U Starom gradu Labinu, na zgradi u Ulici Giuseppine Martinuzzi broj 14, svečano je otkrivena spomen ploča u povodu 150. obljetnice osnivanja Radničkog društva za uzajamnu pomoć labinskih radnika. U toj je zgradi bilo sjedište Radničkog društva, od 1930. do 1947. godine, kada je preseljeno u Trst, gdje i danas djeluje. Ovu obljetnicu zajednički su organizirali Grad Labin, Societa' Operaia di Mutuo Soccorso (SOMS) iz Trsta (Radničko društvo), Talijanska unija i Zajednica Talijana Labin. 

Zajedništvo, bratstvo i uzajamna pomoć

Svečanosti su nazočili predstavnici iz Trsta kao i Zajednice Talijana iz Labina. Pod ravnanjem maestra Franka Ružića, prigodnim nastupom svečanost je uveličao mješoviti pjevački zbor "Giuseppina Martinuzzi". Predsjednica labinske Zajednice Talijana Daniela Mohorović, izrazila je posebno zadovoljstvo prisutnošću mnogobrojnih gostiju na svečanom otkrivanju spomen ploče u trenutku kada se slavi 150. obljetnica osnivanja tog Radničkog društva.

- Spomen na događaj od prije 150 godina veoma je važan za sam grad Labin, ako se podsjetimo na ciljeve koji su bili postavljeni Radničkom društvu u ono vrijeme, kao što su zajedništvo, bratstvo, uzajamna pomoć i slično. Iz tih ciljeva možemo i danas iščitati koliko je Radničko društvo bilo napredno i važno za Labinštinu. Jer u njega su se mogli učlaniti svi građani Labina, bez obzira kojeg staleža su bili, istaknula je Mohorović.

U nemogućnosti dolaska prigodno pismo poslala je dožupanica Jessica Acquavita u kojem je istaknula kako je "inicijativa da se obilježi 150. obljetnica djelovanja SOMS-a od velikog značaja jer sjećati se povijesti i njenih protagonista, bili oni heroji ili osobe iz svakodnevnog života, uvijek je znak poštovanja prema prošlosti i znak poštovanja naše sadašnjosti".

"Povijest naše Istre veoma je osjetljiva, kompleksna i slojevita i zato slavljenje trenutka jedne obljetnice dobiva na još većoj važnosti kada se obilježava u sinergiji objedinjavanjem snaga i namjera, kao što taj projekt vidi zajedničko djelovanje i sinergiju Labina i Labinjana koji ovdje žive i onih koji su Labin napustili, a nose ga u srcu", poručila je Acquavita u pismu. 

Tko je bez korijena, kao da i ne postoji

Predsjednica Gradskog vijeća Eni Modrušan naglasila je da je socijalna osjetljivost važna u svakoj lokalnoj zajednici, jer uvijek postoje građani koji jesu u stanju socijalne potrebe, a da je u Labinu još prije 150 godina osnovana prva udruga kao Radničko društvo za uzajamnu pomoć. I predsjednica Udruge SOMS iz Trsta Giulia Milevoi, pravnica i kćerka bivšeg predsjednika udruge, sveučilišnog profesora Tomasa Milevoia, pridružila se svečarskim govorima.

- Sretna sam i zadovoljna da održavamo i njegujemo odnose s Labinom, rodnim gradom mog oca i drugih koji su iselili iz Labina, a danas ovdje vidimo i njihove potomke, djecu i unuke, koji još uvijek održavaju vezu s Labinom. I ja želim da ovi mladi znaju od kuda su njihovi preci i gdje su njihovi korijeni. Moj otac je govorio 'Tko je bez svojih korijena, kao da i ne postoji'. U pripremi je i knjiga koju piše Tulio Vorano, za koju smo dali podatke iz dokumenata od preseljenja sjedišta Udruge u Italiju, rekla je Giulia Milevoi.

Tulio Vorano, predsjednik Izvršnog odbora Zajednice Talijana u Labinu i autor buduće knjige, je podsjetio na neke povijesne trenutke.

