Obnova pročelja starih i derutnih zgrada aktualna je tema ovih dana u Puli, a plan za njihovo uređenje i zbrinjavanje nalazi se u svakoj programskoj knjižici političkih oponenta na lokalnim izborima.

U samo nekoliko proteklih mjeseci svjedočili smo velikom broju urušavanja fasada, vijenaca i lukova sa oronulih i derutnih zgrada koje su načete "zubom vremena". Obzirom da se to dogodilo u frekventnim ulicama poput ulice Sergijevaca, Krmoptićeve (pokraj Sveučilišta), Flanatičke i Mutilske, opasnost za građane bila je još veća i samo je puka sreća što nitko nije ozlijeđen. O toj se temi u našem listu pisalo i prije 36 godina, odnosno 1985. godine.

Ružna slika

- Hoće li opet zasjati zgrade koje sada imaju raspucala pročelja što prijete glavama prolaznika, da i ne govorimo o ružnoj slici koje one pružaju?, pitali su se i tada građani Pule.

Dobrilina 10, Laginjina 7, Stara tržnica 2, Koparska 3 i 5, samo su neke od 33 stambene zgrade za koje je, prema Općinskom komitetu za urbanizam, koji je napravio program uređenja fasada do 1988. godine, bilo potrebno osigurati 187 milijuna dinara. Komitet je uz to predložio da se na listu još uvrsti i uređenje fasada u Fažani i Vodnjanu.

Predviđali su da bi kroz četverogodišnje razdoblje iz zajedničkog dohotka deset banaka dobili 32 milijuna dinara, iz dijela sredstava iz dohotka radnih organizacija 60 te iz dijela sredstava od zakupaca, što bi se ostvarilo povećanjem zakupnine.

Računalo se i na to da će radne organizacije povećati broj novouređenih fasada tako što će same urediti zgradu u kojoj se nalaze. Iako je 1984., pa i prije u 1967. i 1968. godini u užem djelu grada uređeno i obnovljeno 40-ak fasada, to je učinjeno sredstvima stanarine.

- Uljepšavanje pročelja i time i zaštita zgrade od propadanja nije samo stvar dobre volje: svaka kuća traži po nekoliko milijuna dinara, a zgrade u Adamićevoj i Prvomajskoj ulici čak 16 milijuna. Istini na volju, tek lani, nakon dugog niza godina, koraknuo je grad u obnovu najugroženijih fasada. Dijelom ima opravdanja za takvo zaostajanje: stanarine su preniske (i sve niže) za održavanje zgrada, a iz drugih izvora teško je dobiti neki veći dinar, pisalo se 1985. godine.

Danas Grad Pula ima predviđen program obnove fasada pod nazivom Dolcevita. Grad zajedno sa suvlasnicima zgrada sudjeluje u financiranju obnove pročelja i krovišta u starogradskoj jezgri, a suvlasnici projektom mogu ostvariti sufinanciranje do maksimalno 178 tisuća kuna po zgradi u zoni prioriteta, odnosno 133 tisuće izvan zone prioriteta.

Iako je obnova fasada obaveza vlasnika, odnosno suvlasnika zgrade, u zgradama u starogradskoj jezgri najčešće živi tek nekoliko stanara kojima je zbog nerijetko slabijeg ekonomskog statusa, obnova - nemoguć zahvat.

Tim više što obnova zgrada u kulturno-povijesnoj cjelini grada iziskuje posebne uvjete koje propisuje i nadzire Konzervatorski odjel u Puli, a zbog čega se i iznos potreban za obnovu često povećava. Neugledna pročelja i što je još bitnije, opasna po život, tako ostaju bez konkretnih rješenja. Samo se nadamo da, kada nakon 40-ak godina u ruke uzmemo današnji list iz 2021., nećemo moći reći da i dalje pričamo o istoj temi.

O stambenim pitanjima koja ne idu u prilog građana ovdje nije kraj. Naime, na današnji dan 1985. godine stanarine u Buzetu povećane su za čak 45 posto!

- Nakon provedene rasprave donesen je zaključak da se da suglasnost za povećanje stanarine u 1985. i to za 45 posto u odnosu na cijene iz 1984. godine. Iako ovo povećanje pokriva troškove investicijskog i tekućeg održavanja, troškove osiguranja stambenog fonda, obavezne rezerve i troškove za stručnu služnu SIZ-a, iz njega se ne mogu pokriti stope amortizacije utvrđene zakonom o amortizaciji od 1. siječnja 1985.

"Kako bi se našlo rješenje za pokrivanje stopa amortizacije, može se očekivati još jedno poskupljenje stanarina", prenio je tada naš list.

Turisti kupovali staklo

Pisalo se tada i o prodavaonici staklenih proizvoda s malim tehničkim nedostatcima u Nazorovoj ulici. Po tzv. poludobru robu, koja se prodavala po reklamnim cijenama, dolazili su kupci iz svih krajeva naše zemlje, ali i mnogi turisti. Trgovina bi dnevno ostvarila utržak i do 40 tisuća dinara.

Valentin Lednik, koji je vršio dužnost dobavljača i prodavača, kazao je tada da je prodavaonica otvorena uz odobrenje Radničkog savjeta Tvornice stakla i da radi pod pokroviteljstvom sindikalne organizacije. U prodavaonici se tražilo i kupovalo sve.

Posuđe od vatrostalnog stakla, velike posude za kiseljenje kupusa, razne vaze, ribarski ferali, džezve, akvariji za ribe i još mnogo toga. Prodaja je bila veća u ljetnim mjesecima zbog velikog dolaska stranih turista.

Povezane vijesti

• GLAS ISTRE SE NA DANAŠNJI DAN 1980. BAVIO I PRIJEVOZNIČKIM PROBLEMIMA: Taksist dobio godinu dana zatvora zbog preskupih vožnji!
• NA DANAŠNJI DAN 1977. GODINE: U podmorju pronađen kvalitetni plin - samo što nije stigao
• LOKALNE AFERE U GLASU ISTRE NA DANAŠNJI DAN 1970. GODINE: Pula u novogodišnjoj noći kao Divlji zapad