U noći sa 8. na 9. siječnja 1944. godine, pod jakim bijelim svjetlom mjesečine, unatoč oštroj hladnoći kakva dugo nije bila zabilježena, istarska sela Šajini i Bokordići pretrpjela su strašan pokolj.

Te je noći u Šajine provalilo mnoštvo pripadnika fašističke crne legije i 194. puka 71. pješačke divizije Wehrmachta. U trosatnom divljanju, selo su temeljito opljačkali, a potom zapalili pedesetak kuća. Tijekom te zločinačke akcije nacifašisti su u Šajinima ubili 50-ak nedužnih civila, pretežno žene, djecu i starce. U obližnjem selu oprali su krv sa svojih ruku, a zatim su još jednom zastali na svom povratku u Pulu, ovaj put u Bokorodićima, gdje su također miran san nedužnih pretvorili u nikad zaboravljenu noćnu moru, pobivši 22 mještana i zapalivši 18 kuća.

Bila je to najstrašnija noć u povijesti ovih sela. Sve je manje živućih svjedoka tog strašnog pokolja, onih koji su neobjašnjivom srećom preživjeli, možda baš zato da bi potomcima i svima onima koji su nakon njih došli mogli ispričati jezive i ničim opravdane strahote. Srećom, mnogo je onih koji ne zaboravljaju i koji se svake godine okupljaju u Bokordićima i Šajinima.

Tako je bilo i danas. Komemoracijama su prisustvovali i na spomenike položili vijence predstavnici sela, općina Barban i Svetvinčenat, predstavnici antifašističkih udruga Istre i Liburnije i Istarske županije, ali i neizostavni gosti iz Lipe u općini Matulji, još jednog sela koje je iskusilo strahote krvave Rommelove ofenzive.

U pratnji jednog od unuka, na komemoraciju u Šajine i ove je godine stigao Đino Matošić koji je te kobne noći ostao bez oba roditelja, a majka mu je ubijena dok ga je držala u naručju kao petogodišnje dijete.

- Te noći ih je petoro ubijeno iz moje familije, mama, tata, baba, stric i tetak. Svi su bili strijeljani, a ja sam bio ranjen u desnu nogu. Kad je mama pogođena, pala je na pod skupa sa mnom, a ja sam se kasnije izvukao ispod njenog tijela. Neobično je to kako se čovjek nekad ne može sjetiti nekih nedavnih stvari, ali vjerujte mi da zato tu noć otprije 76 godina pamtim do najsitnijeg detalja i živo kao da je bilo jučer. Šta da vam kažem… Vrijeme prolazi a ožiljci ostaju. Naše selo je bilo spaljeno do temelja, skoro sve kuće, ja sam ležao ispod svoje mrtve majke, sva naša dvorišta bila su napunjena krvlju, nema kuće u Šajinima u kojoj barem netko nije stradao te večeri, a u nekima su pobijene kompletne obitelji. Iako su to teške uspomene, moramo ih prenositi na naše mlade da se takav zločin nikad ne zaboravi, ali i ne ponovi, istaknuo je Matošić.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ON LINE IZDANJU OD PETKA, 10. SIJEČNJA

Povezane vijesti

• Spomen na nedužne žrtve sela Bokordići i Šajini
• ŠAJINI: Komemoracija u znak sjećanja na nevine civilne žrtve Drugog svjetskog rata
• FOTOGALERIJA / Obilježena 81. obljetnica tragedije u Bokordićima: "Nažgali su svitleće rakete, kao da je sunce zašlo usrid noći"