- Inicijativu za osnivanje Radničkog društvo za uzajamnu pomoć labinskih radnika pokrenuli su 1869. odvjetnik Antonio Scampicchio i Giuseppe Dusman. Društvo je osnovano 6. rujna 1871., dvije godine nakon osnivanja istoimenih društava u Puli i Kopru, a godinu dana nakon onoga u Piranu. Prvi predsjednik društva bio je barun Giacomo Lazzarini (1871.-1874), a slijedili su Antonio Scampicchio (1874.-1884), Villebaldo Sillich (1884.-1894.), Giuseppe Dusman (1894.-1896.), Giuseppe Diminich (1896.-1923.), Antonio Furlani (1923.-1933.) i Antonio Vellam (1933.-1947.), naveo je Vorano. 

Ženska sekcija osnovana 1881. godine

Iako je, prema nazivu, Društvo osnovano za labinske radnike, prema Statutu, članovi su mogli biti svi punoljetni građani Labina. Ciljevi društva bili su zajedništvo, bratstvo, uzajamna pomoć, duhovna i materijalna dobrobit njegovih članova. Društvo je djelovalo kao neprofitna organizacija. Rudari nisu mogli biti članovi Društva jer su oni bili članovi Bratovštine za rudare koja je djelovala od 1867. godine nadalje. Društvo je 1876. usvojilo zastavu od crvene svile s općinskim grbom u sredini. Društvu su posvećene dvije himne, jednu je sastavila Giuseppina Martinuzzi, a drugu Isidoro Furlani, koju je uglazbio maestro Laube s geslom 'Forti, fidenti, intrepidi' (Snažni, povjerljivi, neustrašivi). Već 1881. Društvo je osnovalo žensku sekciju, puno ranije nego što su žene dobile pravo glasa pa se i u tom segmentu očituje njegova vrijednost, progresivnost i dalekovidnost.

Pružalo je liječničku skrb i novčanu potporu članovima u slučaju bolesti, osiguravalo je skromnu mirovinu i brinulo se za ispraćaj umrlog člana uz pratnju limene glazbe. Od 1871. do 1929. sjedište Društva nalazilo se na prvom katu palače Scampicchio na Starom trgu pored Malog kazališta, a 1930. kupilo je zgradu na kojoj je sada postavljena spomen ploča i uredilo sjedište. Nakon Drugog svjetskog rata brojni članovi Društva iselili su se pa je 1947. Društvo prestalo djelovati i ugasilo se. Nekoliko godina kasnije, 1952., brojni iseljeni Labinjani našli su se na prvom okupljanju u Coneglianu, a potom je 1954. u Trstu Društvo iznova osnovano na inicijativu Marca Macillisa koji je izabran za njegovog predsjednika, koju je dužnost obnašao do smrti 1975. Naslijedio ga je Ezio Picot koji je upravljao Društvom od 1975. do smrti 1995. Tada je postao predsjednikom sveučilišni prof. Tomaso Millevoi, koji je bio na čelu Društva sve do 2017., a potom njegova kćerka, pravnica Giulia Millevoi, koja je aktualna predsjednica ove udruge. Naravno, ciljevi obnovljenog društva nisu istovjetni s onima prilikom osnivanja jer su se nužno morali prilagoditi vremenu. Labinski iseljenici uglavnom su se snašli i nametnuli se svojim radom, tako da su potpore Društva postale izlišne. Današnji prvenstveni cilj Društva je okupiti Labinjane i njihove potomke koji žive u Italiji i u svijetu, radi njegovanja osjećaja pripadnosti prema rodnom kraju, prenošenja tradicija i poradi poštivanja i ljubljenja Labina, zaključio je Vorano.

Prigodna svečanost završila je polaganjem vijenca na Gradskom groblju Labin.

Povezane vijesti

• STANJE JE MALOREĆI KAOTIČNO: Ako se ne riješe problemi u Starom Gradu ljudi će se iseliti i on će postati apartman grad
• Svakog utorka stručno vođenje: Noćni razgled starog grada Labina
• U jednom istarskom starom gradu više nema slobodnih gradskih prostora