U zagrebačkom Meštrovićevom paviljonu do 27. ožujka može se razgledati izložba "Kopač", koja donosi radove umjetnika Slavka Kopača (Vinkovci, 1913. - Pariz, 1995.), i to zahvaljujući pulskim supružnicima Kristijanu i Tamari Floričić.

Uz samu izložbu, proteklog je vikenda održan i prigodan stručni skup, tijekom kojeg je predstavljena dvojezična monografija na francuskom i engleskom jeziku o tom hrvatskom umjetniku naslovljena "Ombres et matieres - Shadows and Materials" u izdanju pariškog Gallimarda. Autori tekstova u monografiji su Pauline Goutain, Roberta Trapani i Fabrice Flahutez. Predstavljanje je održano u prostorima Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

(Foto: Danijel Bartolić / Cropix) 

Podsjetimo, pulski supružnici, veliki, ali samozatajni ljubitelji umjetnosti omogućili su da djela Slavka Kopača budu sačuvana od zaborava i dobiju mjesto koje zaslužuju. Kristijan Floričić je poznati istarski poduzetnik, a njegova supruga Tamara je sveučilišna profesorica.

Od dvjestotinjak djela koja su zastupljena na ovoj izložbi, čak 130 dolazi iz privatne kolekcije ovih supružnika, koji su prije nekoliko godina osnovali Udrugu ArtRencontre, a posvećena je upravo brizi za Kopačevu ostavštinu.

O monografiji i Kopaču u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika (HDLU) govorili su autori Pauline Goutain iz Musea d'Art Roger-Quilliot, Roberta Trapani i Fabrice Flahutez sa Sveučilišta Paris Nanterre te povjesničarka umjetnosti Susan Power, a prigodne pozdrave uputili su predsjednica udruge ArtRencontre Tamara Floričić i predsjednik HDLU-a Tomislav Buntak.

Roberta Trapani je istaknula je kako joj je u radu na monografiji Kopač dobrodošlo talijansko podrijetlo, što joj je omogućilo da upozna i radove iz Kopačeva talijanskog razdoblja.

Fabrice Flahuteza je istaknuo kako je njegovo bavljenje Kopačom posebno djelovala velika aukcija njegovih djela u Parizu.

Slavko Kopač rođen je u Vinkovcima 1913., a umro u Parizu 1995. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu 1937. Usavršavao se u Parizu, gdje se trajno nastanio 1948. godine. U ranim djelima prevladavaju utjecaji postimpresionizma. U Parizu se priklonio slobodnijemu pristupu motivu i plošnoj organizaciji slike ("Dimnjak i oblaci", 1939.- 1940.).

Za boravka u Italiji (1943. - 1948.) slikao je akvarele obilježene nadstvarnim elementima i krajnjom kompozicijskom i prostornom slobodom (Cirkus, 1947.). Potkraj 1940-ih priklonio se tzv. art brutu i uz J. Dubuffeta postao je jedan od najistaknutijih predstavnika toga slikarskoga smjera ("Krava", "Plava mačka", "Otok bijeloga pitona", sve iz 1949.).

U razdoblju od 1950. do 1960. slike mu postaju intimnije i poetičnije, a često ih gradi različitim materijalima jer se, osim bojom, služio i pijeskom, gumom te kovinama. Nadalje, osim slikarstvom, bavio se i keramikom te izrađivao je skulpture od kamena, drva, papira, stakla i ugljena, na kojima su uočljive figuralne reminiscencije, osobito u djelima kojima se približio art brutu. Treba istaknuti da se bavio i ilustracijom i grafičkim dizajnom.

Svakako valja istaknuti da se sa stručnog stajališta proučavanjem djela ovoga umjetnika bavi istarski povjesničar umjetnosti Marino Baldini.

Marino Baldini

Već nekoliko dana posvetio je i svoj Facebook profil prikazivanju i objašnjavaju djela ovoga autora, navodeći da je Kopačevo stvaralaštvo važno za umjetnost u širem smislu. Osvrnuo se, također, komparativno, i na pitanje umjetnosti, muzeja i galerija u Puli i Istri, te na što bi ti muzeji trebali prikazivati i sadržavati.

- Kada razgovaramo o umjetnosti, Pula je gotovo uvijek bila najznačajnija istarska sredina. Generalno je, međutim u Istri, umjetnost zapostavljena. U smislu povijesti umjetnosti nema nijednog ozbiljnog muzeja, ali ne iz razloga što nedostaje građa. Netko će reći da postoji Muzej (ili Galerija) Aleksandra Rukavine u Brtonigli ili Zbirka Antuna Motike u Puli (s izuzetkom Šutejeve Galerije u Motovunu), ali mi zapravo uz sve vrijedne zavičajne, arheološke, povijesne, sakralne i etnološke muzeje, nemamo muzeja naše (i opće) povijesti umjetnosti.

A kad ne postoji, ne mogu se u njemu razvijati nikakvi programi ili kulturna (poslovna) strategija. Sretna okolnost da je u Pulu dospjela najznačajnija Kopačeva ostavština, što je izuzetno pogodna činjenica za ostvarivanje ideje o muzejskom projektu jer Kopač stoji uz bok osnivača značajnih umjetničkih pokreta 20. stoljeća, a djela su mu brojna i visoko vrijedna posebno sada u Puli, ističe Baldini.

On navodi da je Kopač vrlo važan kipar. Često su njegovi akvareli i crteži samo priprema za skulpturu. "Jedna od najzanimljivijih serija je svakako ova koja podsjeća na hodajuće lavove. Bavili smo se njima, onim srednjovjekovnim i renesansnim, ali Kopačeva inspiracija po mojem mišljenju potječe iz Firence i tamošnje otkrivanje umjetnosti na primjerima etrurskih skulptura znanih još od renesanse.

Tijekom njegova boravka u Toskani, bila je živa rasprava o toj problematici, zanimljiva za klasičare, ali i teoriju opće povijesti umjetnosti. Netko će pitati zašto je kolekcija Slavka Kopača za nas (i Pulu) toliko značajna? Zbog njene umjetničke vrijednosti što obuhvaća i kulturnu, odnosno društveno visoko iskoristivu mogućnost, osobito ako dobije mjesto (Muzej) gdje će se moći stalno izlagati, didaktički i drugačije koristiti u smislu djelovanja velikih svjetskih muzeja.

Sve je to bitno i jer znatno uzdiže razinu umjetničkog života budući da je takova vrsta umjetnosti dosta rijetka i tražena u najvećim svjetskim muzejima ne samo Amerike i Europe. To, naravno, omogućava izvrsne razmjene i programe na svjetskoj razini, kakve samo najbolje sredine mogu zaželjeti, zaključuje Baldini.

Povezane vijesti

• "Umjetnik na odmoru 2015." i "Gorgona" u Zagrebu
• Tea Bičić izlaže u galeriji "Poola Gallery"
• Kopačeva djela sjaje punim sjajem, ravnopravno uz velika imena svjetskog slikarstva