Obitelj Ipavec iz Labina mora čekati čak godinu dana na rješenje Centra za socijalnu skrb za financijsku pomoć supruzi Ireni kojoj su amputirane obje noge. Teško pokretni suprug Franko predao je zahtjev u veljači ove godine, a rekli su mu da je postupak dug i da moraju čekati. Kako je pojašnjeno u odgovoru na pitanje Glasu Istre, čekanje je potrebno jer vještaci moraju utvrditi je li osoba invalid ili nije. Ponovimo još jednom - ta osoba nema noge!

Franko Ipavec (75) u mladosti je igrao rukomet, a nakon završetka srednje škole bio je prvi serviser Gorenja u Istri. Otvorio je prvi servis u Puli, a radio je i u labinskom servisu tog slovenskog giganta pa ga na Labinštini znaju kao vrsnog majstora za bijelu tehniku. Proputovao je zbog posla cijelu Istru i dobar dio Dalmacije. Danas je Franko jedva pokretan, može kratko stati na noge, ali ne može napraviti korak, iskoračiti. Da nema hodalice koju koristi već deset godina, bio bi potpuno nepokretan.

Njegova supruga Irena, rođena Dremelj (75), koja je mirovinu dočekala u administraciji Labinkomerca gdje je radila 35 godina, još je u težoj situaciji. Potpuno je nepokretna jer su joj prije šest godina iznad koljena amputirane obje noge.

Početkom 60-tih Franko i Irena su bili razdragani i veseli poput ostale labinske mladeži. Irena je išla u gimanziju, a Franko u ŠUP (Škola učenika u privredi). Družili su se najviše s pokojnim Đinom Bastijanićem, Liviom i njegovim bratom Božom Štifanićem, Ruđerom Batelićem. Bilo je to nerazdvojno društvo labinskih mladića i djevojaka, a Franko i Irena vjenčali su se 15. kolovoza 1964. Živjeli su normalno i skladno sve dok im 1993. nije umro sin Franko koji je nastradao na poslu u Italiji i iza sebe ostavio suprugu i dijete. Na njega su pala golema vrata i usmrtila ga.

Bio im je to prvi težak udarac u životu, a kako jedna nevolja ne dolazi sama, sljedeća je bila opaka bolest. Franko je još 1986. bio doživio moždani udar i to sa samo 42 godine života, a 2002. imao je infarkt. Od 2008. počeo je, zbog problema s kralježnicom, koristiti hodalicu, ali najteži udarac bio im je kada je Irena u siječnju 2012. ostala bez desne, a u svibnju iste godine bez lijeve noge. (Branko BIOČIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti

• Prvi festival "Život pun mogućnosti"
• Boćari Istrijane uspješni u Poljskoj
• Platforma Možemo upozorila na probleme roditelja-njegovatelja i osoba s invaliditetom