Udareno dijete na cesti, srčani zastoj, prometna nesreća, pad na stijenama, nespretni skok u more s velike visine… samo su neke od situacija zbog kojih hitna pomoć u Istri dnevno izlazi na intervencije i po 70 puta tijekom turističke sezone, uz još stotinjak pa i više pacijenata koje obradi u ambulantama za hitnoće. Doduše, pokazat će se naknadno, više od 70 posto intervencija i nisu za hitnu obradu, ali ne odbija se nitko, prije ili kasnije svi dođu na red. Broj intervencija ljeti udvostručuje se u odnosu na ostatak godine, što i ne čudi kada se zna da na našem poluotoku boravi i do tri puta više ljudi nego inače. Razumljivo da tada i hitna pomoć ima pune ruke posla. No, zahvaljujući dobroj organizaciji, turisti tijekom svog boravka u Istri mogu biti mirni.

Osnovna uloga je spašavanje života

Nastavni zavod za hitnu medicinu županijska je ustanova sa sedam ispostava - Labin, Pazin, Rovinj, Buzet, Umag, Poreč i Pula. Za vrijeme turističke sezone, upravo znajući da će imati povećani broj intervencija, dodatno se ekipiraju zahvaljujući pomoći lokalne samouprave i Županije na način da se angažiraju dodatni timovi hitne pomoći. Unatoč tome što po nacionalnoj mreži organizacije hitne medicine u Istri nedostaje timova hitne pomoći, na što se već godinama ukazuje državnom Zavodu za hitnu medicinu, u Istarskoj županiji postoji cjelogodišnji takozvani nadstandard zahvaljujući upravo razumijevanju Županije, gradova i općina.

- Naša osnovna uloga je spašavanje ljudskih života i za to smo organizirani, za sva hitna stanja, primjerice, kod gušenja, moždanih i srčanih udara, prometnih nezgoda, alergijskih reakcija, utapanja, konvulzija i drugih hitnih stanja. Ta mreža koju smo dobili je premala, što smo više puta dokazivali i brojkama i statistikom, ali za sada bezuspješno. Ove se godine ipak planiraju četvrte izmjene mreže hitne pomoći gdje se mi opravdano nadamo da će se končano uvažiti naši zahtjevi i da će ovo što mi danas organiziramo kao nadstandard, postati standard. Mi godišnje u ovaj nadstandard ulažemo oko šest milijuna kuna i to su novci koje moramo osigurati uz pomoć gradova i općina, ali to dosta opterećuje naš način rada. Kada bi to postao standard, financiran iz državnog proračuna, mi bi mogli dodatno ulagati u neke druge stvari, kaže nam ravnateljica Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije dr. Gordana Antić.

Ravnateljica Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije dr. Gordana Antić (Snimio Danilo Memedović)

Trenutno imaju zaposleno 213 djelatnika, a izvan sezone oko 190, dok bi ih, primjerice, po toj mreži bilo tek 145. Zato dostignutu kvalitetu ljubomorno čuvaju i svakodnevno unaprjeđuju.

- Ove godine, 1. studenog, slavimo deset godina postojanja kao Zavod i moram naglasiti da smo se doista naučili funkcionirati 'županijski'. Što to znači? Imamo centralnu medicinsku prijavno-dojavnu jedinicu u Puli, gdje sjede dva dispečera, koji će samo danas, primjerice, dignuti slušalicu preko 200 puta, davati će razne medicinske savjete, ali i zaprimiti i organizirati 60 do 70 hitnih medicinskih intervencija. Izvan sezone ih imamo 40-ak. Osim razgovora, savjeta, lociranja unesrećenog, valja reći da moraju znati sve to iskomunicirati na nekoliko jezika. Potom, kada utvrde hitnoću, šalju prvi raspoloživi tim prema pacijentu jer svako vozilo ima sustav nadzora i navigacije pa se vidi tko je najbliži i tko prvi može doći do unesrećenog, ističe dr. Antić.

Posebna pažnja pridaje se edukaciji

U edukaciju se također posebno puno ulaže, naglašava dr. Antić koja je i osobno zadužena za edukaciju svojih djelatnika još od kraja 2011. godine. Tu su edukaciju prošli svi, od vozača do medicinskih sestara, znanja i vještine se potom konstantno obnavljaju, u timovima i kroz radionice, a to se odnosi i na sve novopridošle djelatnike.

