BORIS ŽGOMBA, PRVI ČOVJEK UNILINEA
USPOREĐIVATI HRVATSKU S IRSKOM ILI NJEMAČKOM KAMO ODLAZE NAŠI LJUDI ISTO JE KAO DA DVOJE TRČI NA STO METARA: Jedan s utegom od pet kilograma, a drugi vuče vreću od 50 kilograma
Plaće u turizmu već se povećavaju do maksimuma, koliko god turistički sektor i kompanije to mogu podnijeti. Zar netko stvarno misli da mi nećemo povećati plaću da zadržimo radnika? Pitanje je do koje je to granice moguće. Osim toga, uspoređivati nas s Irskom ili Njemačkom je nekorektno i pokazuje duboku dozu neznanja o tome kakvo je oporezivanje kod njih, a kakvo kod nas. Kod nas je, budimo iskreni, iznimno visoko
Ljetna sezona kreće u svoj završni dio. Boris Žgomba, prvi čovjek Unilinea, vodeće hrvatske putničke agencije, otvoreno i bez dlake na jeziku, bez kalkuliranja o tome hoće li se nekome sviđati njegova promišljanja, daje prve analize sezone, spušta očekivanja na zemlju, ali i nagovještava probleme kojih očito nismo dovoljno svjesni, a eskalirat će u narednim godinama.
- Objavljeni su Unilineovi rezultati za 2018. godinu. Izgledaju impresivno. Čemu to možete zahvaliti?
- Prije svega, uspjeli smo održati trend rasta poslovanja i naravno da smo na to ponosni. U 2018. smo ostvarili 416 milijuna kuna prihoda, što je rast od 11 posto naspram 2017. godine. Isto tako rasla je i dobit prije oporezivanja za 16 posto, a broj zaposlenika za 10 posto. Zbog svega toga zahvalni smo svim svojim zaposlenicima i poslovnim partnerima.
One stop shop
- Koji su razlozi tako dobrih rezultata?
- Oni su odraz pravovremenog prepoznavanja i prilagođavanja tržišnim uvjetima, promjenama u trendovima dolazaka gostiju i njihovim navikama. Dosta smo uložili i prilagodili se tržištima izvan EU-a. Radi se o tržištima Azije, Sjeverne i Južne Amerike, odnosno zemljama španjolskog i portugalskog govornog područja. Ono što je važno i mislim da čini osnovu zdravog poslovanja je to da unutar turističkog prometa i dolazaka imamo veliku diversifikaciju. Naš promet, izloženost i rizik dosta su ravnomjerno podijeljeni: imamo jaku zastupljenost na europskim, azijskim i južnoameričkim tržištima kao odvojenim i neovisnim segmentima. Jak segment u poslovanju nam je iznajmljivanje vozila, kao i sportski turizam. Poslovanje nam je razbijeno na puno različitih segmenata što znači da je eventualni poslovni rizik kvalitetno podijeljen. Mi želimo biti "one stop shop", kompanija u kojoj se za bilo koji turistički proizvod može dobiti kvalitetna usluga. Važno nam je i online poslovanje.
- Kakvi su planovi Unilinea?
- Zadržati jake tržišne udjele tamo gdje smo već prisutni i povećati tamo gdje je to moguće. Planovi su nam vezani i za digitalizaciju poslovanja te uvođenje nove digitalne platforme koja će objediniti sve naše procese i omogućiti kvalitetno spajanje s partnerima. To radimo u suradnji naših stručnih ljudi iz kompanije s jednom velikom talijanskom softverskom tvrtkom i sustav je trenutno u fazi uvođenja. Na to dolaze nove web stranice i potpuno novo online poslovanje. Time želimo povećati naš online "market share" na europskom i na hrvatskom tržištu. Također, želimo ojačati i rent a car segment, posebno kroz neke nove poslovne oblike iznajmljivanja vozila, kao i sam prijevoz.
- Kakve rezultate turističke sezone očekujete? Jesu li neki iskazani strahovi bili opravdani?
