- Krajem 19. stoljeća na ovo otočje, slučajno ili, stiže bogati industrijalac Paul Kuperwisser. Zaljubljuje se u ovo otočje bez obzira na to što je znao da ovdje ima puno problema i kupuje ga. Zapošljava dobre suradnike i jedan od njih koji bio je Robert Koch. Robert Koch odlučuje sve bare i močvare zatrpati, napokon dobivaju rezultate, a sve ostalo je povijest, kazala je Sanja Drandić Gorički, vodičkinja na Brijunima.

Kako su ustanovili da su bare uzrok malarije?

- Ljudi su obolijevali i naravno liječili su ih kininom što se i danas radi, ali žarište je stalno postojalo, tako da je trebalo žarište riješiti. Kad su riješili žarište, ljude su i dalje liječili kininom i napokon dobili, rekla je Drandić Gorički.

Na južnoj strani otoka, ni 10 metara od mora, nalazi se uvala Saline. Nekada obalna laguna, ali i bivša solana, pedesetih godina prošlog stoljeća ispunjena je slatkom vodom te je sada dom i utočište brojnim životinjskim organizmima.

- U vrijeme Jugoslavije ovdje su oblikovana, na umjetni način, na temeljima solane tri umjetna vodena tijela koja su se snabdijevala slatkom vodom i tu je bujala slatkovodna odnosno bočata vegetacija i podržavala veliku bioraznolikost ptičjeg svijeta, rekla je Martina Hervat, viša stručna savjetnica za zaštitu prirode u NP-u Brijuni.

Zbog prekomjerne betonizacije, sječe stabala, zapuštanja i sve ekstremnijih vremenskih uvjeta, priobalna i močvarna područja na cijelom Mediteranu sve su više u opasnosti. I ovakve oaze postaju potencijalne ekološke klopke. Stoga je NP Brijuni pokrenuo projekt kojim se analizira trenutačno stanje lokvi, močvara, podzemnih voda i priobalja.

- Želimo okupiti sve zainteresirane poslovne partnere koji rade u sferi turizma, isto tako i jedinice lokalne samouprave, komunalna poduzeća i istraživačke institucije da zajedno sagledamo koji su pritisci na ovom području i da zajedno dođemo do rješenja kako doprinositi boljoj kvaliteti okoliša, rekla je Martina Hervat, viša stručna savjetnica za zaštitu prirode u NP-u Brijuni.

Te u skladu s istraživanjima razviti strategiju prilagodbe i zaštite priobalnog područja, od pulske luke sve do Barbarige.

Svaka je voda, bila ona morska, kopnena ili podzemna važna za opstanak živih organizama. Stoga je zaštita i obnova takvih područja od neprocjenjive važnosti za očuvanje bioraznolikosti.  

Cijeli prilog pogledajte ovdje.