Sve je krenulo prvog dana ljeta, dakle 21. lipnja 1991. kada je iz Italije, iz Međunarodnog instituta za pužarstvo, dovezeno matično leglo puževa. Počela je tako priču dugu već tri desetljeća Alma Cvjetković, vlasnica obrta Helicikultura i prva uzgajivačica puževa u Hrvatskoj. No u tih tridesetak godina, ova je poduzetnica pokrenula pravu malu revoluciju što se tiče pužarstva u Hrvatskoj te za proizvodnju puževa zainteresirala gotovo 300 poljoprivrednika. Nije bilo lako, a i sama ideja da uopće krene u posao s puževima nastala je iz nužde, spontano.

Govoreći kako je ustvari tih ratnih godina krenula u posao s puževima, o kojima se i dandanas u Hrvatskoj ne zna previše, reći će kako je upravo to ratno doba bilo prekretnica. Naime, i Alma i njen suprug su bili obrtnici.

Farma u Žbandaju

- Ja sam bila građevinar, a suprug je imao servis za popravak rasplinjača i radionicu s automatskim tokarskim strojevima. Međutim, ratno je vrijeme dovelo do toga da su čak 23 tvornice s kojima smo imali ugovor propale. Kako je došlo do smanjenog prihoda i pitanja kako opstati, trebalo je vidjeti što i kako dalje. Kako sam ja porijeklom Puležanka, a mama i tata su mi Porečani, dobro se sjećam da su se, kad bi se išlo kod none u Poreč, često u proljeće spremali puževi, u šugu s palentom, pohani ili pak brašnjavi u crnom vinu. Moram naglasiti da kada sam upoznala supruga, naša prva večera su bili puževi na francuski način u tada poznatom opatijskom restoranu Pužev breg.

I jedne sam noći došla na ideju, zašto mi ne bismo uzgajali puževe?! Tada je u Galižani ovdašnja Zajednica Talijana održavala Festu delle ciocche, ili Feštu od puževa. Sjećam se, dok sam još živjela u Puli, da sam znala otići na feštu i kušati njihovo tradicionalno jelo - šugo od puževa s palentom. To sve mi je prošlo kroz glavu prije nego sam naglas izrekla tu svoju ideju. A meni uvijek neke ideje na pamet padaju noću. I tako sam ujutro probudila supruga i rekla mu da bih uzgajala puževe. Naravno, bilo je, ma kakvi puževi, kome ćeš to prodati, pa ništa o tome ne znamo… Međutim, kako je on bio vrlo analitičan i realan, tako je za nekoliko tjedana pitao: A jesi vidjela kako se to radi?, prisjeća se ova matuljska poduzetnica svojih početaka bavljenja helicikulturom.

Povezala se s Međunarodnim institutom za pužarstvo u Cherascu čiji je član od 1991., a ima i pravo glasa na europskoj burzi puževa. Prvi puta kada je posjetila Institut sa sobom je ponijela nekoliko kućica puževa iz Žbandaja kraj Poreča gdje su kasnije formirali farmu. I ostali posjetitelji tog su dana donijeli svoje kućice te su sve zajedno poslagali na jedan veliki stol. Direktor Instituta je, čim je pogledao kućice koje je donijela Alma, rekao - ovo su puževi iz Žbandaja!

- Tamo sam dobila neke osnovne informacije, a kako nisam znala ni koliko puževa ni kako krenuti, uzela sam matično leglo od 36 tisuća komada puževa, koji su koštali tadašnjih 12 milijuna lira. Puno šoldi! To kupljeno matično leglo vezalo me ugovorom o otkupu s Međunarodnim institutom za pužarstvo, tako da nam je plasman svake godine bio osiguran. Dogodilo se neki slučajem da sam 2004. godine dospjela na centralni Dnevnik na HRT-u 1. Bio je prilog o meni i uzgoju puževa. I vjerujte mi, od tada nisam mogla od telefonskih poziva. Ljudi diljem Hrvatske su zvali, pitali, htjeli probati uzgajati, prisjetila se Cvjetković pojasnivši što su prednosti uzgoja puževa. To, naime, nije cjelogodišnja djelatnost, s obzirom da zimi puževi spavaju. Po količini posla je u rangu maslinarstva, voćarstva ili uzgoja vinove loze, iako se formalno radi o sektoru stočarstva.