- Educiramo sve naše djelatnike o svim mogućim hitnim stanjima koja nas mogu zateći na terenu, educiramo ih o takozvanom ABCDE pristupu, odnosno sustavu i strukturiranom pristupu kako u što kraće vrijeme učiniti što više, odnosno spriječiti životnu ugroženost, poput sprječavanja da se pacijent uguši – otvaranje dišnih putova, stavljanje na umjetna pluća jer imamo male transportne respiratore, doprema kisika do mozga koji je inače za tri minute mrtav. To znači da, ukoliko imamo najbolju bolnicu, najboljeg neurokirurga, ako hitna ne napravi sve da mozak ne ostane bez kisika, za tog čovjeka nema pomoći. Isto kao i kod srčanog zastoja. Godišnje u Istri imamo od 250 do 270 takozvanih iznenadnih srčanih zastoja, koji se događaju iz raznih razloga. Svakom minutom što mu se ne pruži pomoć, čovjek gubi šansu 10 do 12 posto da će preživjeti. Tu pokušavamo uključiti širu zajednicu i taj smo si zadatak zadali, da netko tko je laik, ali ga mi educiramo, započne 'kupovati' vrijeme kvalitetnom vanjskom masažom srca i pumpati krv koja u sebi još ima kisika da čovjek izdrži do dolaska hitne i upotrebe defibrilatora koji će ponovno pokrenuti srce. Pokrenuli smo stoga akciju 'Stayin alive' koja uključuje jednu aplikaciju, a koja se može skinuti na mobitel, te uključuje i postavljanje vanjskih takozvanih AED defibrilatora, pojašnjava nam dr. Antić.

Osposobljavanje volontera i mladih doktora

Prema saznanjima, u Istri ima 60 do 70 defibrilatora po kampovima, šoping centrima, pa i na ulici, ali nisu pravilno raspoređeni. Ideja potekla od dr. Antić je napraviti mrežu, vidljivu putem aplikacije, gdje se ti defibrilatori nalaze, a uz to i osposobiti oko tisuću volontera, laika, koji bi znali pružiti prvu pomoć.

- Sada imamo 107 volontera, a s obzirom da smo nastavni zavod i da je naš zadatak da educiramo ljude, što i činimo, cilj nam je educirati laike i tako podići uspješnost preživljavanja unesrećenih za desetak posto. Kada bude barem tristotinjak tih laika upisanih u aplikaciju, naš dispečer, kada dobije dojavu da se netko srušio na ulici, šalje poruku svima koji su umreženi, i prvi koji se javi krene do unesrećenog masirati srce, a drugi trči po AED. To bi bila 'zajednica koja spašava živote'. I to bi nam poboljšalo rezultate. Trenutno smo na 22 do 23 posto preživljavanja kod intervencija zbog srčanih zastoja, što je lani recimo iznosilo 60 života. Želimo doći na 35 posto. Primjera radi, Hrvatska, skupa s nama, ima ispod deset posto, pa je i tu vidljivo koliko smo mi u Istri odmakli, kaže nadalje dr. Antić.

S vatrogascima su često na intervencijama pa će u Puli dijeliti i zajedničke nove prostore (Arhiva)

Problema, začudo, nemaju s kadrovima, a tajna leži u činjenici što su nastavni zavod pa mladi doktori žele doći u Istru i proći ovdje edukaciju i praksu.

- Točno je da nam se javljaju mladi koji ovdje žele vidjeti kako radimo. Ta izvrsnost u našem radu ih privlači. I oni sami kažu da među njima postoji uzrečica 'Ako nakon fakulteta želiš nešto naučiti idi raditi na hitnu u Istru!'. Mi ih raspoređujemo odmah na teren, a i lokalna zajednica nam pomaže dodjelom stanova, sufinanciranjem... Imamo zato i veliku fluktuaciju doktora. U deset godina otišlo nam je 207 liječnika, a prosječno nam ih ljeti treba 45 do 50 pa sada sklapamo sporazum s Medicinskim fakultetom iz Novog Sada, čime ćemo osigurati konstantnu dobru ekipiranost, a istovremeno pružiti dobru edukaciju mladim kadrovima, kaže dr. Antić.

