Na današnji dan prije točno godinu dana u Istri je bilo sve kao i inače. Slavio se 8. mart, Dan žena. Vrijeme je bilo prekrasno, sunčano, praznik je padao u nedjelju, i sve te okolnosti bile su kao stvorene da se ljudi razmile po Istri istražujući njene konobe i prirodne ljepote u ugodnom društvu. U tom trenutku nitko nije mogao ni zamisliti da ćemo se već sutradan probuditi u jednoj sasvim drugačijoj stvarnosti.

"Utvrđen je prvi pacijent s koronavirusom u Istri. Navodno se radi o mlađoj muškoj osobi iz Labina, koja je u nedjelju hospitalizirana sa simptomima, a mogao bi biti 13. zaražena osoba u Hrvatskoj. Za 19.30 sati sazvana je izvanredna konferencija za novinare Stožera civilne zaštite Istarske županije u Zavodu za javno zdravstvo u Puli", glasila je kratka vijest na novinskim portalima 9. ožujka ujutro. Cijelog dana s nestrpljenjem se iščekivala izvanredna konferencija za novinare, koja će biti, ispostavilo se kasnije, samo početak jednog neočekivano dugog niza takvih izvještavanja javnosti.

- Gledala sam vijesti kao i svi drugi, pratila što se događa u Kini. Nisam vjerovala da će se to toliko proširiti i toliko zakomplicirati. Recimo da sam ružičasto gledala na svijet, prisjeća se ravnateljica pulske Opće bolnice, dr. Irena Hrstić. Srećom, u bolnici imamo povjerenstvo i tim za kontrolu bolničkih infekcija. Kako se bolest proširila do susjedne Italije, odakle smo gledali one užasne snimke mrtvih, među kojima je bilo i puno zdravstvenih djelatnika, povjerenstvo je održalo preliminarnu sjednicu već krajem veljače, kako bi se razmotrila situacija u Kini. Uzmemo li u obzir da je već 25. veljače detektiran prvi zaraženi pacijent u Hrvatskoj, to je zaista pravovremeno napravljeno. Sjećam se kao da je jučer bilo, kad mi je još prije toga došao zahtjev od članova iz tima za kontrolu bolničkih infekcija da idu na edukaciju u Zagreb za nošenje osobne zaštitne opreme. U tom trenutku sam pomislila da se netko šali, jer nam je to posao. Kakva edukacija kad svakodnevno baratamo sa zaštitnom opremom i dezinfekcijskim sredstvima? Na svu sreću, članice tima su bile uporne i otišle su na tu edukaciju i onda prenosile svoja znanja u bolnici. U takvim trenucima treba imati povjerenja u svoje ljude i u njihovu stručnost. Bez obzira na kakvoj ste poziciji, nikada se ne smije sumnjati u percepciju struke, nego im dati priliku da dokažu da su u pravu, kaže Hrstić.

Nakon povratka s edukacije, rad tima, ali i cijele bolnice dodatno se intenzivirao. Valjalo se fokusirati na opremanje bolnice dostatnim brojem kompletne zaštitne opreme koja se inače koristi samo u određenim slučajevima, a nitko u tom trenutku nije mogao procijeniti koliko im opreme i za koji period uopće treba. U prosjeku, kaže ravnateljica, u svakoj smjeni u bolnici radi oko 500, 600 osoba, a tada se nije moglo znati koliko će zaposlenika trebati zaštitnu opremu niti u kojem obimu. Kako se obruč epidemije počeo stezati oko Hrvatske, tako su prvo cijene zaštitne opreme počele divljati, dok ih svojim dekretom nije zaustavila Vlada, a zatim je zaštitne opreme ponestalo na tržištu.

Zaštitne maskice za lice, na koje je do ožujka 2020. malo tko uopće pomišljao ako nije morao, postale su najtraženija roba koja je sa 17 lipa po komadu odjednom procijenjena na 20, 30 kuna. Za komad. Jednokratne zaštitne papirne maskice. Samim time su i troškovi bolnica za nabavku opreme sa 200.000, veli Hrstić, skočili na 1,2 milijuna kuna. To je bio tek početak turbulentnih mjeseci koji i dalje traju, no zapravo je prvi nagovještaj onoga što slijedi bio slučaj kineske turistkinje za koju se sumnjalo da ima koronu krajem siječnja 2020. u pulskoj Općoj bolnici.

- Prvo bolest nije došla, a onda je ipak došla. Kad je došla, nismo znali kako će se ponašati, i zato smo mi prvi i vjerojatno jedini u tom prvom valu koji su se odlučili za hospitalizaciju svih zaraženih pacijenata, čak i one bez simptoma. I danas mislim da se to pokazalo kao dobra strategija jer smo vrlo brzo uspjeli staviti bolest pod kontrolu. Međutim, u tim prvim trenucima zaista je vladao strah, jer nitko nije mogao znati kako će se bolest ponašati, koliko će se proširiti, koliko djelatnika će nam trebati, a i oni su bili u strahu koliko su uopće zaštićeni, hoće li bolest donijeti kući. U početku je vladala paranoja i bilo je psihički jako teško to podnositi, jer smo se svi zajedno prvi put susreli s novom bolešću. Sjećam se kao da je bilo jučer kad smo te prve uzorke brisa od Labinjana morali slati u Zagreb u kliniku Fran Mihaljević, jer se tada još nisu analizirali u Puli. U tom momentu trebalo je naći vozača koji je dovoljno hrabar da hladnjak s tim uzorcima s potencijalno smrtonosnom bolesti odveze u Zagreb, što nam danas možda zvuči i smiješno, ali tada uopće nije bilo. Čak ni prve Covid pacijente nije toliko bilo strah kako će se bolest odvijati koliko je nas bilo strah. Nismo znali ni kako da im hranu dostavimo da se ne zarazimo, pa su u početku dobivali suhe zapakirane obroke i voće. Tada smo zaista sa strahom gledali što se događa u susjednoj Italiji, a redovno nas je o svemu realno informirala i doktorica Vanesa Gregorc iz Milana koja se sama dobronamjerno obratila našem stožeru sa željom da nas savjetuje. Neprestano nam je govorila da moramo sve zatvoriti, pogotovo zdravstveni sustav, kako bi se zaštitili od širenja zaraze, i mi smo joj odlučili vjerovati, što se iz današnje perspektive pokazalo jako dobro, veli Hrstić.

Povezane vijesti

• MIRJANA KRIZMANIĆ, psihologinja, spisateljica i znanstvenica: Ljude ne treba nagovarati da se cijepe, nego ih uvjeravati da je to za njihovo dobro. JA ĆU SE PRVA I PRED SVIMA CIJEPITI!
• EKSKLUZIVNO: Kontroverzni imunolog Srećko Sladoljev protivi se obaveznom i masovnom procjepljivanju. Tvrdi da ljudima PRIJETI OPASNOST OD CJEPIVA, A NE OD VIRUSA!
• U pulskoj bolnici počele predbilježbe za cijepljenje djelatnika protiv covida-19. Ravnateljica Hrstić: "IDEALNO BI BILO KAD BI IH SE CIJEPILO 70 POSTO!