Vjetar u leđa dugoročnoj opstojnosti brodogradnje

"Pored brodogradnje visokosofisticiranih brodova i specijalnih plovnih objekata budući razvoj putem diversifikacije vidimo dijelom i u izgradnji zimskog nautičko-servisnog centra za mega jahte. U njemu bi se otvorila mnoga nova stručna radna mjesta vezana za zimsko održavanje, servisiranje, opremanje i logističku podršku brodovima dužine od 30 do 80 metara što sa sobom nosi i mogućnost razvoja mnogih drugih novih aktivnosti.“ Kazao je to na prošlotjednoj Izvanrednoj skupštini predsjednik Uprave Uljanika Gianni Rossanda govoreći dioničarima o planovima za budućnost brodogradilišta, odnosno onom njegovom dijelu koji se odnosi na prenamjenu dijela prostora ili tzv. diversifikaciju.

Poželjni rasplet

Premda se zasad radi samo o načelnim idejama i grubim planovima moguće budućnosti razvoja tog značajnog dijela brodogradilišta, ali i Pulskog zaljeva, puno je razloga zbog čega je baš takav razvoj priče vrlo visoko na listi poželjnih raspleta. Onaj najvažniji je da takvih marina, dakle ne klasičnih kojih u i oko Pule imamo nekoliko, već marina koje su spremne prihvatiti, vezati i u zimskom razdoblju održavati velike jahte, već dugo vremena ni na Jadranu, ni na Mediteranu nema dovoljno. Nedostatak te vrste vezova postaje ozbiljan problem velikim igračima na polju proizvodnje tako velikih i luksuznih plovila kojima usprkos dovoljnom broju bogatih kupaca spremnih naručiti brod to sve više postaje velika zapreka na putu i u namjeri da povećaju svoj „output“ odnosno proizvodnju i prodaju plovila. Vodeća svjetska sila u tom poslu je susjedna Italija i neki od najvećih svjetskih proizvođača luksuznih brodova nalaze se upravo na dnu "čizme" zbog čega je realno očekivati da nekom od njih oko možda zapne i za Pulski zaljev, odnosno njegove potencijale koje je prepoznala i maksimalno koristila još Austro-Ugarska monarhija.

Poznato je, naime, da se radi o jednoj od najboljih prirodnih luka na Jadranu, zaštićenoj od gotovo svih vjetrova i sigurnoj tijekom čitave godine i uz dubinu mora koja omogućava sigurno uplovljavanje, isplovljavanje i manevriranje i najvećim brodovima.

Što bi Uljanik dobio takvim eventualnim „brakom“, odnosno strateškim partnerom koji želi ulagati u zimski nautičko-servisni centar? Dobio bi prije svega, o čemu smo već pisali, ali važno je ponoviti, svježi kapital i ozbiljan vjetar u jedra dugoročnoj opstojnosti restrukturirane i presložene brodogradnje na navozima na Otoku. No dobio bi isto tako priliku „proširiti“ tu osnovnu djelatnost i u najbližem susjedstvu znanjem, vještinama i iskustvom preuzeti dio servisno logističkih poslova koji mogu omogućiti nemali izvor dodatne zarade. (M. PAVLOVIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU