Iako smo pokušali doznati više o ratnim događajima, najradije bi zastala i onda nakon duge pauze rekla: "Bilo je grdo. Rat". Zato se s veseljem sjetila dana oslobođenja Pule, silnog cvijeća ispred Arene kojim je bila ukrašena i prisjetila se pjesama koje su tada pjevali
Anđelina Živković ( Snimio R. Sloković)
Proteklog je vikenda u hotelu Lovac u Pazinu svoj stoti rođendan proslavila Puljanka Anđelina Živković, rođena 8. rujna 1922. u selu Slokovići u Pazinu. Pod tim je imenom u Puli, gdje živi nakon 2. svjetskog rata, malo tko zna: svi je tamo zovu Stanka.
Proslavi rođendana je prisustvovalo dvadeset i petero uzvanika iz svih grana njene pulske i pazinske rodbine: kćer i unuci te nećaci s obiteljima. Anđelina je sama otvorila slavlje 5-minutnim govorom na književnom hrvatskom jeziku o svom životu, o mladosti provedenoj u Slokovićima, o školovanju u Pazinu, o životu nakon rata u Puli, o svojim hobijima, pisanju pjesama i kukičanju...
Ni riječi o ratu. A svi prisutni znali su da su ona i njen godinu dana stariji brat Anđelo među prvima na Pazinštini zauzeli stranu. On je potom bio uhapšen i odveden u zatvor u Pulu, zatim negdje u Italiju, a vratio se nakon kapitulacije Italije i priključio partizanima te poginuo prilikom desanta na Drvar. Trauma je to bila koju nikad nije preboljela te joj je, kasnije, još jednom potekla suza.
Saznali smo, ipak, da je nakon dolaska Nijemaca i nakon, u krvi, ugušenog otpora na Tićanu i bombardiranja Pazina, odlučila napustiti Pazin te se zajedno s još dvoje njih, preko šume na Kalvariji, pa zaobišavši Pazin, uputila na Ćićariju, gdje su se dosta dugo sakrivali po šumama oko Rašpora pa oko Račje Vasi i Brgudca.
Ona i kolegica su negdje pronašle bijeli kišni mantil, kojeg su se na koncu morale odreći, jer su zbog njega nadaleko bile vidljive pa su u nekoliko navrata morale bježati pred rafalima njemačkih postrojbi i mijenjati skrovište. Jedna joj je seljanka predložila da se riješi i zlatnog lančića s privjeskom kojeg je nosila oko vrata, jer, ako je ulove, zauvijek će ostati bez njega. Ponudila se da joj ga čuva kod sebe, na sigurnom. I zaista, nakon oslobođenja, lančić je vraćen vlasnici.
Priključila se partizanima te je, kao i mnogi drugi, dobila konspirativno ime - Stanka, kako bi njena porodica bila zaštićena u slučaju da bude uhvaćena. Uz oružje dobila je - pisaću mašinu. U ratu je upoznala i svog budućeg muža Antu Živkovića, koji ju je sve donedavno pratio kroz život. Oboje su mirovinu dočekali kao djelatnici pulske policijske postaje.