- Već od prošle godine ističem da je razdoblje hiperpotražnje za hrvatskim destinacijama za nama. Turističke rezultate treba očekivati upravo u skladu s time. I prošle smo godine u srpnju i kolovozu imali određene probleme oko punjenja. Vjerojatnost je da u godini poput ove, gdje nema posebno velike turističke potražnje za Hrvatskom, da će se u srpnju i kolovozu to opet ponoviti. Prvi dani srpnja i najave za kolovoz nam to i potvrđuju. Naravno, poslovanje u predsezoni je, gledajući broj dolazaka i noćenja, relativno dobro, no činjenica je da je to nedovoljno snažno da se ključno odrazi na cjelogodišnje rezultate. Glavni dio turističkih noćenja, oko 60 posto, ostvari se u srpnju i kolovozu. Ako stvarimo bilo koji pad ili rast, imat će to jak utjecaj na turističku godinu.
- Svibanj je bio lošiji?
- Tako je. No, imali smo neuobičajeno velike klimatske probleme i stalnu kišu zbog koje su kampovi, obiteljski smještaj pa i hoteli imali manjkove dolazaka.
Politika cijena
- Koliko ležajeva trenutno imamo u Hrvatskoj i je li to što imamo pretjerana brojka?
- U Hrvatskoj imamo oko 115 tisuća kreveta u hotelskom smještaju, oko 200 tisuća mjesta po kampovima, a sve ostalo se odnosi na obiteljski smještaj te ostale oblike smještaja. Posljednjih godina evidentan je ogroman rast obiteljskog smještaja i on danas iznosi preko 600 tisuća kreveta. Vlasnici smještajnih kapaciteta su, temeljem potražnje u zadnje tri godine, investirali u svoje kapacitete i djelatnost. Upravo u tom segmentu se očekuju najveći problemi.
- Zašto?
- Hotelski sektor ima profesionalno osoblje koje se godinama kroz razne kanale prodaje zna nositi s promjenjivim odnosom ponude i potražnje i dinamikom cijena. Kod obiteljskog smještaja, oni koji se time bave nisu naviknuti da nema dovoljno potražnje za njihovim kapacitetima. U skladu s time ne znaju što i kako poduzeti da svoj objekt komercijaliziraju onako kako su očekivali i kako bi to trebalo biti.
- Znači, moglo bi biti dosta privatnih iznajmljivača koji će imati problema s punjenjem?
- Upravo tako. Dosta njih će imati problema što bi moglo stvoriti poremećaj na tržištu. Prvo što se očekuje i jedino što
iznajmljivači mogu kratkoročno napraviti da bi popunili svoje kapacitete je politika cijena, odnosno smanjenje cijene. Problem je ako se to radi stihijski. Toga se pribojavam.
- Kako će proći oni koji su investirali u kvalitetu i imaju zaokružen cijeli proces?
- Oni ne bi trebali imati veće probleme. To se odnosi na vlasnike kvalitetnih apartmana i, recimo, vila na pravim lokacijama. Za to je potražnja velika, za razliku od vlasnika apartmana koji u kvalitetu istih nisu značajnije investirali. Apartmani koji su rezultat improvizacije više nemaju tržišnu uspješnost. Isto se odnosi i na hotelski i sav drugi smještaj, a to se sada i pokazuje. Najvažnije je da smo u borbi za svakog gosta i za svaki dan popunjenosti. Na tu borbu se moramo naviknuti. To je postalo nešto najnormalnije u turizmu.
- Zadnjih par godina nije bilo tako. Turisti su dolazili, a da na to nismo previše ni utjecali.
- Moglo bi se i tako reći. Zadnje tri godine su bile takve, a sada se moramo početi ponašati po pravilima tržišta. To znači borba, samo borba za svakog gosta. Oko nas je velika konkurencija koja raste strahovito brzo i jako. Turska, na primjer, koja se vraća, kao i Egipat, Grčka i ostali. One su posljednjih godina zbog svojih političkih prilika imale velik turistički pad. Turska se vratila u potpunosti, s cijenama koje mogu izgledati i dampinški. Niske su, možda i preniske, ali su njihove. Vratio se i Egipat i taj euromediteranski i arapski prostor sada je u punoj turističkoj snazi jer više nema nijednog razloga i ograničenja da gosti kod njih opet ne dolaze u golemim brojkama. Mi, dakle, unutar sebe imamo svoju konkurenciju jedni u drugima, ali imamo još ogromniju konkurenciju izvana.
Hit destinacija
- Očito smo iskoristili razdoblje političkih nestabilnosti u tim regijama, postigli smo u tom vremenu odlične rezultate koji će se sada polako svesti na neku realniju mjeru.
