29. PROSINCA 1993. PROGLAŠEN MEĐUNARODNI DAN BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI: Posljednjih 150 godina u Istri izumrlo petnaest vrsta biljaka

Slavko Brana: Primjeren način poljoprivrede ključan je u očuvanje biološke raznolikosti. Istra ima sreću da je jedan dio tradicijske poljoprivrede još uvijek sačuvan. Nema velikih monokultura, ima mozaik različitih kultura, travnjaka i maslinika. Zato je bioraznolikost u Istri relativno visoka

Pojam biološka raznolikost uveden je 1992. godine prihvaćanjem Konvencije o biološkoj raznolikosti na konferenciji UN-a o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru. Konvenciju je potpisalo 157 država, među kojima i Hrvatska. Stupila je na snagu prije dvadeset i pet godina, 29. prosinca 1993. godine, i jedan je od najvažnijih Međunarodnih sporazuma u zaštiti prirode. Temeljni joj je cilj očuvanje i unapređenje ukupne biološke raznolikosti Zemlje te osiguranje održivog korištenja prirodnih resursa.

Hrvatska najbogatija u Europi

Morsku biološku raznolikost u Istri proučavaju Morska biološka postaja u Piranu i Centar za istraživanje mora Instituta »Ruđer Bošković«, a kopnenu, s posebnim osvrtom na kraški rub i Ćićariju, Inštitut za biodiverzitetne študije Znanstveno-raziskovalnega središča u Kopru te Hrvatski prirodoslovni muzej i Zavod za ornitologiju HAZU u Zagrebu.

Biološka raznolikost podrazumijeva genetsku raznolikost, raznolikost vrsta, životnih zajednica, ekosustava, te još šire - raznolikost na Zemlji kao cjelovitoj biosferi. Ekosustav obuhvaća sva živa bića od virusa koji su na granici živog i neživog svijeta, do kompleksnijih životinja i biljaka. Hrvatska zbog dobrog geografskog položaja, te ekoloških i klimatskih uvjeta spada u najbogatije zemlje Europe prema bioraznolikosti pri čemu je velik dio Hrvatske prekriven šumama te je ovaj ekosustav jedan od najvažnijih u Hrvatskoj. Ekološka mreža Republike Hrvatske obuhvaća 39 posto morskog i 47 posto kopnenog teritorija te dva koridora: koridor Palagruža-Lastovo-Pelješac (područje važno za selidbu ptica) i koridor za morske kornjače. Iako nije poznat približan opseg bioraznolikosti znanstvenici su opisali 1.063.000 životinjskih vrsta, 344.300 biljnih vrsta, 11.200 mikroorganizama.

U najstrožoj kategoriji zaštite prirode, kao strogi rezervati, u Hrvatskoj su zaštićena samo dva područja – Samarske i Bijele stijene u središnjem dijelu Velike Kapele, te Rožanski i Hajdučki kukovi u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Do sada je proglašeno jedanaest parkova prirode, među njima šest zauzimaju planinska područja, a to su Učka, Velebit, Medvednica, Žumberak - Samoborsko gorje, Biokovo i Papuk.

Učka među jedanaest parkova prirode

Park Prirode Učka, proglašen zaštićenim područjem 1999. godine, obuhvaća površinu od 160 četvornih kilometara. Učka je najveća planina na istarskom poluotoku, najviši su vrhovi Vojak (1396 m) i Veli Planik (1272 m). Vidikovac na tjemenu podignut je 1911. godine. Cestovni Tunel Učka (5062 m) pušten je u promet 1981. godine, a gradnje željezničkog tunela počela je 1951. godine u blizini mjesta Poljane kod Opatije, ali se odmah potom mehanizacija JNA povukla. Četiri desetljeća kasnije (1993.), u povodu pola stoljeća sjedinjenja Istre s Hrvatskom, dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik Republike Hrvatske, otvorio je gradilište tunela kroz Učku, koje je utihnulo nekoliko dana kasnije. U osam nacionalnih parkova uz Brijune (zaštićeni 27. listopada 1983. godine) spadaju Kornati, Krka, Mljet, Paklenica, Plitvička jezera, Risnjak, Sjeverni Velebit.

Najstarije zaštićeno područje u Hrvatskoj je Arboretum Opeka, zaštićen od 1947. godine u kategoriji spomenika parkovne arhitekture. Nalazi se u sklopu perivoja oko istoimenog dvorca u naselju Marčan, općina Vinica, u Varaždinskoj županiji. Smješten je podno maceljske šume, u sjevernom dijelu Hrvatskog zagorja, i ima površinu od oko 64 hektara. U njemu se nalazi više od 100 tisuća primjeraka drveća, grmova, povijuša i cvijeća. Po raznolikosti i bogatstvu biljaka, pripada svjetski poznatim parkovima engleskoga stila. Uz Maksimir i Križovljan grad, Opeka je najvrjedniji park kontinentalne Hrvatske.

