Ekipa Žminjske užanci je umjesto u vino tradicionalni tičić zataknula za rub bukalete
Tradicionalna supa priprema se isključivo od zagrijanog crnog vina, šećera, maslinovog ulja, papra i prepečenog kruha, dok se kreativne supe mogu pripremati od doslovce bilo čega. Supa je rijetko u ponudi istarskih konoba i restorana, a prema dosad iskušanim i ocijenjenim receptima imalo bi se itekako što pokazati
Nedavno održan šesti Festival istarske supe u Rovinjskom Selu potvrdio je da je ova neobična vinsko-prehrambena delicija adut kojeg istarsko ugostiteljstvo i turizam tek trebaju izvući iz rukava, ali i da je svijest o istarskoj supi već izrazito napredovala i da je došlo vrijeme za ozbiljnije razgovore o njezinoj standardizaciji i zaštiti.
Ovogodišnji je festival istarske supe, iako već šesti, bio tek treći na kome je supe ocjenjivao strogi stručni žiri sastavljen od profesionalnih kuhara, ugostitelja, profesora u ugostiteljskim školama i gastro-novinara. Upravo su primjedbe i kritike žirija pridonijele da se iz godine u godinu u supama primjećuje itekakav napredak. Naime, predlani su se supe ocjenjivale sve u istoj kategoriji, pa su u tom aromatskom, teksturnom i vizualnom miš-mašu bolje ocjene možda i nezasluženo, nauštrb vjernih i vještih čuvara tradicije, dobivale supe u kojima su uz uobičajene sastojke dodavani i neki ekstravagantni dodaci. Zato su sljedeće godine (dakle lani) na seljanskom festivalu uvedene dvije natjecateljske kategorije: tradicionalna i kreativna istarska supa, s obvezom da se tradicionalna supa priprema isključivo od zagrijanog crnog vina, šećera, maslinovog ulja, papra i prepečenog kruha, dok se kreativne supe mogu pripremati od doslovce bilo čega, naravno uz uvjet da na neki prepoznatljiv način interpretiraju, nadograđuju i inoviraju tradicionalnu istarsku supu. Na lanjskom je festivalu ova zamisao provedena dosljedno, i vrlo uspješno, pogotovo jer je iznjedrila još nekoliko otvorenih pitanja koja ranije nisu upadala u oči, a koja je trebalo riješiti.
Jedno od tih otvorenih pitanja bio je kruh. Jasno da su ga svi prepekli, ali nisu svi koristili istu, pa ni sličnu sirovinu, a najneugodniji dojam postigli su oni koji su koristili kupovni kruh za supu, onaj iz pekara. Kora kupovnog kruha je u supi previše žilava, ali ni mekani dio fete kupovnog kruha se u toplom vinu ne ponaša lijepo, pa je preporuka žirija bila da se ubuduće u supi koristi isključivo domaći kruh.
Od druge do treće godine je tako u kategoriji tradicionalnih istarskih supa postignut velik napredak. Svih osam iz natjecateljske konkurencije bile su relativno ujednačene, i bilo ih je mnogo lakše ocjenjivati vrednujući njihove stvarne kvalitete poput arome i sklada svih sastojaka. Za razliku od ovogodišnje mogli bismo čak reći standardizacije tradicionalnih istarskih supa, lani je bilo velikih razlika u temperaturi vina, neke su čak bile sasvim hladne, a neke vruće, što je naravno umanjivalo doživljaj aroma. Možda bi se ipak kod ovogodišnjih tradicionalnih supa mogla izdvojiti jedna čudna pojava. Većina ih je imala mnogo manje papra nego što bi se očekivalo. Možda je u pitanju trend, a možda je u pravu bard istarske gastronomije Josip Pino Kuhar koji tvrdi da papar po tradiciji ne pripada u istarsku supu već da su ga počeli dodavati ugostitelji kako bi postigli bolji efekt. (Davor ŠIŠOVIĆ)