Savudrijski svjetionik prvi najavio novu industrijsku revoluciju u Istri

Malo bi tko pomislio, da je savudrijski svjetionik zapravo prvi nagovjestitelj industrijske revolucije u Istri. Sve je zapravo povezano s parnim strojem, koji je promijenio svijet. Pojavom parobroda promijenio se način plovidbe. Tu promjenu su simboličko naznačili najveći istarski svjetionik u Savudriji i isplovljenje prvoga putničkog parobroda na Jadranu, tršćanske "Caroline" 1818. godine.

Da bi simbolika bila još veća i pošta je te godine uvela poštanski žig, kao dragocjen dokaz datuma obavljene komunikacije. Malo kasnije je i parna lokomotiva nagovijestila nove dimenzije putovanja na kopnu. Započeli su sa radom prvi parni mlinovi i parni pogoni u tvornicama, vodovodima i drugdje.

Počeo raditi u noći 17. travnja 1818.

Trideset šest metara visok svjetionik je svijetlio 17 milja daleko i upozoravao moreplovce na opasnost najzapadnijeg rta Istre, a parobrodi su navijestili udobna i brža putovanja širom svijeta. Najveći svjetionik u Istri, i ujedno prvi moderni svjetionik izgradila je deputacija Tršćanske burze u Savudriji na istoimenom rtu.

Svjetionik je radio na plin koji je nastajao izgaranjem ugljena i prvi put je bio upotrijebljen na njemu. Projekt je napravio arhitekt Pietro Nobile (1774-1854), koji je projektirao i cestu Trst-Pula i drugo. U Istri su još dva značajna svjetionika, Porer izgrađen 1833. godine na istoimenom otočiću, jugozapadno od južnog rta Istre Kamenjaka i Sv. Ivan na Pučini, izgrađen 1853. godine, na najjužnijem otočiću arhipelaga od 13 otoka ispred Rovinja, od kojeg je udaljen 3,5 kilometara. Navedena tri svjetionika najpoznatiji su na istarskoj obali od Milja do Voloskog. Pošto danas svjetionici nemaju posada, koriste se za turizam.

Izgradnja svjetionika je započela u ožujku 1817. Korišten je lokalni kamen izvađen na obližnjoj obali i obrađen na terenu. U noći 17. travnja 1818., nakon pokusnog rada, svjetionik je započeo raditi. Paljenju svjetala prisustvovao je sam car Franjo I, koji je tada bio u posjeti Trstu.

Toplinsku energiju pretvara u mehaničku

Parni stroj, koji toplinsku energiju pretvara u mehaničku, predstavlja prekretnicu u razvoju proizvodnje i prometa. Vjerojatno nijedan izum do tada nije donio tako velike promjene i masovnu primjenu. Parni stroj omogućio je industrijsku revoluciju u 19. stoljeću čije plodove ubiremo i danas. U prometu je značenje parnog stroja još i veće. Prvi put je bilo moguće ploviti neovisno o vjetru i ljudskim mišićima. Izumitelj upotrebljivog parnog stroja, Englez J. Watt je 1769. usavršio ono što su prije njega napravili T. Savery, D. Papin, T. Newcomen i drugi. Parni stroj je doživio primjenu u prometu kada je američki inženjer R. Fulton 1803. izgradio parobrod i 1807. godine s brodom "Clermont" počeo redovno ploviti, a Englez G. Stephenson uveo u promet parnu lokomotivu "Rocket" 1829. godine, koja je dostizala brzinu od 56 km/h.

Istra je vrlo brzo osjetila blagodati parnog stroja jer je prvi parobrod ovuda plovio 1818. godine. Prvi brod koji je izgradio pulski Arsenal 1858. godine bio je parobrod "Kaiser" od 5.194 tone istisnine. Ovaj brod imao je pogon na paru i na jedra. Imao je parni stroj od 600 kW a kretao se brzinom od 11 čvorova. Trup "Kaisera" bio je drvene konstrukcije, naoružan s 92 topa i posadom od 904 mornara. U Viškoj bitci 1866. slavio je pobjedu, mada je bio znatno oštećen i poslije toga preuređen u kazamstski brod. Prve parne lokomotive prošle su Istrom 1876. godine prugom Divača - Pula i prema Rovinju. Možemo tvrditi, da je upravo parni stroj omogućio gospodarski razvoj i utvrdio vojno-strateški položaj Istre. Tim više jer su i raški ugljenokopi svoj prosperitet temeljili na uporabi ugljena za pogon parnih strojeva. Kada je motorni pogon na brodovima i na željeznici sasvim zamijenio parne strojeve, ovi rudnici su zatvoreni. I turistički biser u Opatiji je plod industrijske revolucije. Društvo Južne željeznice je tamo izgradilo prvi veći hotel na Jadranu, Kvarner, 1884. godine i nakon toga započinje nagli razvoj. Turisti najvišeg ranga su ovamo dolazili vlakovima i brodovima.

