Ponuda je više nego slaba, programi koji se nude na nivou su političke frazeologije, grafičko predstavljanje kandidata ispod svake razine i kvalitete. Sve u svemu, kao što je politika na nacionalnom nivou blijeda i neprivlačna građanima, tako je i ona na lokalnom
Ilustracija (Snimio Eduard Strenja / Arhiva)
Dva tjedna pred lokalne izbore u Hrvatskoj neko uzbuđenje možda osjećaju samo kandidati. Građani sigurno ne, jer 'ponuda' je više nego slaba, programi koji se nude na nivou su političke frazeologije, grafičko predstavljanje kandidata ispod svake razine i kvalitete. Sve u svemu, kao što je politika na nacionalnom nivou blijeda i neprivlačna građanima, tako je i ona na lokalnom.
Poluvrijeme drugog mandata Andreja Plenkovića, kada se obično provjerava rejting vlasti na nacionalnom nivou, prolazi u atmosferi koja prati premijera sve ove godine. To znači s jalovom opozicijom, nesposobnom i neorganiziranom, bez pravog ili pravih lidera. To se onda reflektira i na lokalni nivo, gdje također nema jakih imena, karizmatskih političara ili ljudi koji su sposobni rješavati probleme ljude iz lokalnih sredina.
Počnimo sa Zagrebom. Smrt Milana Bandića bila je najmanje očekivani scenarij, naravno, ali se upravo dogodilo to da dugovječni zagrebački gradonačelnik nije dobio priliku da se izbori za još jedan mandat. I dok nitko ne zna što konkretno znači mogući izbor Tomislava Tomaševića i njegove ekipe aktivista za vođenje jednog velikog grada jedino iznenađenje, ako se to tako može reći, je Jelena Pavičić Vukičević. U ovo kratko vrijeme, u okolnostima koje nisu idealne za bilo koga tko želi nastaviti posao koji je dvadeset godina vodio uspješni gradonačelnik – kako god neki gledali na Bandića – Pavičić Vukičević je pokazala da je realna političarka, sposobna voditi grad kao što je Zagreb. Ne sa frazama i praznim obećanjima, što smo se naslušali od mnogih koji bi zasjeli u gradonačelničku fotelju, već posve jasnom koncepcijom kako zamišlja svoj mandat. I baš zbog toga je Jelena Pavičić Vukičević najveće iznenađenje lokalnih izbora.
Hoće li uspjeti? Teško je reći, jer se u kratkom vremenu i u takvim okolnostima ne može napraviti čudo. Ankete pokazuju veliku prednost Tomislava Tomaševića, koji je naprosto 'novo lice', a građani često baš to traže. Sama pobjeda Tomaševića u drugom krugu donijela bi Zagrebu kompliciranu situaciju jer ne bi bila ni laka suradnja s Vladom, gdje na njega ne gledaju s mnogo simpatija. Pobjeda Jelene Pavičić Vukičević ne bi donijela dramu ni za buduću suradnju s Banskim dvorima, a niti jedan ozbiljni projekt Zagreb ne može realizirati bez podrške Vlade.
Ostaju, naravno i razne druge opcije kada je riječ o metropoli. Nitko, sigurno, više neće moći godinama biti gradonačelnik, kao Bandić, pa će građani mnogo brže ocjenjivati novog gradonačelnika ili gradonačelnicu. Neće li biti rezultata, onih vidljivih, ni prijevremeni izbori nisu nemoguća opcija. Tako su i ovi izbori možda samo 'prvi čin' za Zagreb, u kojem nikome neće biti ni lako, ni jednostavno 'vladati'.
S lokalne političke scene odlazi još jedan veteran, Vojko Obersnel u Rijeci. Brojni su kandidati za njegovog nasljednika, a u 'crvenoj' Rijeci, kako se sada čini, šansu ima SDP-ov Marko Filipović. Ako se to i dogodi većina u Gradskom vijeću bit će neizvjesna, što znači da će i Riječani teško dobiti stabilnu lokalnu vlast, sposobnu za značajnije reforme. A to Rijeci itekako treba, pogotovo nakon fijaska sa europskom kulturnom prijestolnicom, koja je pokazala da ne postoji potencijal organiziranja jedne velike manifestacije kakva je to trebala biti. Bez obzira na koronu i sve ostalo. Rijeka očito traži ljude sposobne da grad povedu prema novom ciklusu razvoja, u vremenima kada giganti poput 3. maja postaju ovisnici o državi, a turizam u Rijeci i dalje nema jasne vizije razvoja.
Split je već dugo mjesto koji će uporno odbijati epitet 'grada slučaja', ali, nažalost, prošle četiri godine ovom biseru Mediterana nisu bile sklone. Grad se gušio u problemima i obećanjima od kojih nije mnogo realizirano, jednom čudnom kohabitacijom HDZ-a i Keruma koja nije donijela Splitu ništa dobro. Andro Krstulović Opara, koji je s mnogo entuzijazma preuzeo vođenje grada, uz punu podršku Plenkovića, odlazi također u političku mirovinu, a velika je gužva za njegovog nasljednika. HDZ-ov Vice Mihanović vodi i vlastitu bitku oko doktorata, Ivica Puljak uzdrman je zbog pjevačke afere na koju bi trebalo ipak gledati blagonaklonije, jer je vlastitu glupost priznao i od toga ne bi trebalo raditi neku dramu, Kerum kao Kerum, SDP-ov Ante Franić čini se nema prevelike šanse. Dakle, ništa posebno ni dramatično.