Na francuski

Dakle, oko puževa se ne radi svaki dan i ne radi se cijelu godinu. Uzgajivači se moraju upisati u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, s time da se ovo može registrirati jednostavno kao dopunska djelatnost uz redovan posao ili mirovinu. I tako se puno ljudi zainteresiralo te se već 2005. oformilo 13 novih farmi. U startu ih je najviše bilo u Istri, dok je danas najviše uzgajivača na području Osječko-baranjske županije, Zagrebačke, Karlovačke, Splitsko- dalmatinske, uglavnom u svakoj županiji je poneka farma. Alma Cvjetković je u ovaj posao uvela praktički sve uzgajivače i imala s njima ugovor. Neki su nakon desetak, petnaest godina prestali s uzgojem, a dosta njih i dandanas radi. No, kako je s novim uzgajivačima matuljska poduzetnica ugovorila otkup, pitanje je bilo gdje sa svim tim puževima, s obzirom da je farmi bilo sve više i više.

- Suprug je dobro primijetio da ću ih sama o svom trošku voziti u Italiju. I tako sam odlučila krenuti s preradom. Naime, od mog prinosa, koji je bio maksimum 3,8 tona, sigurno da neću raditi tvornicu za preradu. Međutim, sa sve većim brojem uzgajivača s kojima sam sklapala ugovor, to je bilo moguće. Sada su joj, reći će, najvažniji prerada i solidni kooperanti koji su u stanju redovno isporučivati kvalitetnu sirovinu. A i njima je važno da imaju osigurano tržište, odnosno otkup, jer je puž specifičan proizvod koji se ne može prodati na kućnom pragu ili tržnici, već je prvenstveno namijenjen ugostiteljstvu. Njihovi proizvodi od puževa prodaju se prvenstveno u HoReCa lancu i delikatesnim trgovinama. Uz to, pokrivaju niz manifestacija, kao što su spomenuta fešta u Galižani i Bobolo fest u Livadama, te opskrbljuju niz agroturizama od Istre do Dubrovnika, Baranje i Međimurja. Razvijena je i vlastita robna marka Hram okusa.

- Moram naglasiti da sam tih 2004. i 2005. htjela i papirnato riješiti sve što treba, od porijekla životinja do činjenice da su uzgojene u kontroliranim uvjetima. Tako sam 2006. ustrojila i Registar farmi puževa. Te sam godine imala čast voditi i otvoriti međunarodni kongres pužarstva u Cherascu, gdje sam rekla da je Hrvatska počela s Registrom farmi puževa. A Talijani su me u čudu pitali: Pa što će vam to? Nitko to do tada u Europi nije imao. Naravno, Talijani su shvatili da se time uvodi red i prati porijeklo sirovine i da cijela priča ima smisla, ukazala je Cvjetković. Nakon dvije godine i Italija je uvela registar.

U hrvatskom su Registru farmi puževa trenutno evidentirane 234 farme. "Više od 70 posto njih su moji kooperanti", reći će matuljska poduzetnica.

Sada je Almino poslovanje temeljeno prvenstveno na preradi puževa i savjetovanju. Od proizvoda, koje su razvili, najpoznatiji su "puževi na francuski" punjeni specijalnom smjesom začinskog maslaca i čistih kuhanih puževa. To se 15-ak minuta zapeče u klasičnoj pećnici ili dvije minute u mikrovalnoj. Potom nude pasterizirano čisto meso puževa u vlastitom soku, kao i zamrznute puževe. A gurmani mogu probati i kobasice u kojima je 20 posto mesa od puža. Inače, to je pravi obiteljski posao. Alma Cvjetković je u mirovini, ali ne miruje. Posao vodi sin Lazar, nevjesta Chiara je zadužena za preradu, kći Anđela je preuzela marketinški sektor...

Gotova jela

Prije nego je preuzeo djelatnost s puževima, sin je počeo s proizvodnjom domaćih jela, bez aditiva i konzervansa. Jela su brzo zamrznuta i mogu se pripremiti u mikrovalnoj ili zagrijati u tavi. Ljubitelji fine domaće kuhinje tako mogu uživati u tradicionalnoj istarskoj maneštri s kobasicama, tripicama s pancetom, fužima s gljivama, kako se pripremaju u Gorskom kotaru, domaćem brodetu od lignjuna s pljukancima, istarskom gulašu s domaćim njokima, minestronu od povrća...

- Puževi su nam prioritet, ali da bismo radili cijele godine, prešli smo i na pripremu gotovih jela s domaćim guštima. To je mala minunciozna proizvodnja koja nije za veliki plasman. Sve se radi u familiji i nadam se da će se tako i nastaviti, zaključila je ova poduzetnica neizmjerne energije.

Povezane vijesti

• Prošetat ću ja opet do Mornara i "utočati" se
• Otvoren galižanski foto-natječaj "Puževi"
• GALIŽANSKA KUHINJA JE OČARAVAJUĆA Puževi su simbol, ali i janjeće nožice omotane tripicama zaslužuju posebnu pažnju