Družba sv. Ćirila i Metoda za Istru, udruga za podizanje i uzdržavanje hrvatskih škola u Istri, utemeljena 1893. godine u Puli, prve je škole utemeljila na Poreštini, u Baderni i u Kašteliru, a potom u najvećem istarskom gradu – Puli, u Šijani, gradskoj četvrti Croatia

Nemjerljiv je doprinos Družbe sv. Ćirila i Matoda za Istru, kulturno-prosvjetne udruge za podizanje i uzdržavanje hrvatskih škola u Istri. Družba je osnovana u Puli 1893. godine kao protuteža djelovanju talijanskih društava Pro Patria (1886.) i Lega nazionale (1891.). Pokrenuli su je i vodili tadašnji narodni prvaci i domoljubi, a prvi predsjednik bio je Dinko Vitezović. Sjedište je 1895. godine premješteno u Opatiji, kada tajništvo preuzima Viktor Car-Emin. U ono doba civilna uprava u Istri bila je u rukama talijanskih liberala, koji su se protivili svakoj ideji osnivanja škola na slavenskim jezicima. Usto, škole na talijanskom jeziku agilno su korištene za talijanizaciju mladih naraštaja. Družba sv. Ćirila i Metoda preuzela je zadaću da privatno prikupljenim sredstvima financira školstvo na hrvatskom jeziku. Školsko pitanje u to doba bilo je ujedno i političko pitanje, a borba za razvoj hrvatskog i slovenskog školstva, nasuprot talijanskom, u velikoj je mjeri zaokupljala tadašnje političke prvake istarskih Hrvata i Slovenaca.

Rikard Katalinić Jeretov napisao je pjesmu „Družbi sv. Ćirila i Metoda“ čiji prvi stih glasi:

Širi krila, družbo sveta,

Nad rodištem milim mojim

Brani naša sirotinja

Posvećenim mačem tvojim.

Htjedoše joj jezik otet,

Htjedoše ju za viek strti.

Sad smo digli tebe jaku

Duševne ju čuvaj smrti!

Družba je svoje prve škole otvorila u Baderni i Kašteliru, te u Puli.

Dvije hrvatske škole na Poreštini 

Prva u pripremama bila je škola u Baderni gdje je živjelo oko 900 Hrvata bez ikakve škole. Već se u ovom slučaju pribjeglo lukavstvu jer je Laginja na svoje ime kupio kuću sa zemljištem kako bi te nekretnine u što kraćem roku mogle prijeći u Družbine ruke. Hrvatska škola u Baderni inicijalno je otvorena u siječnju 1896. godine, no nakon nekoliko dana ona je zbog nekih nedostataka morala biti zatvorena. U konačnici škola je otvorena 23. studenog 1896. godine. Upisalo se 72 djece. Kako je ubrzo postalo jasno da su školske prostorije u Baderni nedostatne za broj djece koja pohađa školu, novoosnovano mjesno Gospodarsko društvo izgradilo je veću školsku zgradu, dok je stara postala učiteljski stan.

Drugo mjesto u kojem je Družba odlučila osnovati školu bio je Kaštelir s oko tisuću žitelja, koji, jednako kao Baderna, nije imao školu. Međutim, to nije bio jedini razlog: u obližnjim Labincima (Santa Domenica-Castellier) Lega je 1892. otvorila školu i dječje zabavište. Matko Laginja ovlašten je na skupštini Družbe 1894. godine u Opatiji da izda oko 5.000 forinti za potrebe izgradnje i opremanja škole u Kašteliru. Akcija je počela još ranije kad su braća pop Mate i seljak Marko Legović Družbi darovali zemljište od 600 kvadrata na kojem se planiralo graditi školu. Kako bi se ubrzao postupak, odnosno spriječilo reakcije Talijana, građevna je dozvola ishođena na ime Marka Legovića. Potaknuti angažmanom braće Legović, u gradnju su se uključili i ostali žitelji Kaštelira, a gradnju je nadzirao mjesni župnik, Čeh Fran Stavělik; on je ravnateljstvo Družbe obavještavao o tome kako sve napreduje, moleći Laginju da svrati i s inženjerom izmjeri sve što je potrebno. Škola u Kašteliru, sa 123 upisane djece, otvorena je 22. listopada 1896. godine, a svečanosti otvorenja prisustvovali su Matko Laginja i Dinko Trinajstić. 

