Mijo Mirković - čovjek iz naroda
Zanimljiv postav o istarskom velikanu u pulskoj Sveučilišnoj knjižnici
(Foto Sveučilišna knjižnica Pula)
Mijo Mirković bio je svestran i uspješan u svemu što je radio. Bio je hrvatski akademik, sveučilišni profesor, novinar, književnik, ekonomist, historiograf, umjetnik čakavske riječi i naš čovjek iz naroda. Koliko je bio omiljen u narodu, najviše govori emotivno, toplo i jednostavnim riječima napisan nekrolog kojim se od Mije Mirkovića oprostio Tone Peruško, ističe Sonja Brhanić, knjižničarka u Sveučilišnoj knjižnici u Puli koja je sa svojom kolegicom Snježanom Pejović Petraček postavila izložbu pod nazivom "Mijo Mirković - čovjek iz naroda".
Izložba se može pogledati do konca listopada na prvom katu Sveučilišne knjižnice.
"Dragi sinko"
Na izložbi se mogu vidjeti vrijedna književna i znanstvena djela. Uz "Puna je Pula", "Tijesna zemlja", "Dragi kamen" i "Stara pazinska gimnazija", izložena su znanstvena djela iz područja ekonomije, ribarstva i poljoprivrede, a posebno se ističe rukopisna zbirka.
Izložen je rukopis prvog stručnog rada "Život na istočnoj obali Istre", koji je Mijo Mirković napisao 1913. godine, kao učenik 4. razreda gimnazije. Rukopis od 22 stranice ilustrirao je vinjetom brodice i sam ga uvezao koncem kao svoju prvu knjigu. Predavanje pod istim naslovom održao je u društvu Sloga za slobodu 21. rujna 1913.
Vrlo vrijedan dio izložbe su dopisnice i pisma obitelji Mirković.
- Iz datuma na poštanskim žigovima vidi se da su dopisnice pisali vrlo često, gotovo svakodnevno. Adresirane krasopisom, poslane na mnogobrojne adrese njihovih prebivališta i vrlo intimnog sadržaja, te su dopisnice postale svjedoci bliskih obiteljskih odnosa. Na dopisnicama koje otac Ante piše svom sinu oslovljava ga raznim imenima - Miho, Milenko, Milan i rijetko Mijo, a svaku poruku započinje s "Dragi sinko". Često su to nježne poruke, poruke zahvale, informacije o pristiglom ili nepristiglom novcu, ali se ponekad iz teksta vidi da se otac na sina ljuti, kazuje Brhanić.
Životna kronologija
Osim prepiske, na izložbi se može vidjeti obiteljska dokumentacija, a autorice izložbe obraćaju nam pozornost na posebno zanimljivu i dirljivu zamolbu pisanu rukom u kojoj Mijo Mirković 15. listopada 1913. traži "štipendij" iz Zaklade blag. pok. Jurja Dobrile. Zamolba nam otkriva da je molitelj sin veoma siromašnih roditelja koji ga, kako piše, "ne bi mogli na naucima uzdržavati". U popisu dokumentacije koju kao dokaze šalje, uz krsni list, učeničku i liječničku svjedodžbu, prilaže i potvrdu siromaštva. U svjedodžbi broj 259, koju obitelji Mirković izdaje Općinsko poglavarstvo Barbana, navedeno je da osim jedne kućice i jednog vrta koji vrijede 430 kruna, obitelj nema drugog "gibnog imetka", a ta mala imovina opterećena je i dugom od 300 kruna.
Ističu nam autorice i dopisnice koje su Miji Mirkoviću pisali prijatelji Anton Ciliga iz Graza i Križevaca (1915.), Jaroslav H. iz Moravske (1917.) te Ivan Semelić iz Boona (1915.).
- Bez obzira na česte promjene mjesta stanovanja i raznih država, otežanog protoka informacija i nepostojanja današnjih društvenih mreža, kontakti su održavani, a dopisnice su uvijek stigle do svog odredišta. Velika se pažnja davala događajima i dokumentiranju vremena. Sve što je napisano obavezno je datirano, zabilježeno mjesto slanja i vrijeme, tako da se s lakoćom može pratiti obiteljska i životna kronologija, ističe Sonja Brhanić.
Tone Peruško: Umro nam je Mate Balota
U povodu smrti Mije Mirkovića - Mate Balote na naslovnici Glasa Istre 22. veljače 1963. objavljen je nekrolog iz pera Tone Peruška pod naslovom "Umra nam je Mate Balota".
"A Mate Balota - to je Istra, pa je njegova nenadana smrt izazvala tugu i u gradu i u selu, po cijeloj Istri. Jer njega su znali i voljeli svi: i radnici i seljaci, i ribari i mornari, rudari i pomorci, učenici i neškolovani. Nitko još nije bolje od njega prikazao ovaj naš kraj i njegove ljude, jer on je bio dio tog kraja i sastavni dio njegovih ljudi. I sam je bio i seljak i radnik i učenjak. I u svakom od tih poslova koje je radio, ponekad i u isto vrijeme, bio je među prvima. U kopnji prvi, i u školskoj klupi prvi, prvi na moru i prvi među pjesnicima, običan radnik i manuelni i intelektualni. A uz mih i roženice pjevač i plesač, dobar drug, dobar čovjek pošten i pravedan", piše uz ostalo u nekrologu Tone Peruško.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