- Treba biti realan. Iskoristili smo situaciju. Netko će reći da smo profitirali, jer smo zarađivali dok su kod drugih bili problemi. I to je istina, ali isto tako i po istoj logici netko je bio profiter kad smo mi imali probleme. Tržište naprosto tako reagira i to treba iskoristiti. No, treba zaključiti da je nepovoljna situacija za te države i njihova tržišta završila i sad se opet svi na tržištu borimo za svoje goste.
U ovom trenutku na turističkom euromediteranskom prostoru s Turskom, koja je tu gotovo dominantna, postoji ogromna ponuda, ali nema one hiperpotražnje koja se prelijevala s tih destinacija prema nama. Moramo biti svjesni da smo mi izuzetno mala destinacija s izuzetno malim kapacitetima. Oko milijun smještajnih kapaciteta koliko ih imamo jednak je broju novootvorenih kreveta u jednoj godini u euromediteranskom turističkom prostoru. To smo mi. Proteklih godina, kad smo koristili situaciju koja nam je išla u prilog, cjenovno smo išli gore. Sad je pitanje, ako to bude bilo potrebno, koliko smo se cjenovno spremni prilagoditi situaciji i ići dole. To nikada nije lako.
- Kako to izbalansirati? Hotelijeri moraju radnicima povećati plaće, što je potpuno u redu, ali time smanjuju dobit koju mogu reinvestirati da bi bili konkurentni. Ako smanje cijene usluga, past će im i prihodi i vjerojatno dobit. Može li se situacija zakomplicirati?
- Porasli su troškovi rada i ljudi, energije, namirnica? Cijene su, i to treba znati, odraz ponude i potražnje. Ni hotel ni privatni iznajmljivač u konačnici ne određuju svoju cijenu, kao ni ministar turizma ni Hrvatska turistička zajednica. To radi tržište koje ima svoje zakonitosti i to treba poštivati. U trenutku kad se balansira ponuda i potražnja cijena je sastavni dio tog procesa. Zadnjih godina, spletom raznih okolnosti, u koje spada i naš dobar razvoj, Hrvatska je bila top destinacija. Ali nitko, pa ni mi, ne može stalno biti top. To je nerealno. Trendovi se stalno mijenjaju pa uskoro hit destinacija postaje neko drugo područje. Da, i profitabilnost će se nekima možda smanjiti. Ali i to je dio procesa poslovanja.
- A mi očekujemo da uvijek budemo hit destinacija?
- Nas očekuje, i mi se za to moramo pripremati, jedno normalno i kvalitetno poslovanje. Ne možemo i nećemo uvijek biti hit destinacija, koliko god to mi željeli.
- Očekujete da će država uskočiti s nekim mjerama koje će rasteretiti turistički sektor?
- Krajnje je vrijeme da država intervenira ako želi imati turizam kao oslonac bruto društvenog proizvoda.
Diktat gostiju
- Kako bi država trebala reagirati?
- Treba razgovarati i donijeti odluke o smanjenju poreza na dodanu vrijednost i na ugostiteljske usluge, ali i da se apsolutno uvaži pitanje turističkih agencija i posebnog postupka oporezivanja. Treba podsjetiti da turističke agencije dovode 60 posto gostiju u pred i posezoni. Poseban postupak oporezivanja te agencije dovodi u neravnopravan položaj s konkurencijom iz drugih zemalja. Država mora brže i efikasnije riješiti pitanje rada i radnika. Puno je, dakle, otvorenih pitanja koja se godinama nisu rješavala. Živjeli smo iznad realnih mogućnosti jer su nam okolnosti na turističkom tržištu same od sebe išle u prilog. Sada se vraćamo u normalu. E sad, hoće li to netko u državi prepoznati? Vjerujem da hoće.
- Nešto slabije turističke rezultate ne bi se trebalo shvaćati dramatično. Sezonalne su oscilacije nešto sasvim normalno?
- Doslovno svaka turistička zemlja ima oscilacije plus ili minus oko pet posto godišnje. Te se oscilacije uopće ne smatraju ni posebno dobrim rezultatom zbog plus pet posto ni posebno lošim zbog minus pet posto. Na te je oscilacije teško, gotovo nemoguće utjecati. Samo za usporedbu: jedno poljoprivredno zemljište ne nosi isti prinos svake godine. Puno važnije od samog broja noćenja su financijski rezultati.
