berba u punom jeku
U uljari Nonno Bruno u Banjolama prerađuje se više od 20 tona maslina dnevno. Pokazalo se da su oni koji su brali ranije dobro odlučili
U uljari Nonno Bruno s preradom maslina počinju u 18 sati i rade do 6 sati ujutro, no ovih su dana morali krenuti i ranije, već od 13 sati, budući da je trenutno berba u punom jeku. Prerađuje se više od 20 tona maslina dnevno. Najčešće dolaze obitelji s par vreća maslina od oko 200 do 300 kilograma. Donose ih iz cijele Istre
(Snimio Danilo MEMEDOVIĆ)
Berba maslina u punom je jeku. Istarski maslinici zelene se od silnih plodova i mreža prostrtih ispod debala maslina. Oko njih vrve radišni ljudi, neki s vrećama oko vrata, neki s tresačima, dok se oni hrabriji penju po krhkim granama da bi dohvatili plodove najbliže suncu. Najčešće su ti i najljepši. Osim u maslinicima, velike su gužve i u uljarama. Maslinari nakon berbe žure preraditi masline i pretočiti ih u zlatne kapljice, a kako se čini, bit će zadovoljni ovogodišnjim maslinovim uljem.
Potvrđuje to i Davor Zanini, vlasnik uljare Nonno Bruno u Banjolama, koja ove godine slavi desetu godišnjicu postojanja. Ističe da je ovo godina u kojoj se smješkaju i uljari i maslinari.
- Ljeto je bilo toliko vruće da mi nismo mogli delati, ma ni muha ni mogla delati svoje. Plod je sada zdrav, maslina ima dosta i radmani su visoki. Pokazalo se da su oni koji su brali ranije dobro odlučili, kaže Zanini.
Dvadeset tona dnevno
U uljari Nonno Bruno s preradom maslina počinju u 18 sati i rade do 6 sati ujutro, no ovih su dana morali krenuti i ranije, već od 13 sati, budući da je trenutno berba u punom jeku. Prerađuje se više od 20 tona maslina dnevno. Najčešće dolaze obitelji s par vreća maslina od oko 200 do 300 kilograma. Donose ih iz cijele Istre, a među njima ima onih koji naberu tri kilograma, ali i onih koji prijave i desetak tona. Tu je već riječ o industriji, smatra Zanini.
- Uljara je posao kao posao, ali ljepota u svemu tome je susret s ljudima i male priče. Prije nekoliko dana došla su mi dva penzionera, pješke, pomalo, s jednom malom boršom u kojoj je su imali tri kile maslina. Prekrasno ih je bilo vidjeti. Imaju sigurno neku maslinu pred kućom i to su probrali.
To onda stavimo skupno, kao i sve do 200 kilograma, i preradimo te odredimo randman (postotak ulja koji se uspio ekstrahirati, op.n.). Potom im se razdijeli ulje pa tako dobiju i njihovo i od drugih, kaže Zanini dok nam pokazuje plodove iz nekoliko različitih maslinika koje se sjaje u kašetama. Ima tu i manjih i većih, crnih, prošaranih i jarko zelenih, oglednih primjeraka, ali i onih sa sto masnica. Ističe da je, ako je količina, manje, bolje masline brati ručno nego s tresačem, jer nakon što ih on ošteti ubrzo počnu oksidirati.
Ovogodišnji prosječan radman je oko 12-13 posto i više, što je, kaže, jako dobro. Najmanji randman koji su imali je sedam posto, a najveći 18 i pol posto. Prerada maslina se, pojašnjava, obavlja unutar jednog dana od zaprimanja maslina.
- Mi gledamo odraditi to čim prije. Kad je špica, mi u roku od 20, najviše 24 sata zovemo ljude da dođu po ulje. Najbolje je masline donijeti odmah nakon što se uberu jer kasnije masline počnu kuhati i to je onda problem jer se počne gubiti na kvaliteti, naglašava uljar.
Otkriva nam i jednu bizarnost. Kaže da se uvijek nađe pet, šest maslinara koji nikad ne dođu po svoje ulje.
- To je ta zanimljivost uljare, rad s ljudima u kojem doživiš svašta. Na primjer, tu su oni koji jako cijene maslinovo ulje i donesu čiste posude kao iz apoteke, dok ima onih koji donesu kantu koja je nekad bila od benzina ili pak plastičnu posudu na kojoj je nacrtana mrtvačka glava, kaže Zanini. Pojašnjava da je najoptimalnija ambalaža za maslinovo ulje bačva od inoksa u kojoj ono treba odležati oko mjesec dana i zatim ga se pretoči u staklo. Potrebno ga je držati na sobnoj temperaturi, podalje od sunca. To je, tvrdi, dobitna kombinacija.