Škaraba najstarije zaštićeno područje

Najstarije zaštićeno područje u Istarskoj županiji u kategoriji park šuma je Zlatni rt - Škaraba u Rovinju, koju je 1948. godine zaštitio Zemaljski zavod za zaštitu prirodnih rijetkosti. Podizanje park šume počelo je u drugoj polovici 19. st. za vrijeme grofa Johanna Georga Hütterotta (Trst, 1852. – 1910.), koji godine 1890. kupuje otoke Sveti Andrija (Crveni otok) i Maškin pored Rovinja, a kasnije i manje otoke Sturago, Sveti Ivan na Pučini te čestice u predjelima Zlatnog rta (Punta Corrente, Montauro) i Škaraba. Kategorije zaštite podijeljene su u strogi i posebni rezervat, nacionalni park, park prirode, regionalni park, spomenik prirode, značajni krajobraz, park šuma, spomenik parkovne arhitekture. Među posebnim rezervatima šumske vegetacije u Istarskoj županiji proglašene su šuma Kontija u općini Vrsar (1964.) u kojoj je bijeli grab, starosti više od 140 godina, prirodni fenomen, najbolje sačuvana površina ove zajednice u Istri, te Motovunska šuma (1963.) u kojoj je posljednje sačuvana nizinska poplavna mediteranska autohtona šuma hrasta lužnjaka, poljskog jasena i brijesta. Posebni paleontološki rezervat su Datule kod Barbariga, u Općini Bale, zaštićen 1994. godine; radi se o nalazištu fosiliziranih kostiju dinosaura Saurioida. Posebni rezervat u moru je Limski zaljev, potopljena kanjonska dolina u kršu, zaštićen 1980. godine. Posebni ornitološki rezervat Palud-Palu' kod Rovinja, zaštićen je 2001. godine; do veljače 2010. godine u ovoj močvari evidentirano je 220 ptičjih vrsta. Geološki spomenik prirode, kamenolom Fantazija kod Rovinja, zaštićen 1987. godine, jedan je od najvažnijih i najinteresantnijih kamenoloma u svijetu. Geomorfološki spomenik prirode Vela Draga u općini Lupoglav, zaštićen 1964. godine, kanjonska je dolini dužine oko 2 km i širine 100-200 m s nizom solitera, među kojima se posebno ističe Mali Šopaj, vitak kameni stup visok 21 metar. Spomenik iste kategorije je Jama Baredine, (1986.) i Markova jama kod Poreča, također proglašena spomenikom 1986. godine. Pincinova jama, između Nove Vasi i Tara, zoološkim spomenikom prirode proglašena je 1986. godine, i jedno je od prvih otkrića staništa čovječje ribice.

Javor na stanciji Bašarinka na Poreštini

Spomenici prirode s rijetkim primjercima drveća jesu pinije u Karojbi (1966.), te javor na stanciji Bašarinka na Poreštini (1992.).

Značajniji krajobrazi jesu: Pićan, Labin, Rabac i Uvala Prklog (1973.), Istarske toplice (1962.), Rovinjski otoci i priobalno područje (1968.), Pazinski ponor i Limski kanal (1964.), te Učka (1998.).

Park šume su Busoler (1996.), Šijana (1964.), te već spomenuta Škaraba. U spomenike parkovne arhitekture na Poluotoku svrstani su skupina stabala oko crkvice Sv. Ane kod Červara (1978.), stabla glicinije u Labinu (1972.), čempresi u Kašćergi (1972.), drvored čempresa na groblju u Rovinju (1969.), te stabla na groblju u Poreču i Vrsaru (1992.). Gubitak staništa i fragmentacija jedan su od glavnih razloga gubitka biološke raznolikosti u Hrvatskoj i Europi. Iako i sam spada u živa bića, najveći neprijatelj bioraznolikosti je čovjek, jer previše koristi prirodne resurse te dolazi do poremećaja u prirodi kao što je izumiranje i nestajanje vrsta. Posve je očigledno da će ljudi kroz svoje aktivnosti u modernoj „razvijenoj“ i materijalno sve bogatijoj civilizaciji, u poljoprivredi, energetici, industriji, prometu, kroz stvaranje otpada golemih razmjera i slično, nastaviti proizvoditi stakleničke plinove koji se godinama i desetljećima kumuliraju. Kako time ovladati u smislu zaustavljanja porasta a potom i smanjenja emisija stakleničkih plinova, središnje je razvojno civilizacijsko pitanje. (PRIREDIO

Robert BURŠIĆ)