UZ BLAGDAN USKRSA
Zastane li možda još nekome dah kad pomisli što se obilježava na Veliki tjedan ISUS KRIST. MESIJA. POMAZANIK. PRIZNALI GA ILI NE, ON JE TU
Arhiva G. I.
Iako mu je rodoslovlje poznato, nije došao na vlast dinastijski, jer vlast na ovom svijetu nije ni imao. Kakav je to vladar koji se nije mogao uklopiti ni u jedan okvir? Bio je gospodar bez sluge, učitelj bez diplome, liječnik bez licence, kralj koji nije imao vojsku, nije ubirao porez i nije obnašao vlast. Kakav je to kralj koji je osvojio svijet bez ratovanja, bio bez grijeha, a smaknut kao zločinac?
On je bio kralj - kažu, spasitelj - dodaju, gospodar smrti - šapuću. Kakav je to kralj koji nema kraljevstvo? Kraljevstvo koje je, barem na način na koji to naša osjetila mogu učiniti, opipljivo. Iako mu je rodoslovlje poznato, nije došao na vlast dinastijski, jer vlast na ovom svijetu nije ni imao. Kakav je to vladar koji se nije mogao uklopiti ni u jedan okvir? Bio je gospodar bez sluge, učitelj bez diplome, liječnik bez licence, kralj koji nije imao vojsku, nije ubirao porez i nije obnašao vlast. Kakav je to kralj koji je osvojio svijet bez ratovanja, bio bez grijeha, a smaknut kao zločinac? Čudnog li kralja.
Spasitelj i zločinac
Danas, nakon dvije tisuće godina, više od milijardu ljudi i dalje svetkuje njegove dane, a gotovo cijeli svijet broji godine po njemu. Isus Krist. Mesija. Pomazanik. Priznali ga ili ne, on je tu. Svjesno ili podsvjesno dio je našeg života. Taj neobični kralj čija je parola bila “Voli svog neprijatelja”. Čini se nemoguće ispuniti taj uvjet. Pa ipak...
Dobro poznata Evanđelja koja se u Velikom tjednu čitaju diljem crkava govore o kraljevanju na Isusov način. Iz retka u redak nevjerojatna priča o uhićenju, osuđivanju, smrti i uskrsnuću malo koga ostavlja ravnodušnim iako je gotovo nemoguće razumski povezati tu priču sa stvarnošću. Priča je bajkovita, nevjerojatna, gotovo skandalozna, no nikad dosadna. Ipak teško je razumjeti zašto je taj kralj, kojeg su nedjelju dana prije dočekali kao spasitelja, tako brzo postao zločinac. Potpuno je, tješim se, ljudski zaokupiti misli razmišljanjem o Isusovom životu. Jesam li jedina, zapitam se? Spotakne li se, još netko, na tren, o vlastitu misao, dok juri opremajući blagdanski stol? Upregne li drugim ljudima miris pince u uskršnje jutro moždane vijuge da razmisle dalje od kuhane šunke i obojanih jaja? Zastane li možda još nekome dah, ispod te maske, u ovo doba korone, kad pomisli što se obilježava na Veliki Tjedan? Tjedan u kojem svatko od nas pokušava na dobro uhodan tradicionalni način u svoj dom donijeti dašak blagdanskog duha. Ne razumijemo možda svi, ni razlog zašto slavimo Uskrs, a još manje razumijemo njegove tradicije. Ipak, u jednom smo svi složni, volimo ga slaviti. Nije nam lako povezati uskršnjeg zeca i Isusa, ali ipak, održavanje tradicije, čini i te dvije krajnosti nevjerojatno nerazdjeljivim.
Vrijeme promišljanja
Govore nam da je Korizma vrijeme promišljanja, koje uvodi u Uskrsno vrijeme slavlja. Promišljanje i slavlje Isusa, jedinog kralja iz ljudske povijesti čiji je život i dalje aktualan, čije je postojanje i dalje diskutabilno, čija je smrt, simbol rođenja. Tog kralja s krunom od trnja, ubijenog kao najvećeg zločinca, slavimo, dok su svi povijesno “pravi” kraljevi sa zlatnim krunama, danas, usudila bih se reći, zaboravljeni.
Njegova spasiteljska priča govori da su ga uhvatili dok je molio. Nije se opirao uhićenju prilikom kojeg je ukorio svoje učenike kad su ga pokušali obraniti. Spremno je pošao s onima za koje je znao da će ga koštati glave. Tko je kad čuo za takvoga kralja? Kralja čija se vojska ne bori. Kralja koji ne koristi silu, ne posjeduje oružja i kralja koji voli svog izdajicu, s njime lomi kruh, njemu propovijeda i za njega umire. I djetetu bi bilo shvatljivo koliko je upitna održivost takvog kraljevstva. Pa ipak, njegovo kraljevstvo traje i iako su ga mnogi prorokovali, ne nazire mu se kraj. Sljedbenika ima sve više, a dogme koje je naučavao nikada nisu bile važnije. Po mnogočemu je bio jedinstven, rođen kao Židov, od njih odbačen, za njih okrunjen, od njih pogubljen. Ispunio je sva njihova pisma, a kraljuje svima, samo ne njima.
