Nakon što su 2015. godine u Raši obilježili 55. obljetnicu sastava i opet zasvirali na Raškoj noći, u Labinu su se ponovno okupili članovi raznih postava labinsko-raške grupe Zoro, osnovane 1960. godine kao rezultat neovisnih stremljenja grupe mladih entuzijasta koji su osnove glazbe stekli u raškom RKUD-u Rudar i Labinskoj limenoj glazbi. Bili su, ističu, prvi rock bend u Istri.

Grupa Zoro označila je dolazak rocka, odnosno suvremenih glazbenih trendova sa Zapada na ove prostore, nisu imali vlastite pjesme, već su uglavnom izvodili reprodukcije tadašnjih svjetskih hitova koje su skidali s ploča i Radio Luxemburga. Sve je počelo 1960. kada se okupila grupa glazbeno nadarenih mladića te odlučila formirati bend. Mauro Marečić, tada član folklorne sekcije RKUD-a Rudar, okupio je nekoliko vršnjaka i poznanika, a bili su to Pjero Faraguna i Zdenko Jardas na gitari, Branko Belušić i Josip Juričić na harmonici, Silvano Verbanac na klarinetu i jedan Slovenac kojeg su svi zvali Janez, a svirao je trubu.

Na Maričićev prijedlog da se sastav zove Zoro svi su se nasmijali misleći da se radi o filmskom junaku, no bila je to kratica za Zabavni orkestar raške omladine. Prvi nastup tada neelektričnog postava imali su na dočeku Nove 1961. godine u sjedištu RKUD-a Rudar u Raši. Sve ostalo je povijest koju su stvarali mnogi članovi kasnijih električnih postava grupe.

Mauro Marečić iz Raše, kamo se vratio nakon života u SAD-u, prisjeća se da je sastav počeo u okrilju tadašnjeg vrlo aktivnog i jakog RKUD-a Raša koji je imao mnoge sekcije, folklornu, dramsku, likovnu…

- Mi smo nastali kao dio zabavne sekcije početkom 60-ih godina. Istarski ugljenokopi bili su vrlo jaki pa financijskih problema nije bilo, što je bilo vrlo važno za nas i nabavu instrumenata. U to vrijeme pojavili su se u Engleskoj Shadowsi koji su bili jako popularni, bio je to novi stil glazbe. To nam se jako svidjelo i, srećom, istovremeno je iz Zagreba stigao Zdenko Jardas i predložio da pređemo u elektronički sastav i da to sviramo. Iz tadašnjeg sastava otpali su harmonika, truba i klarinet, ostao je samo bubanj i gitara. Tako smo počeli. Članovi su tada uz Zdenka Jardasa i mene, bili Aldo Burul, Piero Faraguna i nakon nekoliko mjeseci pridružio nam se Toni Škropeta sa saksofonom. Tako smo svirali do 1964. kada sam ja napustio Zoro i osnovao Peone koji su svirali meksičke pjesme, kaže Marečić

Ističe veliku želju i volju članova benda, ali slabu tadašnju tehniku. Dino Vlačić iz drugog postava Zoroa dodaje da se u to vrijeme sviralo na plesnjacima u Raši, Labinu, Vinežu, Nedešćini, Snašićima, Rogočani, Koromačnu i Rapcu, kamo su odlazili pješice, i tamo i natrag.

- Nakon osnivanja Peona skupio se drug postav Zoroa. Aldo Burul koji je bio jedan od najboljih gitarista bio je šef sastava, Enco Vidas ritam gitara, Željko Paliska saksofon i ja na bubnjevima i trajali smo do jeseni 1965. kada Aldo odlazi na studij u Zagreb. Više nismo svirali u Raši, nego u Labinu, iznad bara, a kasnije u Domu 2. mart. Uvijek je bilo puno, prisjeća se Dino.

Nastavio je sa svirkom u Zagrebu za vrijeme studija, nakon čega se vratio i zaposlio u pulskom Arenaturistu, gdje je proveo čitav radni vijek na menadžerskim poslovima.

- Sviranje u Zorou je bilo nešto posebno jer je to bio prvi rock sastav ovdje. Razbili smo neku barijeru i prešli s klasičnih instrumenata na elektronske. Ja sam svirao harmoniku i onda sam kupio orgulje pa je to bio sasvim drugi stil muzike. Svirali smo čistu rock muziku i nešto bluesa, prisjeća se Mario Smoković koji je naknadno 2017. kao ljubitelj jazza pri Umjetničkoj školi "Matko Brajša Rašan" u Labinu završio i trogodišnji jazz program.

Romano Malinarić, danas diplomirani pravnik u mirovini, koji je ponovno i okupio članove raznih postava grupe Zoro, prisjeća se kako je za studentskih dana svirao i u zagrebačkim grupama.

Povezane vijesti

• Raša: Spomen-ploča u čast 185 stradalih rudara
• Raša: Susret harmonikaša i pjevača Labinštine
• Obnovit će se škola u Raši, prošititi groblje u Sv. Lovreču