VRIJEDNI RESURSI: Manji izvori pitke vode na poluotoku zapušteni su i napušteni nakon uvođenja vodovoda

Stari mlin i potok u uvali Blaz (Snimio Milivoj Mijošek)

Voda nam je došla do grla, odnosno postala nam je problem i prijeti, nama i brojnim gostima - nestašicom te nepopularnim, ali nužnim restrikcijama. Prije negoli slavine presuše i nastupe strože zabrane, treba s vodom štedljivo.

U bližoj povijesti Istre bilo je velikih suša u ljetnim mjesecima, kada nije bilo vode, a bila je puna gostiju, primjerice 1986. godine.

Kakav je vodoopskrbi sustav Istarske županije? Najznačajniji je sustav buzetski Istarski vodovod u koji su uključena tri glavna izvora u dolini Mirne te akumulacija Butoniga. Prvo izvorište je izvor Sv. Ivan u Buzetu, koji je u vodoopskrbu uključen 1933. godine. Izvor Gradole, koji se nalazi u donjem toku rijeke Mirne, uključen je 1969. godine pomoću privremenog crpnog agregata, a četiri godine kasnije dovršen je cjelokupni vodoopskrbni sustav. Treće je izvorište izvor Bulaž kod Istarskih toplica, koji se koristi od 1985. godine, ali samo kao pričuvno izvorište za prihranjivanje izvora Gradole u ekstremno sušnim hidrološkim uvjetima u ljetnom razdoblju.

Voda iz sustava Sv. Ivan distribuira se prema potrošačima na području Buja, Buzeta, Pazina, Poreča i Rovinja. Dio voda s izvora Gradole koristi pulski Vodovod, te koparski Rižanski vodovod.

Akumulacija Butoniga je u sustav vodoopskrbe uključena 1988. godine izgradnjom privremene crpne stanice. Od tada se voda iz akumulacije u ljetnim mjesecima počela koristiti za dohranjivanje Gradola podzemnim putem, tj. puštanjem voda iz akumulacije Butoniga u ponor Čiže. Dovršetkom izgradnje magistralnog cjevovoda do Pule 1990. godine te izgradnjom privremenog uređaja za kondicioniranje vode u Bermu, voda iz Butonige počela se koristiti i u vodoopskrbi područja Vodovoda Pula.

U prosjeku se godišnje iz akumulacije crpilo 850.000 prostornih metara vode. Taj način korištenja vode odvijao se do dovršetka izgradnje prve faze uređaja za kondicioniranje vode Butoniga i njegovog puštanja u rad 2002. godine. Kapacitet uređaja za kondicioniranje vode Butoniga je 1.000 litara u sekundi.

Od 2012. godine može se koristiti i voda iz izvora Bulaž. Povezivanju tog izvora s postrojenjem Butoniga prethodila je izgradnja cjevovoda do postrojenja. Ovim povezivanjem omogućilo se da se nedostatak vode u akumulaciji zbog ekstremne suše nadoknadi vodom iz izvora Bulaž.

Prije javnih vodovoda žitelji u Istri vodom su se, među ostalim, opskrbljivali na izvorima žive vode. Neka su naselja po izvorima žive, pitke vode dobila ime, primjerice Funtana na Poreštini.

Izvor, puč u Voštenima na Poreštini, mještanima je stoljećima značio život jer je bio jedan od rijetkih izvora pitke vode koji nikad nije presušivao. Predaja kaže da je za pronalazak izvora zaslužna jedna krava. Za vrijeme ljetne suše netragom je nestala pa se pojavila živa i zdrava. Onda je opet nestala, ali su je mještani lukavo slijedili i otkrili da se napaja čistom izvorskom vodom. Izvor je za vrijeme austrougarske vladavine obzidan kamenim blokovima i nalazi se desetak metara ispod površine zemlje. Voda se akumulira u dva kamena bazena, a pretpostavlja se da ponire u Limski kanal.

U selu Fabci, također na Poreštini, nalazi se unutar omanje špilje, jedan od najljepših istarskih izvora. Voda je u njegovom koritu duboka oko dva metra i služila je za piće, pranje i napajanje stoke. Nikad nije presušio. Izvor je ograđen željeznom ogradom i posljednji put obnovljen ratne 1991. godine da bi bio od životne koristi u vrijeme nestašica i nedaća. Voda iz izvora otječe niz padinu u dolac pa dalje u jamu Strašnicu.