U ovom svijetu u kojem svatko boga sreće samo u ogledalu On je slao poruku o poniznosti i oprostu. A mi kao stari sat navijeni na iste šablone ne poznajemo takve kraljeve, ne biramo ih i ne priznajemo ih. U njegovom kraljevstvu siromaštvo nije sramota ni odraz nesposobnosti, milosrđe je poticajno i skrovito, a ratovanje mirom jedini dozvoljeni oksimoron. Izjednačavanje mržnje s ubojstvom i požude s preljubom na prvi pogled nasmijava modernog čovjeka, ali nedvosmisleno šalje jasnu poruku o važnosti bližnjega. Time zahtjeva savršenstvo misli i djela prema bratu čovjeku, te to što bezuvjetno damo, bezuvjetno možemo i primiti. Isus ne pristaje na kompromis, a vraćanje kamena kruhom postaje moto njegovog kraljevanja. To dokazuje na križu. Kad promotrimo, za čas, sve što se do danas svrstavalo pod pojam "kralj", Isus djeluje kao osvježenje. Njegov rat je zajedništvo, bitke dobiva oprostom, a od oružja za pasom nosi utjehu.
Skroman i dosljedan
Post na njegov način nije označavao red u ribarnici, a molitva nije sličila na dobro poznato istrčavanje maratona. Vjerojatno i dvije tisuće godina nakon što je Isus o tome govorio i danas ova tematika grebe po vrelom ledu kontroverze. Isus govori o skromnosti, jer svaki bi čovjek, a ponajbolje kralj trebao znati da nema sreće u bogatstvu i nadmetanju. Kao takav kralj nedvojbeno je jedinstven, hrabar i do kraja dosljedan. Njegove poruke postaju i ostaju nedvosmislene, direktne i za sve jednake. Ne, on nije privilegirao nikoga, naprotiv, sjedio je s gubavcima, prosjacima i prostitutkama. Danas bi rekli da takav kralj ne drži do sebe. Zar ne drži do svog statusa u društvu? Do svog ugleda? Kraljevanje na njegov način ukazuje današnjim vladajućima o potrebi da brinu za svoj narod, za bolesne, onemoćale, siromašne, lutalice, osuđenike i sve koji zbog pokvarenog kompasa stanuju na ivici društva. Primjerom ukazuje na potrebu da se čuje glas i svih onih običnih, nezamijećenih. Za sve radnike koji su postali samo strojevi, nezaposlene koji su samo brojevi. Muškarce i žene, stare i mlade, za sve koji traže svoje mjesto pod nebeskim svodom.
Oni koji ne vjeruju u njegovo božanstvo, nazivaju ga filozofom ljubaznosti. Upravo zato postaje pogrešno odbaciti njegova učenja koja propagiraju životno važne istine svakome od nas. “Što je Istina?” - upitao ga je veliki Poncije Pilat. Što je istina čovječe, zapitaš li se ti?
Uskrs se, ove godine, obukao u nekarakteristično ruho izolacije, te odlazak u crkvu zamijenio kućnom karantenom u duhu korone. Tradicionalno slavljenje u krugu obitelji i bližnjih govori o bliskosti koja je u ovo “mračno doba” pomalo izgubljena u masi nepoznatih lica iza maski i nepostojećeg rukovanja. Možda ovog Uskrsa, kada smrt škaklja um svakoga od nas, a prolaznost i ljudskost postaju sinonimi, utjehu možemo pronaći u inspirativnom životu Isusa Krista. Nekonvencionalni kralj čiji je život opisala najprodavanija knjiga svijeta imao je štošta reći svakome od nas. Izgleda da nam je u simboliku Uskrsa lakše postalo uklopiti Uskršnjeg zeca nego Isusa. Zašto je tako? Od uskrsnuća nam ostade samo naziv. Gdje je nestao Bog?
A naši kraljevi?
Nije problem istine ni u pinci, ni u obojanim jajima, a najmanje u tradicijama. Problem Uskrsa je u nama. I u našim “kraljevima”. Naši kraljevi ne nude vječnost, oni traju od izbora do izbora. Lako su zamjenjivi, još lakše zaboravljeni. Njihovi moralni principi svode se na to tko će više ukrasti i bolje to sakriti. Oni ne umiru za svoje ideale, nego ideali umiru zbog njih.
A mi? Što je s nama? Životarimo od Uskrsa do Uskrsa, od gozbe do posta. Ne znamo što slavimo. Ne znamo za oprost. Volimo boga u ogledalu, a mrzimo čovjeka kojeg držimo za ruku. Nitko nam nije brat i ništa nam nije sveto. Dobrotu izjednačavamo s gluposti, pohlepu s ambicijom, a ljubav s požudom. Naši kraljevi pomalo nalikuju na nas, a pomalo na lutkarsku predstavu. Vremena su se promijenila, ali ne i ljudi. Da se Isus vrati, opet bi ga razapeli.
Zaslužujemo li drugačije kraljeve od onih koje smo do sada imali?
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