Veći troškovi prerade
No, situacija nije tako idealna, jer iako je kakvoća maslina odlična, ove godine maslinari moraju izdvojiti puno više novaca za njegovu preradu. Cijena se, kaže Zanini, nije mijenjala godinama, no sada su troškovi proizvodnje maslinovog ulja, a osobito struja i voda, znatno veći. Zbog toga su i uljari bili primorani podignuti cijenu prerade, a kod nekih je to povećanje i dvostruko.
- Mi smo podignuli na dvije kune s PDV-om, a ranije je naša cijena bila kunu i pol. Bilo je dosta rasprava među istarskim maslinarima po kojem iznosu prerađivati. Ja sam se priklonio onima koji su manje dignuli cijenu jer mislim da ako dižeš cijenu prerade previsoko, onda će cijena maslinovog ulja u konačnici biti preskupa i nećeš ga imati kome prodati. Prilagodio sam se Agroproduktu, to je ipak centralna uljara na jugu Istre i imamo slična razmišljanja što se tiče i cijene ulja i prerade, ističe Zanini. Kaže da pojedine istarske uljare prerađuju masline i po 2,25 i 2,50 kuna po kilogramu, a jedna je uljara podignula cijenu na dvije i pol kune po plus PDV, što je, smatra, pretjerano.
- Možda tih 50 lipa ne djeluje puno, ali kad se to množi na desetine i stotine tona, onda nema smisla. To je čisto piljenje grane na kojoj sjediš. U prosincu ćemo svi vidjeti tko je bio u pravu. Jedan dio uljara tvrdi da s tom cijenom ne mogu izaći na kraj, a ja se nadam da ćemo ipak uspjeti pokriti sve troškove. Zato smo krenuli raditi samo po noći jer je to druga tarifa i jeftinija struja. Ne može se sve kompenzirati a cijenom. Mi imamo nešto manje ljudi i malo se više mučimo u ovom periodu, pojašnjava uljar.
Ove godine uljara Nonno Bruno, nazvana po Davorovom ocu, slavi deset godina od osnutka. Kako je proteklo to razdoblje i je li zadovoljan s postignutim, Zanini kroz šalu odgovara: "Pijem četiri tablete više svaki dan, prošle godine sam dobio i šećer". Ističe da je to prekrasan i težak posao, a i svojevrsna ovisnost. "Kroz godinu zaboraviš sve loše stvari i jedva čekaš listopad da opet kreneš raditi". No, ističe da ne živi od uljare, već od druge tvrtke čiji je vlasnik. Uljaru je, kaže, otvorio za "gušt i starost". U sklopu nje nalazi se kažun u kojem prodaje svoje maslinovo ulje, a koji je prava riznica nagradi, priznanja i novinskih članaka skupljenih kroz posljednjih deset godina.
- Imam uvjete za penziju, ali sigurno još deset godina neću ići, jer imam kredit za otplatiti, odgovara Zanini kroz šalu. Kaže da on više voli dio posla koji se odnosi na strojeve, nego samu poljoprivredu. No, radne snage nedostaje, tvrdi, u oba segmenta proizvodnje.
Prerada komina
Dok obilazimo pogon, Zanini nam priča da je to u početku bila mala uljara koja je prerađivala 600-tinjak kilograma na sat, a njen današnji kapacitet je 2.500 kilograma.
- Svake godine investiramo u nešto novo. Sada se masline prerađuju na dvije neovisne linije. Posebnost je to što nema stajanja, dok se jedna linija čisti, druga radi. Kako bi spriječili prljanje ulja, nakon određenog broja sati potrebno je zaustaviti strojeve, rastaviti separator i očistiti mašinu, što traje četiri, pet sati. A s dva pogona, što je jako bitno, nema zastoja ni čekanja pa ni kad je najveća gužva, pojašnjava Zanini koji u svom vlasništvu ima maslinik s 300 stabala, no njih, kaže, žrtvuje za prvo mljevenje kada priprema uljaru za rad, budući da je tada potrebno napuniti mašinu i cijevi.
Osim što prerađuju masline, u uljari se bave i prerađivanjem komina od maslina preostalih nakon cijeđenja ulja, stvarajući time vrijedan i jeftin energent. Komine su, naime, značajne po tome što imaju veliku energetsku vrijednost, a usto su i jeftinije od peleta. Kako izgleda finalni produkt koji se koristi za grijanje, demonstrirao nam je uljar koji nas je odveo u prostoriju u kojoj veliki stroj odvaja pulpu i izvlači koštice.
- One se prodaju po tri, tri i pol kune po kilogramu, dok je prošlogodišnja cijena iznosila jednu kunu. No, i dalje je to upola manje od cijene peleta, kaže Zanini. Time se iskorištava cijela maslina, jedino što ostaje kao otpad je njeno lišće. I od njega su, otkriva Zanini, pokušali napraviti čaj, no taj pothvat, zbog gorkog okusa, nije se pokazao kao dobitan.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