Slijedom akcije „Izvori života“ Turističke zajednica Istarske županije zajedno s turističkim zajednicama istarskih gradova i općine, saznajemo imena nekih izvora na Poluotoku i gdje se nalaze. U Bujama izvori Rošokai (Buje), Gardoši (Krasica), Ščava (Kršete), Studenac (Oskuruš), Vruja (Oskuruš), Merišče (Momjan), Fontanela (Mali vrh), Fontana (Momjan), Fontanela (kod momjanskog kaštela), Brec (Momjan), Ščurak (Smilovoći), Škaunice (Kaštel).

Na području TZ-a Marčana nalaze se izvori Vrulja nedaleko Krničkog Porta, na obali Male Budave i u uvali Blaz. Na području Općine Barban nekoliko je lokacija s izvorima. Jedan je ispod sela Hrboki, drugi ispod Sutivanca, a vjerojatno ih ima i više.

Neki od izvora vode na području Labina su Montoži, izvor pećina Negri, izvor u Vinežu, Fonte Gajo nadomak Raše, kaptiran 1940., s kojim je povezan obližnji izvor Kokoti.

Uz rub Čepićkog polja kaptiran je izvor Kožljak, a izvor Beka, također na tom području, vodu prima iz akumulacije Letaj na Boljunčici. Izgrađena 1970. godine, Termoelektrana Plomin u svom proizvodnom procesu za hlađenje postrojenja koristi vodu iz izvora Bubić jama nedaleko Plominskog zaljeva.

Izvori vode na Buzeštini gotovo su svi na Ćićariji, a najznačajniji su Žbevnica, Račja Vas, Prapoće, Trstenik, Vodice.

Općina Grožnjan na svom području ima izvore Sv. Petar, Fontana, Gorjan, Đardini, Ragancini, Vruja, Gušterna, Kužnjak, Kostanjica i Slatina. U nekim istarskim mjestima, primjerice, u Sovinjaku, Humu, Marčenigli, Mlinima, izvor pitke vode nazivaju vraćak, vraćek i sl.đ

Uz obalnu liniju južne Istre, od pulske luke do uvale Budava, nalazi se petnaestak priobalnih izvora izdašnosti do 10 litara u sekundi. Nešto jači je kaptirani pulski izvor Karolina prosječne izdašnosti oko 24 litre u sekundi.

Slatka voda neophodan je resurs za zadovoljenje svih ljudskih potreba. Bez slatke vode nema nam života. Upotrebom javnog vodovoda u urbanim sredinama gubi se osjećaj povezanosti i potrebe za brigom o ovom dragocjenom resursu u njegovom izvornom obliku. Ne treba zanemariti činjenicu da je samo tri posto vode na Zemlji slatka voda, od čega su dvije trećine zamrznute u ledenjacima i polarnim kapama.

Izvori vode u Istarskom razvodu

Istarski razvod (1275.-1325.), javna isprava na glagoljici, govori o razgraničenju pojedinih istarskih općina (komuna), odnosno njihovih feudalnih gospodara - pazinskog kneza, aglejskog patrijarha i mletačke vlasti - i na više mjesta kao međaše spominje izvore i lokve, od kojih još uvijek neki postoje s istim nazivom. Nedaleko Barbana iznad dola Butkov izbijao je izvor vode gdje su graničile tri općine: barbanska, golčanska i savičenska. Izvor vode Kašteler na lijevoj strani Drage ispod Kanfanara označavao je međaš između Dvigrada i Žminja. Izdašni izvor Kašteler, odnosno Kaštelir, Kanfanarci su koristili sve do 20. stoljeća do spajanja na vodovodnu mrežu.

Trnova lokva na području između Baderne i sela Bašići, u Razvodu se spominje kao četveromeđa Sutlovreča, Motovuna, Trviža i Kringe. Počevši od Trnove lokve susreću se još nekoliko lokvi i izvora: Tri oknice, Pišćare, Drenova rupa, Badavse i Valigaštar te vrutak Knez študenac.