Najbolji vozni park u Hrvatskoj

Unatoč dobroj ekipiranosti, konstantnim edukacijama, velikom obimu posla, još uvijek su jedina županijska ustanova koja nema svoje prostore. No, nadaju se da bi uskoro mogao zaživjeti projekt izgradnje zgrade na obilaznici koju bi dijelili s vatrogascima, a s kojima imaju brojne zajedničke dodirne točke, od edukacija do intervencija. Kada bi se to realiziralo tada bi, kaže dr. Antić, proširili edukacijski centar, uveli dodatne edukacije uz već postojeće, a kao primjer navodi radionice o boljoj komunikaciji - međusobnoj i s pacijentima, o timskoj suradnji, psihosocijalnoj pomoći djelatnicima, odnosu prema pacijentima s posebnim potrebama. Veseli je i moguća nabavka simulatora vozila hitne pomoći.

- Edukaciju smo već podigli na željenu razinu, iako naravno uvijek ima mjesta za napredak i tome se nadamo i veselimo kada budemo u našim prostorima. Ono na čemu također konstantno radimo je opremanje. Mi smo, primjerice, uveli video-parlafon po ispostavama, što možda ljudima nije baš poznato. Svako tko pozvoni recimo u Poreču, a u slučaju da su timovi na terenu, spaja se s pulskim centrom, razgovara s dispečerima i ukoliko oni procjene da je doista riječ o hitnoći, upućuju najbliži raspoloživi tim da pruži pomoć. Ako je riječ o manjem problemu, putem video-parlafona daju savjet za daljnje postupanje. Dolazimo i do pitanja vozila. Ona su naše pokretne ambulante. I tu moram izraziti svoje zadovoljstvo! U dvije godine od najlošijeg došli smo do najboljeg voznog parka u Hrvatskoj. Moram naglasiti da to nisu obična vozila, da su to ambulantna vozila koja se rade za pacijenta i da - koštaju! U proteklom periodu nabavili smo ih ukupno osam, polovicu putem decentraliziranih sredstava, jedno putem EU projekta, a ostala uštedama po raznim osnovama. Još nam ih treba 16 da bi sve funkcioniralo super, ali tri što prije jer se vozila puno koriste i troše pa ih svake tri, četiri godine treba zamijeniti novima. Godišnje svako vozilo prođe i više od 100 tisuća kilometara! Zahvaljujući Županiji nedavno su za Ispostavu Pula stigla dva takva vozila vrijedna 2,2 milijuna kuna. S tim da smo iz drugih vozila prenijeli opremu koja se posebno kupuje. Primjerice, jedan defibrilator košta 200 tisuća kuna, a i njih treba mijenjati. Da ne spominjemo uniforme djelatnika, informatičku opremu… Zbog svega toga radimo na pronalaženju načina za uspostavom sustavnog financiranja. Također, po primjeru uspostave Regionalnog centra kakvog ćemo imati zajedno s vatrogascima u Puli, želimo uspostaviti slične manje integracijske centre u svim gradovima Istre i to bi onda bilo ono pravo. Načelno su svi pozitivno odgovorili, a namjera je sredstva tražiti putem EU fondova. Dakle, posla ima, od kadrovskog ekipiranja, edukacije, nabavke opreme i obnove voznog parka do izgradnje vlastitih prostora i konačne uspostave sustavnog financiranja dao tome ne moramo više brinuti, ali je činjenica da smo mi ipak jako dobro posložili temelje za sve to pa i u ovom trenutku možemo biti ponosni, ističe na kraju zadovoljno dr. Antić.

* Tekst realiziran u suradnji s Istarskom županijom

Povezane vijesti

• ISTARSKI HITNJACI GODIŠNJE ZBRINU 40.000 PACIJENATA
• FOTO I VIDEO / NACIONALNI DAN HITNE MEDICINSKE SLUŽBE OBILJEŽEN U ISTRI: Svaka minuta odnosi 10 posto šanse za preživljenje kod osoba koje su doživjele iznenadni srčani zastoj
• Istarska Hitna pomoć u lipnju je imala ekstremno velik broj intervencija: NAJMLAĐI REANIMIRANI PACIJENT JE IMAO SAMO 24 GODINE!