- Znači da se ne treba opterećivati dostizanjem prošlogodišnjih rezultata?
- Ne treba. To je, vjerojatno, gotovo nemoguće dostignuti. I ne mora biti imperativ. Mislim da ćemo imati u broju noćenja i dolazaka slabiju turističku godinu u odnosu na 2018. Kao što nismo imali posebnih razloga za euforičnost zadnje tri godine kad smo imali rast, tako ni sada nema razloga za nekakvu paniku ili strahove ukoliko dođe do pada. Međutim, ono što je opasno je ako ne izvučemo pouke iz ove godine i već sada ne promijenimo pristup određenim problemima u turizmu za iduću godinu. Pod time mislim da javni i privatni sektor mora bitnije promijeniti pristup turističkoj 2020. godini. Ukoliko to ne napravimo, dogodit će nam se trend pada, a onda to više nije jednostavno ispraviti.
- Na 6. Regionalnom forumu obiteljskog smještaja govorili ste o načinu njegovog plasmana i promociji?
- Očekuje nas zahtjevnija sezona, a kapaciteti se, kao što sam već rekao, slabije pune nego proteklih godina. To je za privatne iznajmljivače nova situacija, moraju se prilagoditi i postaviti realne cijene te se promovirati putem više kanala prodaje ili angažirati turističke agencije koje će za njih obavljati buking. Prošlih godina manje su o tome razmišljali jer je punjenje išlo gotovo samo od sebe. U jednom trenutku bila je potražnja dviju osoba za jednim krevetom! Sada to više nije slučaj. Novi trenutak u poslovanju, čemu se privatni smještaj mora prilagoditi, a hoteli su to već napravili, diktat je gostiju koji uključuje njihove dolaske i odlaske u svim danima u tjednu, a ne više samo vikendom. Sve više aviogostiju dolazi i odlazi bilo kojeg dana u tjednu. Ne postoji više pravilo da jedni gosti u subotu odlaze, a drugi dolaze. Toga više u velikoj mjeri nema. Tko se bolje prilagodi, imat će bolje rezultate.
Plaće i porezi
- Što donosi paket triju novih turističkih zakona?
- Prema novom Zakonu o turističkoj pristojbi, Ministarstvo turizma je odredilo okvire u kojima se ona može propisati. Dosad je boravišna pristojba u punoj sezoni za gosta iznosila deset kuna. Sada je postavljena između deset i dvadeset kuna i oni koji na terenu o tome odlučuju sami će u tom rasponu donijeti svoju vrijednost boravišne pristojbe. Boravišna pristojba je kod nas važna jer se iz nje financiraju razne promotivne aktivnosti. Isto tako i dva zakona koja se odnose na rad turističkih zajednica. I zato smatram da su ti zakoni dobri. Čestitam Ministarstvu turizma jer se uhvatilo u koštac sa sva tri zakona. Prijašnji ministri i Vlade to nisu učinili. Nisu ovi zakoni idealni, ali će donijeti poboljšanja. Analizirat će se njihovi učinci, napraviti dopune i time poboljšati sustav turističkih zajednica i njihovog funkcioniranja, a važno je da se omogući što veći broj investicija u turizmu. Trenutno oko toga imamo malo kvalitetnih investicija. Greenfielda gotovo da i nema, a brownfielda se još nešto i uspijeva napraviti.
- Zašto je oko investicija toliko problema?
- Postoji mnogo ograničenja: direktno s državne razine pa do lokalnih gdje se najčešće pojave najveći problemi.
- Koji su zakonski akti po vašem mišljenju ključni za daljnji razvoj hrvatskog turizma i putničkih agencija?