U Osijeku veliku šansu ima HDZ-ov Ivan Radić, što bi za stranku bio veliki uspjeh, dok istovremeno u cijeloj Slavoniji SDP doživljava neviđeni debakl. Očito se uspjeh smiješi i Ivanu Anušiću, što bi najvećoj hrvatskoj stranci donijelo kompletnu vlast u županiji i Osijeku, što bi se svakako smatralo trijumfom.
Bude li u velikim gradovima tako, da HDZ dobije Osijek i Split, SDP Rijeku, a u Zagrebu bude neizvjesne bitke u drugom krugu, svatko će od velikih stranaka tumačiti da je izborni pobjednik i da su rezultati izbora očekivani. Ali, ankete su varljiva roba, to smo već vidjeli, pa i neka iznenađenja u velikim gradovima nisu isključena. A onda dolaze i manja mjesta, od Istre do Like, od južne Hrvatske do sjeverne Hrvatske i tek nakon toga će se zbrajati uspjesi i pravdani neuspjesi. Ostaje naravno i neizvjesna bitka u Vukovaru, zanimljivi izbori u Gospiću i Dubrovniku, kao i u Varaždinu i Karlovcu. A, kako sada stoje stvari, u lokalnim sredinama očito neće biti drastičnih promjena, niti nekih vizionara koji bi donijeli novi duh politike.
Nevjerojatno je kako su kampanje neinventivne i dosadne. Plakati za kandidate, od sjevera do juga, toliko su loši da je pitanje kako uopće naći tako netalentirane ljude koji su pisali poruke i radili grafički dizajn. Razne agencije koje propagiraju 'stručnost' su diletanti koji nemaju nikakvog znanja za politiku i modernu promidžbu kakva treba biti primijenjena na lokalnim izborima.
Očito su i velike stranke u krizi, jer nemaju u rezervi jakih ljudi. Vidjelo se to sa HDZ-om u Zagrebu, a ni drugi Plenkovićevi kandidati, mlađi ljudi, ne pokazuju baš neki talent u politici. Sa SDP-om je još gore, jer bi ovi izbori trebali biti novi okidač za sukobe u stranci. Peđa Grbin bit će već za koji dan na udaru ljudi Davora Bernardića, koji samo čekaju loše rezultate na izborima. Govoriti o SDP-u već je zapravo otužna priča u kojoj nema ni lidera, ni koncepcije ni bilo čega drugog. Uvijek i uvijek se ponavlja samo isto, da sa takvim SDP-om može HDZ desetljećima vladati i na nacionalnoj i na lokalnoj razini.
Ni mlade' stranke poput Škorinog Domovinskog pokreta nisu donijele ništa novo. Škoro će po tko zna koji put propasti na izborima, a onda će doći u pitanje i njegova liderska pozicija u vlastitoj stranci, jer nitko ne voli ići iza vječnog gubitnika. Ni Most nema energiju, da se o HSS-u, HSLS-u, Mrak Taritaš i svima drugima ne govori. Sve su to usnuli politički projekti, od nacionalnog do lokalnog plana.
Ostaju i nezavisni kandidati, a oni uvijek mogu na lokalnoj razini donijeti iznenađenje. Mogu naravno i pomrsiti račune 'velikima', iako će se to teško dogoditi u velikim gradovima. Građani su ionako umorni od politike, od obećanja, od milijarda iz Europe koje ne stižu i od sve sumornije svakodnevnice. Malo tko više vjeruje i lokalnim političarima koji vrlo brzo, nakon izbora, uskoče u prevelika odijela i zaborave sve što su obećavali u kampanjama. Izbor je ionako oskudan, nova lica najčešće nemaju ni priliku ni vremena da se predstave, kampanje su dosadne i neatraktivne, PR poruke bezvezne.
Ostaje još nekoliko dana za moguća iznenađenja, ali teško da će ih biti. Nema ni iznenađenja na nacionalnom planu, iako nas iz dana u dan tresu neke nove drame. Očito smo se svi navikli živjeti u nekoj vrsti izvanrednog stanja, gdje nema pomaka naprijed. Zašto bi se onda uzrujavali kandidati u lokalnim sredinama, kada se ne uzrujavaju ni oni na nacionalnom nivou.
Sigurno je samo to da nakon lokalnih izbora slijedi miješanje karata, gdje će opet biti svega i svačega na što smo navikli u našoj političkoj bari. Malo tko će moći ležerno voditi gradove i mala mjesta, političke trgovine bit će na svakom koraku, a toga smo se uostalom u prošlosti itekako nagledali. Dakle, ništa novo.