TEHNIKA UZIMA DANAK LJUDSKOSTI, a to se posebno osjeća u općoj medicini

Darinka Jurcan (M. MIJOŠEK)

Viša medicinska sestra Darinka Jurcan, dva desetljeća glavna sestra u ispostavi Istarskih domova zdravlja u Poreču, nastavila je raditi na pola radnog vremena nakon zakonskog umirovljenja 2014. godine. Radni vijek dug čak 48 godina, osim par mjeseci rada u pulskoj bolnici odmah po završetku Medicinske škole u Puli, sav je posvetila pacijentima u porečkom Domu zdravlja. Od ove godine uživa u svojoj mirovini, ali je i dalje angažirana, radi u ambulanti za liječenje i prevenciju ovisnosti te s grupama pretilih u udruzi Zdravi grad. Teško je, kaže, nakon punog angažmana prestati sa svim aktivnostima.

Manje vremena za razgovor

- U Domu zdravlja u Poreču od davne 1969. do danas prošla sam gotovo sva radna mjesta na kojima medicinska sestra može raditi. U ustanovi je kroničan nedostatak medicinskih sestara, a ja sam smatrala da još uvijek mogu raditi i bila sam sretna da mogu nastaviti. Rad s ljudima je vrlo zahtjevan, ali sam ja voljela svoj posao i kada bih ponovno birala svoje zanimanje, izabrala bih isto, kaže gospođa Jurcan.

Na pitanje da usporedi zdravstveni sustav nekad i danas, ističe da je nekad kontakt s pacijentom bio puno bliskiji. "Sestra u primarnoj ambulanti sada je stalno između računala i telefona, naručivanja pacijenata, administracije i onog temeljnog sestrinskog posla. Nekad nije bilo računala u koji moraš unositi stotinu podataka i paziti da si sve unio što program traži. Vremena za razgovor imaš sve manje i nekako se gubi na tom transferu. Tehnika uzima danak ljudskosti. To se pogotovo osjeća u općoj medicini. Umirovljenici sigurno neće spasiti sustav zdravstva, ali mogu biti dobra podrška svojim iskustvom i znanjem", kaže sestra Darinka.

Pritisak na ambulante je velik, ali ne može se reći jesmo li bolesniji nego nekada. Nekad se puno više toga obavljalo kod liječnika opće medicine, a danas se ide na specijalističke preglede i pretrage. Odliv sestara i tehničara u inozemstvo pa i druge djelatnosti posve razumije.

Sestrinstvo je poziv

- Nije lako s tom plaćom živjeti kod nas, posebno u turističkoj zoni poput Poreča. Dođu nam sestre iz drugih dijelova Hrvatske, ali se ne zadrže dugo, jer teško nađu stan i troškovi života su veliki, pa produže dalje na zapad, najviše u Njemačku. Neke kolegice su se zaposlile u turizmu jer tu imaju besplatno stanovanje i hranu, iako bi voljele raditi svoj posao. Sestrinstvo je poziv, ako nemaš ljubavi prema čovjeku, posebno čovjeku u potrebi, zbilja ne možeš to raditi. I pacijenti znaju jesi li s njim u njegovoj boli ili radiš samo mehanički", zaključuje Darinka Jurcan.