ALMA ŠEŠLIJA JUČER JE PROSLAVILA 87. ROĐENDAN U DOMU "ALFREDO ŠTIGLIĆ"
Prošetat ću ja opet do Mornara i "utočati" se
Almu Šešlija jučer smo potražili u Domu "Alfredo Štiglić". Zatičemo je na ručku, uz mali komad torte, kojeg, kaže nam, i ne bi smjela pojesti jer "ima šećer". Zaželjeli smo joj sretan 87. rođendan i neminovno je odmah upitali zašto nije bila na novogodišnjem kupanju.
Puno dijagnoza
- Drago mi je da su me se sjetili, lijepo je znati da nekome nedostajem. I ovdje su me došli potražiti moji plivači i pitati kada ću doći na Mornar, ali ne znam što da kažem. Otkad sam iz depandanse u Mažuranićevoj prešla u sobu u Štiglić nisam išla plivati, a tome je već 15-ak dana. Ne znam, jednostavno se ne osjećam, godine su tu, a i niz bolesti, i sve to polako djeluje da se osjećam nekako bez snage. Ali ne predajem se, čekam da dođu sunčani dani i onda ću ja polako na noge, do Mornara i ponovno se okupati. Ne znam, možda nema smisla ići u ovom periodu zime nakon toliko pauze, ali probat ću. Ako mi bude dobro, ići ću, ako ne, slušat ću svoje tijelo. Nema smisla ići na silu, rekla nam je Šešlija.
Kaže da je počela plivati prije gotovo tri desetljeća, i tada je bila među rijetkima, a onda su se s vremenom počeli priključivati i drugi, da bi danas plivanje zimi bila gotovo uobičajena pojava u Puli s velikim brojem poklonika.
- Ljudi su mi znali govoriti "luda baba" i "topla baba", ali nikad mi nije palo napamet da odustanem. Ja sam sa 16 godina ostala bez majke i nekako mi se čini da sam otad pa poslije cijeli život bila prepuštena sama sebi. Sama sam se snalazila za sve pa tako da nisam puno marila za to što mi sve govore. Već sa 17 godina bila sam teško bolesna, imala sam TBC pluća i bronhijalnu astmu te sam dvije godine provela po bolnicama tako da i danas, kada su ovakvi dani, južina, teško dišem. Kasnije sam dobila i dijabetes, a preboljela sam i četiri raka, zbog kojih sam četiri puta bila i operirana. Kolike hrpe lijekova sam popila, ni sama ne znam. Pa sada vi vidite, je li biti toliko bolestan i doživjeti 87 godina moguće?! Ja sam uspjela! Malo po malo, ali dogurala sam do ovdje. Ponekad i nije bilo lako, rekla nam je Šešlija.
Treba imati mjeru
Kako nam je ispričala, rođena je u Puli i kao djevojka živjela je u Medulinskoj ulici, potom je odselila u Beograd, da bi se ponovno vratila u Pulu te živjela kod tržnice, pa ispod nekadašnjeg kina Beograd, a onda i u Mažuranićevoj ulici prije sadašnjeg preseljenja u Štiglić. Ima kćerku koja živi u Valbandonu, ali što misli o majčinom cjelogodišnjem kupanju, nismo uspjeli doznati. Tek znamo da se kćerka zimi - ne kupa!
- Nadam se da ću uskoro ponovno ići plivati. Mene uhvati, ići ću prošetati, a onda ću se sigurno i "utočati". I gotovo. Ja vam nisam neka od onih koje se čuvaju. Ipak sam ja dva kilometra pješačila do mora, pa se okupala, pa dva kilometra natrag i tada vam svi mišići rade, cijelo tijelo se zagrije i to je lijepa rekreacija. A more - k'o more! Uvijek dobro i zdravo. Plivali smo i po snijegu i onda trčali do jedne nadstrešnice da se presvučemo. Ma bilo je tu dogodovština puno. Čovjek treba imati i ritam, biti redovit, ali treba znati mjeru i granice. Nije to samo smočiti se, a nije niti pretjerivati u plivanju. Treba slušati svoje tijelo i tako se prilagoditi, a za sve koji se premišljaju mogu samo reći da tako gdje ima volje ima i načina, rekla nam je na kraju Šešlija. (S. ZRINIĆ TERLEVIĆ)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