- Dakle, uz ovaj paket Zakona o turističkim zajednicama i već donesen Zakon o pružanju usluga u turizmu koji direktno regulira rad putničkih agencija, očekujemo i Zakon o turističkom zemljištu i Zakon o pomorskom dobru. Ta dva zakona su važna za investicije. Njihova će rješenja direktno utjecati na razvoj turizma. A što se tiče putničkih agencija, mi već godinama javno apeliramo prema Ministarstvu financija da se poseban oblik oporezivanja uskladi s europskom praksom. Postoji Europska direktiva koja propisuje način kako računovodstveno i fiskalno funkcioniraju putničke agencije. Dok rad naših putničkih agencija u Hrvatskoj ograničavamo, jačamo našu konkurenciju. To je protivno interesima i države i turizma, a posebno u situaciji gdje se svi skupa borimo za svakog gosta i gdje je konkurentska sposobnost važnija nego ikada prije. Bilo bi krajnje štetno da se ne usvoji poseban postupak oporezivanja putničkih agencija koji se bez ikakvih problema može promijeniti sukladno europskoj praksi.
- Zašto država to ne napravi? Očekuje neki manjak prihoda u državnoj blagajni?
- To uopće ne bi dovodilo do manjka. Dapače, povećanjem prometa novac će drugim kanalima i još izdašnije ući u državnu kasu. Nije normalno da nas vlastita država nekim odlukama dovodi u inferiornu poziciju naspram konkurencije.
- Problem nedostatka radne snage u turizmu mogao bi dovesti u pitanje opstanak turizma kao najvažnije grane našeg gospodarstva.
- To nije samo problem Hrvatske, ali je kod nas sve dominantniji. Nažalost, mislim da kriza s radnom snagom još nema puni zamah te da nas narednih godina čeka lošija situacija. Nama ama baš nikako ne odgovara da je Europa u istom problemu. Oni, logično, u našim radnicima koji su dobri u turizmu traže rješenje za svoju situaciju. Onda mi imamo deficit kadra u turizmu. Zbog toga često ima neargumentiranih primjedbi da se treba napraviti pritisak na poslodavce kako bi povećali plaće radnika u turizmu.
Te se plaće već povećavaju do maksimuma, koliko god turistički sektor i kompanije u njemu to mogu podnijeti. Zar netko stvarno misli da mi nećemo povećati plaću da zadržimo radnika? Pitanje je do koje je to granice moguće. Osim toga, uspoređivati nas s Irskom ili Njemačkom je nekorektno i pokazuje duboku dozu neznanja o tome kakvo je oporezivanje kod njih, a kakvo kod nas. Kod nas je, budimo iskreni, iznimno visoko. Uspoređivati Hrvatsku i neke zemlje u EU-u u koje odlaze naši ljudi isto je kao da dvoje ljudi trči na sto metara, no dok jedan trči s utegom od pet kilograma, drugi vuče vreću od 50 kilograma.
Nema dijaloga
- Kako postići neki konsenzus kad svaka strana, i država i sektor turizma, istu stvar, oko radne snage i kvota za njihov uvoz vidi na drugačiji način?
- Treba sjesti za stol i rješavati probleme. Mi iz realnog sektora svjesni smo da je oporezivanje normalna pojava i naša obveza, ali treba naći mjeru i omogućiti nam da budemo konkurentni na svojim tržištima jer je to jedini način da se puni proračun i država funkcionira. Postojeću situaciju nećemo riješiti nonšalantnim prebacivanjem problema na drugu stranu. Potreban je dijalog i uvažavanje argumenata. Nisam siguran da sad imamo takvu situaciju.
- Zadnji takav primjer je nesuvislo ponašanje Ministarstva rada oko kvota za radnike u turizmu. U tom Ministarstvu malo bi, malo ne bi povećali kvote. Pokazali su nesnalaženje u ključnom trenutku.
- Našem turizmu trebaju radnici. Ako ih nema na domaćem tržištu ili ako netko ne želi raditi u turizmu, onda radnu snagu moramo uvesti. Pogledajte ovaj podatak: država plaća 600 milijuna kuna za nezaposlene, a mi ne možemo popuniti radna mjesta u turizmu s našim ljudima! Treba modernizirati Zakon o radu, treba biti fleksibilniji i treba ga staviti u kontekst vremena i trenutka u kojem živimo te poslovno funkcioniramo. Mi kao poslodavci želimo štititi našu radnu snagu i našeg radnika, ali ako ga nema ili on neće raditi, što onda?
- Treba uvesti radnu snagu koja želi raditi?
- Ne vidim drugog načina od toga. U svemu ovome događa se nešto jako opasno.
- Na što mislite?
