Porečki Dom za starije i nemoćne osobe tradicionalno je mjesto aktivnog života tamošnjih umirovljenika. Uz osamdesetak stalnih korisnika Dom organizira i poludnevni boravak, a tu je i mnoštvo radionica, proslava, medicinskih rekreacija koje se organiziraju po svim porečkim mjesnim odborima kako bi umirovljenicima uljepšali, ali i olakšali svakodnevicu. Ova je godina i tu ustanovu natjerala na prilagodbu, ali glavna ideja i želja – kvalitetna briga o starijim sugrađanima – ostaje prioritet, kaže nam ravnateljica Tihana Mikulčić.

- Kakva je trenutno situacija u Domu? Kako se nosite s epidemijom?

- Trenutna situacija u Domu na sreću je još uvijek pod kontrolom. Među korisnicima se nije dogodio proboj virusa i nadamo se da niti neće. Naš život u ustanovi od 23. veljače nije više isti jer naši korisnici sukladno uputama HZJZ-a ne mogu izlaziti izvan iz ustanove, u šetnje gradom ili posjete obiteljima na koje su bili navikli. Te potrebe, ako su u jednom trenutku i bile dozvoljene tijekom ljetnih mjeseci, tada je to bilo samo u razdobljima kada je to dozvoljavala epidemiološka situacija, i uz posebne mjere opreza. Ovo je vrlo teško i vrlo izazovno vrijeme i za same korisnike, ali i za djelatnike. Najveći dio tog razdoblja naši djelatnici rade u dva turnusa. Cilj je da ustanova - ako nam se desi nekakav proboj virusa, među zaposlenicima ili korisnicima - ne bude nepokrivena sa stručnim djelatnicima koji su nezamjenjivi i neophodni u svakodnevnom radu ustanove.

- Kako izgleda svakodnevica u Domu, posebno kad nema posjeta?

- Cijelo to vrijeme trudimo se održavati i osmišljavati različite aktivnosti i sadržaje, kako bismo korisnicima što više olakšali boravak. Kada se i odvijaju posjeti, oni su u posebnim uvjetima i odvijaju se na poseban način. Kad je tijekom ljeta bilo lijepo vrijeme moglo se čuti pjesmu i svirku, tada su naši volonteri muzičari bili u šumi iznad same terase, a mi ispod. Svi su se jako veselili i korisnicima je to puno značilo. Tu su naše proslave rođendana, prigodnih datuma, proveselili smo se održali smo i berbu grožđa i obilježili sve ostale prigodne datume, a cijelo to vrijeme smo itekako vodili računa da imamo svu potrebnu opremu. Trenutno ukrašavamo dom i pripremamo se za blagdane, sami stvaramo dekoracije i uživamo u tome.

- Što je s drugim oblicima podrške? Imali ste vrlo aktivan poludnevni boravak, tu su i programi palijative, kućne skrbi.

- Dom kao ustanova je nositelj programa Gerontološkog centra, cijele lepeze izvaninstitucionalnih programa koje se trudimo u nekim novim uvjetima nastaviti provoditi. Ono što nam je bilo važno je da minimaliziramo štetu i da ostanemo što više prisutni u životima i svakodnevnom funkcioniranju naših korisnika. Ovim putem se moram zahvaliti Gradu Poreču na razumijevanju, jer smo upravo zahvaljujući dodatnom financiranju u cijelom proteklom razdoblju imali dovoljan raspoloživ iznos i u vrijeme najveće krize, i za zaštitnu opremu i za materijala za dezinfekciju.

Nažalost, u ovim uvjetima najviše trpi naš program poludnevnog boravka. Svjesni rizika nismo htjeli da korisnici koji svakodnevno odlaze svojim kućama svakodnevno budu i u samoj ustanovi. Tako da smo samo jedan kraći period tijekom ljeta ponovno bili pokrenuli dnevni boravak, ali smo ga nažalost morali smo sada i prekinuti. Od drugih programa koje provodimo, tu je naš program hospicij, kućna skrb, koji smo se trudili provoditi u novim prilagođenim uvjetima i u vremenima najvećeg lockdowna.

- Što je s palijativom?

- Od proljeća naš tim palijative je prisutan u kućama korisnika, u skladu sa svim epidemiološkim preporukama, te u njihovim obiteljima tamo gdje je to potrebno.

- Poreč za svoje umirovljenike već duže vrijeme organizira i program medicinske rekreacije po mjesnim odborima. Kako ste se organizirali sada?

- Svakako je jedan od popularnijih programa i moram s ponosom reći da smo našli neka rješenja da nastavimo s njime. U nekim normalnim uvjetima Dom je imao i provodio medicinske rekreacije za nekih oko 250 korisnika, po svim mjesnim odborima. U vrijeme lockdowna u proljeće telefonski smo se čuli s njima, naravno da su pitale kada ćemo ponovno započeti - osjetili njihovu potrebu za nekom komunikacijom, za održavanjem i za povezanosti i u narednom razdoblju. Korisnice nisu imale samo pitanja kada će započeti s ponovnim treninzima, imale su tisuću pitanja na koje su odgovore mogli dati samo epidemiolozi ili liječnici. Naši su se djelatnici trudili i naravno da su u svakom trenutku pokušali izaći u susret. To smo radili i s našim korisnicima poludnevnog boravka, nerijetko smo posredovali i u nabavi lijekova, organizaciji sanitetskih prijevoza, organizaciji budućih pregleda, komunikaciji, organizaciji dostave toplog obroka i svega onog što sada ne mogu nabrojiti, ali što je bilo potrebno, i naravno da smo bili uvijek raspoloženi i spremni, unatoč obvezama koje smo imali.

Povezane vijesti

• Poludnevni boravak postao je s godinama mjesto susreta i druženja
• POREČ: Obljetnica poludnevnog boravka za starije osobe
• U Poreču obilježeno 15 godina Poludnevnog boravka Doma za starije i nemoćne