Brodski vijak i pulski Arsenal

Osim parnog stroja, velike zasluge za razvoj pomorske plovidbe imao je i brodski vijak, koji je snagu parnog stroja učinkovito iskoristio za pogon broda. Izumitelj vijka Josef Ressel (1793. Chrudim - 1857. Ljubljana) živo je neko vrijeme u Istri kao stručnjak za šumarstvo i imao probe na rijeci Mirni. Vijak je isprobao 1829. godine u Trstu, na parobrodu "Civetta", a već 1845. je prvi brod s vijkom preplovio Atlantik. Parobrodarstvo u našim krajevima se jače počelo razvijati 1833., kada je u Trstu formirano društvo Lloyd s prva dva parobroda. U početku je bio promet ograničen na gradove između Trsta i Pule međutim već 1838. uspostavili su redovne pruge Trst-Pula-Rijeka-Lošinj-Zadar-Šibenik-Hvar-Dubrovnik-Kotor. Ovo društvo je na neki način uspostavilo monopol na putnički i teretni promet na Jadranu i šire u Sredozemlju sve do Indije, Istočne Azije i Amerike. Društvo je 1887. imalo već osamdesetak parobroda.

Pulski Uljanik je već dugo najveće industrijsko poduzeće u Istri. Započet 1856. godine kao vojni Arsenal Austrougarske monarhije održao se više od 160 godina i zbog toga, ga možemo smatrati biserom industrijske baštine u Istri. Brodograđevni kompleks Uljanika posjeduje tehnološku baštinu evropske i svjetske važnosti što još nije valorizirano (stručno, kulturno, turistički...). Što je u Uljaniku danas očuvano od prvih početaka, teško je reći. Muzej (Marine Museum), koji je bio osnovan još za vrijeme Austrougarske, kao jedan od prvih pomorskih muzeja u svijetu, za vrijeme Italije je ukinut i predmeti su nestali.

U novije vrijeme pokušava se ipak nešto napraviti. Važnu ulogu ima Povijesni i pomorski muzej Istre u Puli.

Rovinj je bio pravi grad tvornica

Rovinj je u drugoj polovini 19. stoljeća bio gospodarsko središte Istre. Nazivali su ga gradom tvornica. Već 1847. je otvoren parni mlin i tvornica za proizvodnju tjestenina braće Blessich, 1852. uljara za masline i tvornica cementa Catraro-Stengle na otoku Sv. Andrea (Crvenom otoku), 1854. pogon za proizvodnju sapuna te pogon za proizvodnju platna Giardo-Ceccon, 1872. tvornica duhana "I. R. Manufattura tabacchi" (TDR), 1878. tvornica svijeća "Istriana", 1882. tvornica stakla "Eufemia", destilerija "Retti e Vianelli" i tvornica za preradu i konzerviranje ribe "Societe generale francaise de conserves alimentaries" (Mirna). Rovinj je imao sedam industrijskih dimnjaka, što je u ono doba značilo veliki razvitak.

Godine 1882. se je 37 posto aktivnog stanovništva bavilo obrtom i industrijom, što je bila rijetkost za tako malo mjesto. Tada se je primjerice 24 posto aktivnog stanovništva bavilo poljoprivredom, tri posto trgovinom, sedam posto ribarstvom, sedam posto pomorstvom itd. Sve to je zapravo pogodovalo odluci da se Rovinj poveže na željezničku mrežu. Osim toga valja spomenuti da je Rovinj u doba gradnje pruge imao oko 9.500 stanovnika, poštu i telegraf s oko 100.000 poslanih pisama, 15.000 paketa i 2.000 telegrama, luku i lučki ured, javnu biblioteku, kazalište, škole, različite udruge itd.

O privrednoj snazi Rovinja govore i slijedeći podaci. Iz Rovinja je u Pulu za vrijeme izgradnje pulskog Arsenala otišlo oko 2400 Rovinjaca, uglavnom brodograditelja sa članovima obitelji, koji su omogućili početak rada i razvoj Arsenala. O tome svjedoči spomenik postavljen u Rovinju, podno crkve Sv. Eufemije. U Rovinju je bilo utemeljeno i Društvo za izgradnju istarske željeznice pod ravnateljstvom dr. Giuseppea Basilisca. U društvu su sudjelovali i drugi predstavnici Rovinja, Pule, Pazina i Vodnjana. Na njihov neuspjeh je najviše utjecala burzovna kriza nastala 9. svibnja 1873. Godine 1850. je u Rovinju formirana obrtnička komora za poljoprivredu, zanatstvo i industriju, a pokrivala je čitavu Istru uključujući i Kopar. Bila je preteča današnjoj gospodarskoj komori.

Parni mlinovi

Za narod su veliku važnost imali mlinovi. Istra oskudijeva tekućom vodom. Mlinovi na vodni pogon bili su na Mirni, Raši, Pazinčici i drugdje ali su radili samo tada kada je bilo dovoljno vode. Parni mlin je zbog toga bio od velike važnosti. U Trstu je Francuz Sonnerat postavio prvi parni stroj na suhom - parni mlin 1819. Veći parni mlin su u Trstu sagradili 1872.

Od toga je imala koristi i Istra, barem područja bliže Trstu. Rovinj je imao parni mlin već 1847 u sastavu tvornice tjestenina. Žminj je dobio privatni parni mlin 1880., a 1907 i zadružni. Parni mlinovi proradili su i u Pazinu, Vodnjanu, Kanfanaru... (Dr. Josip ORBANIĆ)