- Mi gubimo kvalitetu! U ovom trenutku nemamo dovoljno mogućnosti da obučavamo kadrove, nego funkcioniramo po principu - spašavaj stvar kako god možeš. Dakle, snalazimo se i improviziramo, a to nije dobro. Imamo na primjer hotele s pet zvjezdica i u njima priučeno osoblje. Ni to osoblje nije krivo da je tako, ali nema vremena za njihovu pravu obuku. Tek to će imati negativne posljedice.
Uvoz kadrova
- Znači, nema nam druge nego što prije prihvatiti realnost da nemamo adekvatnu radnu snagu u turizmu.
- Pogledajte uslužnu djelatnost u Europi. Uglavnom u hotelima i restoranima ne radi domicilna radna snaga. Nismo ni mi izuzetak.
- Znači: naša radna snaga ide u jače europske zemlje, a nama dolaze radnici iz Azije?
- Problem radne snage sad je malo jače puknuo, ali se bojim da još nije eksplodirao. Svakako moramo računati i sljedećih godina, dok god se trendovi ne promijene, na uvoz radne snage. Još se nismo suočili s pravom krizom kadrova.
- Kako to riješiti?
- Jedno rješenje je podizanje plaća našim radnicima pa da ih se tako motivira da ostanu u Hrvatskoj, no onda država mora rasteretiti poslodavce nekih poreznih obveza. Da se razumijemo, nije našim radnicima vani sve prekrasno. Ponavljam - tek smo na početku krize radne snage. Razvojem turizma trebat će je sve više. Uvozom radne snage koji će očito biti neminovan, tehnički se rješava problem nedostatka radnika. Država s time neće biti na gubitku jer se za novozaposlene, odakle god dolaze, plaćaju davanja, a oni su i novi potrošači.
- Je li moguće 50-godišnjeg radnika iz Uljanika, bravara ili tokara, prekvalificirati u turističkog radnika koji je konkurentan na tržištu rada?
- Teoretski da. Pitanje je njihove volje i želje. No, mora se znati da je posao u turizmu jako težak. Primjerice, poslovi kuhara i konobara su teški, zahtijevaju energiju i odricanje.
- No dobar kuhar u sezoni može dobiti po 15-20 tisuća kuna, dobar konobar 10-12 tisuća, možda i više.
- Oni to apsolutno zaslužuju.
- Ali to bi mogla biti dobra motivacija za prekvalifikaciju onih koji u svojim sadašnjim strukama više nemaju posla.
- Slažem se. Danas za puno poslova u turizmu čovjek i ne treba imati tko zna kakve kvalifikacije. Treba puno pomoćnih radnika, vozača, raznih drugih radnih mjesta je u turizmu. Puno stvari se može naučiti. Bitna je volja.
Prodaja doživljaja
- Koji će trendovi obilježiti turizam u 2019. godini?
- Trendovi su jasni - to je turizam doživljaja. Gosti dolaze, i to je sveto pismo turizma, zbog motiva dolaska. To nije smještaj i transport. Da li će to biti sunce, more, koncert, sportski događaj, gastronomija, kultura, svejedno je. Moderni turist više neće i nije mu dovoljno samo sunce i more. On intenzivno traži doživljaj, vrlo specifičan i prilagođen njegovim interesima. Zato je ponuda koju šaljemo turistima jako važna. Mi im kroz takvu ponudu prodajemo doživljaj. Gosti koji dolaze kod nas uglavnom ne žele biti u odvojenim hotelima, gdje imaju sve na jednom, zatvorenom mjestu. Naš gost ima sofisticiraniji pristup. On želi doživjeti lokalni život, želi biti integriran. Upravo to je naša prednost. Za razliku od nekih drugih turističkih zemalja gdje su izolirani, svi naši smještajni objekti uglavnom su inkorporirani u destinacije. Svjetski turizam će ove i sljedećih godina obilježiti velika mobilnost turista i porast avioprometa.
- Koji su projekti još važni za razvoj hrvatskog turizma?
- Mi razvijamo dva projekta u koja jako vjerujemo: Hrvatska zemlja sporta i health turizam. Uniline će svoje proizvode iz domene zdravstvenog turizma prezentirati pod brendom Health republic! Oba projekta podržavaju cjelogodišnji turizam, ali i dalje je potrebna konsolidirana ponuda. To su snažne tržišne niše na kojima intenzivno radimo.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