Granula zora bolje budućnosti 

Naša sloga je u br. 53, 1902. godine objavila izvještaj tajnika Družbe, Viktora Cara-Emina, sa sjednice glavne skupštine, održane 12. lipnja, u kojem spominje da "obćinar Kaštelirski ili iz susjednih Labinci ne može dobiti ni lova ni paše, u obće nikakve pogodnosti ako svoju djecu šalju u našu školu. Nego uza sav taj latinski liberalizam naša se škola u Kašteliru junački drži". I dalje: u roku od jednog mjeseca škola se proširila od jedne na dvorazrednicu, "porušili su plotove učiteljskog stana i eto velike i liepe dvorane". Porečki kotar bio je uvjerljivo najzapušteniji kad je u pitanju hrvatsko školstvo, zbog čega su ga nazivali „crnim kontinentom“. Stoga je Družba, unatoč gomilanju molbi iz raznih krajeva, donijela odluku da prve dvije njene škole budu podignute na tom području.

Uz veliko zalaganje Laginje i uz pomoć Istarske posujilnice, Družba je nabavila zgradu u pulskom predgrađu Šijana, i u studenom 1898. godine u toj se, trećoj po redu osnovanoj Družbinoj školi u Istri, izgrađena u gradskoj četvrti koja se lokalno nazivala Croatia, počela odvijati nastava. Svečanost otvorenja održana je 2. prosinca, na rođendan cara Franje Josipa I., a na svečanosti je govor održao i Matko Laginja.

Naša sloga, 8. prosinca 1898. godine, o tome radosnom događaju izvještava: "Granula je zora bolje budućnosti za hrvatski narod u Puli. Dragocieni zalog narodnog napredka, hrvatska pučka škola svečano je otvorena... Svakojaki klipovi i zapreke, nagomilane dušmanskom zlobom i zavisti, odstranjene su bile i hrvatski sinovi u školi sagrađenoj, ne od države ili pokrajine, koje bi i za Hrvate škole morale zidati, već posebnim narodnim davkom znoja hrvatskog naroda, pretočeni kap po kap u blagajne Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru oda sviju strana hrvatske domovine primat će duševnu hranu u materinskom jeziku. Njome nahranjeni i osnaženi znat će bolje odolijevati vihorovima života i bit će na ponos i korist svojim i narodu“. 

U prvoj godini upisano je 67 djece 

U prvoj školskoj godini upisano je 67 djece, godinu nakon toga 115, da bi škola u Šijani s vremenom postala najveća Družbina škola. Osnivanje triju škola od strane Družbe u posve neprijateljskom okruženju i unatoč brojnim nastojanjima da se to onemogući, bio je jasan pokazatelj da je nacionalna borba ojačala. Nakon nekoliko desetljeća uporne borbe ostvarena je jedna velika pobjeda, kruna školstva u Istri: 1899. godine utemeljena je hrvatska gimnazija u Pazinu, prvi hrvatski srednjoškolski zavod u Istri, napominje u svom diplomskom radu „Djelovanje Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru (1893. – 1918.)" studentica Marina Pajduh, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, čiji sam rad koristio u pisanju ovoga teksta.

Nakon Baderne i Kaštelira, na red su došle Livade. Školska zgrada počela se graditi 1899. godine. U srpnju 1900. godine kotarskom školskom vijeću u Poreč poslana je molba za otvorenje škole; odgovor je stigao nakon četiri mjeseca s naznakom da se mora udovoljiti još nekim uvjetima. Jedan od njih bio je da zgrada mora imati munjovod. Nakon što su uvjeti zadovoljeni, nastupili su novi problemi: prvo je učitelj, koji je trebao podučavati, državi morao vratiti 392 krune koje je dobio kao potporu dok se školovao, a zatim je vijeće navelo da učitelj nije osposobljen za podučavanje vjeronauka. Škola u Livadama napokon je otvorena u veljači 1901. godine.

Povezane vijesti

• Stvaranje novoga grada na Brionima, mjesta odmora i zabave
• Neprirodna cestovna trasa Trst-Pula politički nametnuta
• 29. PROSINCA 1993. PROGLAŠEN MEĐUNARODNI DAN BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI: Posljednjih 150 godina u Istri izumrlo petnaest vrsta biljaka