U gradu na moru za ribare nema mjesta

Ministarstvo poljoprivrede nedavno je objavilo natječaj za "Mjere I.23. / I.24. Ribarske luke, iskrcajna mjesta, burze ribe i zakloništa". Jednako tako objavljen je i Pravilnik koji određuje uvjete za dobivanje potpore za modernizaciju postojećih ribarskih luka i iskrcajnih mjesta za koji je namijenjeno čak 311 milijuna kuna. Korisnici ove potpore mogu biti lučka uprava, jedinica lokalne i regionalne samouprave, te ovlaštenici koncesije za upravljanje lučkim područjem, a moguće je dobiti 100 posto potpore za prihvatljive troškove. Nažalost, pulski ribari mogu samo sa čežnjom pratiti ove natječaje, gunđati i uzdisati što ovakvi vrijedni natječaji dolaze i prolaze, a oni su i dalje "nasukani ni na nebu ni na zemlji".

Nitko odgovoran

Lučka Uprava Pula na naš je upit odgovorila da oni redovito prate natječaje, ali da nemaju za što konkurirati na natječaju što se tiče samog područja Pule, budući da je dio rive namijenjen sidrenju ribarica u nadležnosti Grada Pule. Iz gradske uprave su nam, pak, odgovorili da se natječaj ne odnosi na gradnju novih već sufinanciranje uređenja postojećih ribarskih luka, stoga Grad Pula u ovom slučaju nema mogućnost prijave na raspisani natječaj.

Zašto Pula nema ribarsku luku i kako je uređeno sidrenje ribarica i iskrcaj njihova tereta koje svakodnevno vidimo na pulskoj rivi? Koga drugog pitati doli samih ribara. Njihovi odgovori su glasili "jer nitko ne misli na nas, jer smo im mi zadnja rupa na svirali, jer smo svima trn u oku, a naš je kruh stvarno težački kruh sa sedam kora". Sva trenutačna rješenja koja postoje za sidrenje malih i velikih ribarica su neadekvatna i skupa, kažu, a to stanje traje barem deset godina, i nema nikakve nade da će se bilo što uskoro riješiti na zadovoljstvo sviju.

Glavni posrednik između ribara i odgovornih službi je Udruženje obrtnika Pula čija tajnica Ester Jurinović zna podosta o pravom stanju stvari.

- Nakon brojnih promjena prostornih planova, jedina pozicija koja je ostala kao mogućnost za ribarsku luku u Puli je luka Zonki u Štinjanu. Ona je i prema pulskom GUP-u jedina definirana kao takva. Sve drugo su vam sportske lučice. Međutim, Zonki kao ribarska luka još nije zaživjela, mada su sada tamo usidrene neke barke i ribarice koje su se izmjestile s Katarine. Problem je u tome što nema konkretnog nosioca projekta, koji bi mogao konkurirati na bilo kojem natječaju namijenjenom ribarskim lukama. U ovom slučaju, ne može se konkurirati na natječaj upravo zato što to nije već uređena luka, pa da onda možete povući sredstva za njeno daljnje uređenje, modernizaciju i tako dalje. Isto tako, nema nikoga tko bi možda odnekud izvukao sredstva za uređenje ribarske luke na Zonki, jer ribari to sami ne mogu isfinancirati, objašnjava nam Jurinović.

Da bi se ovaj problem ipak počeo rješavati, nastoji se preko Grada i gradskih firmi dovesti projekt pod ingerenciju Luke Pula, koja bi kao prvo trebala ishodovati građevinsku dozvolu za Zonke. U ovom bi trenutku čak i taj sam početak realizacije davno zamišljenog projekta pao u vodu, jer je spomenuto područje, kako doznajemo, još uvijek u rukama države, a ne Grada.

- Ako se ne varam, jedan od glavnih problema bio je što nisu određene granice pomorskog dobra za ribarsku luku Zonki. Znam da su neki ribari pokušavali povući neka sredstva preko zadruge, no nisu uspjeli, a zadruga je otišla u stečaj. Ribari nisu financijski jaki da bi sami napravili ribarsku luku, a na kraju krajeva, niti se ne žele baviti projektima i financijama, već se žele baviti ribolovom. Činjenica je da su kod nas malo čudne te nadležnosti, pa nerijetko ne znaš što je općinsko, što županijsko, a što državno i tko bi za što trebao preuzeti inicijativu ili odgovornost, a i sama birokracija nam je glomazna i spora, rekla je Jurinović i izrazila nadu da će se ribarska luka Zonki ipak uspjeti realizirati. (Patricija SOFTIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU