije i ikonografije do socijalnih tematika koje postavljaju ženu u središte interesa.
Izražava se u različitim medijima koristeći pojmove ezoterije, šamanizma i prirode. U predstavljanju umjetničkih djela i razgovoru s umjetnicom sudjelovali su povjesničar umjetnosti Mauro Bortoletto i Nives Cukon, voditeljica Chi Gonga i joge. Art Forum moderirao je umjetnik Marjan Sinošića, a posjetitelji su imali produbiti spoznaju u jednom živom dijalogu između umjetnosti, znanosti i metafizike.
Sve se odigralo u otvorenom prostoru, odnosno predivnom vrtu u kojem nisu smetali ni komarci ni šišmiši koji bi zalutali, a čitavo predstavljanje završilo je neposrednim sudjelovanjem publike u Chi Gong i jogi, čije je usmjerenje davala Nives Cukon.
Nevjerojatna je energija zavladala naizmjeničnim dubokim disanjem, skladnim pokretima rukama i ispuštanjem zvukova ljudskog opuštanja. Ono što iz ovog neobičnog iskustva možemo zaključiti je da umjetnost spaja i one, često oku nevidljive, (ne)spojive niti. Rezultat toga prožimanja može se svesti na dvije riječi (koje je Maja Radešić vrlo uspješno "obranila"): Umjetnička višeslojnost…
Razni interesi
U Radešićinom opusu radova isprepliću se razni interesi; od antropologije biologije, tehnologije, astrologije pa tako i ikonologije. Ona kroz radove potiče na razmišljanja o sebi kao cjelini, o biću svijesti pa tako radovima potiče i na socijalni angažman.
Socijalna tematika koja stavlja žene u središte njenog izražavanja vidimo kroz opus "Breastfeeding", gdje mijesi i oblikuje kruh u obliku ženskih grudiju kojeg kasnije publika jede, "Burn that woman down" gdje portretira svetice i kao mučenice i "Shop till you drop" gdje opisuje žene na visokom položaju u vrtlogu kapitalizma na osebujan i ironičan način.
Potragu za osjećajem koji se krije iza prividnog vela stvarnosti promatra se u ciklusima "Deus ex machina" – u kojem prikazuje život ekrana i kako nas on doživljava i bilježi kao posrednik, "Central space" serijama crteža, gdje autorica prikazuje kako za nju izgleda osobni prostor i "Duhovi prirode" – gdje na stara platna pejzaža slikarski intervenira da nas prisjeti na nevizualno, taktilnije iskustvo prirode.
U opusu "Luminous body" koristi pojmove ezoterije, šamanizma, estetike, prirode koja je dio solarnog sistema, pa tako na interdisciplinaran način kroz postavljanje multimedijalne site specific izložbe, crkvu Sv Srca u Puli prenamjenjuje u prostor samospoznaje lišenu religijskih dogmi.
Promišljanjem o (ljudskoj) prirodi, utjecaju tehnologije i medija, skrivenim simbolima i arhetipima, umjetnica barata i nastoji približiti onaj sveobuhvatan osjećaj koji spaja unutarnji krajobraz, u cjelinu i poziv na samosvijest, u odnosu na naše svakodnevno i vanjsko okruženje.
- Sve je počelo 2006. godine, kad sam počela promatrati kako tehnologija utječe na nas i naš svakodnevni život te pojavom Google Eartha, koji se inače koristi u vojne svrhe. Bila mi je zanimljiva i ta pojavnost Google Eartha i u ostale svrhe i voajerstvo koje imamo u sebi te me zanimalo što će se od toga dogoditi.
Naime, jedna od ovdje izloženih slika su produkt toga i one se referiraju na pojavu Facebooka u našem životu. Na radu se mogu vidjeti isječci novina, čitala sam o slavnim ličnostima jer se tu nastavlja ta glad, potreba za znanjem što drugi rade. S Facebookom se i mi želimo s time poistovjetiti i pokazati što MI radimo i to je jedan moment u kojem sam promatrača zapravo kako lagano dajemo svoju privatnost, da bi MI bili bitni.
Pa sam u spomenutom radu predstavila Britney Spears, koja je baš te 2006. godine bila pod velikim pritiskom medija i obrijala si je glavu te mislim da se većina toga nas sjeća (smijeh). S tim sam novinskim isječkom, što je bila jedna od najbitnijih vijesti tog perioda, spojila s drugim isječkom koji datira iz 50-ih godina prošloga stoljeća koji govori o svjedočanstvu viđenja NLO na nebu, priča Radešić.
Svatko ima svoj izraz
Autorica nam je kazala i otkud crpi inspiraciju te kako izgleda njen proces stvaranja.
- Kad sam bila mlađa sve me interesiralo. Na neki sam način htjela prenijeti to što sam primijetila. Svatko, naravno, ima svoj izraz, te sam u tom trenutku našla neki svoj i uvijek me zanimalo spojit simboliku i višeslojnost. Mislim da je vidljivo da u mojim radovima postoji više slojeva, kaže Radešić da bi se osvrnula na jedan od svojih zanimljivijih performansa, u kojem je – pekla kruh.
- Radi se o performansu kojeg sam napravila 2012. godine na festivalu Sedam dana stvaranja, na kojem su mi volontirale cure i govorile mi koji broj grudi imaju i kod svakih tih para grudiju je stajalo ime i godina, npr. Ana 25 itd. U suradnji s pekarom sam odlučila ispeći jako puno kruha i u pekari u Pazinu ispeći isti kojeg smo kasnije svi zajedno jeli.
Breastfeeding je imao primarnu funkciju grudi te sarkastični komentar na ono što žene rade od sebe zbog dopadljivosti okoline (pritom mislim na ugradnju silikona i sl.). Najbitnije od svega jest to što sam kruh mijesila na dasci koja je bila u vlasništvu još moje pokojne none, koja je također u svoje vrijeme kruh ručno mijesila. Taj je performans također imao više slojeva, kaže Radešić.
Na jednom od radova pojavljuje se portret Ivane Orleanske ali sa slikom same autorice.
- S Ivanom Orleanskom mogla sam se najviše poistovjetiti. Zbog tog žara da se nešto provede, promijeni, koji je pratio Ivanin život, to je bio ujedno i moj žar. Mislim da je to odgovor, kaže Radešić, inače poznata i po tome što je velika ljubiteljica astrologije i ezoterije te se u nekim od njenih radova mogu pronaći i tragovi tih pseudoznanosti.
- Radovi povezani s tom tematikom predstavljali su put ka mom iscjeljenju. Naravno, i tu je prisutna višeslojnost. To je bio i jedan put samospoznaje i snalaženja u prostoru i vremenu. Ovi su radovi jedan od početaka tih putova, gdje sam strigla ovce koje su se trebale tad strići.
Pastirima vuna u Hrvatskoj često ne treba te se ona baca. Našla sam kasnije u Čakovcu jednu tvrtku koja češlja i boja te sam htjela da se ta vuna samo opere, očešlja i oboja. Zanimljivo je to kako sam od nečeg, što se zapravo trebalo baciti, uspjela napravit značajan rad.
Volim promatrati kako planeti utječu na nas te se taj utjecaj može vidjeti u nekim od mojih radova. Spomenula bih da mi je pripremu za tu izložbu trebalo oko dvije godine, bila je to najkompleksnija izložba u mom stvaralaštvu, zaključila je autorica.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
