Posjed samostana Sv. Mihovila u Kloštru iznad Limskog kanala NAJSTARIJI JE SAČUVANI KATASTARSKI PLAN ZA PODRUČJE ISTRE

Prvi pokušaji uspostave katastra za područje Istre potječu iz 16. stoljeća, a vezani su uz demografsku obnovu i poljoprivrednu kolonizaciju. Najstariji je među njima plan Puljštine iz 1563.

Uz obilježavanje sedamdeset godina Državne geodetske uprave diljem Hrvatske je skupljeno obilje građe o povijesti hrvatskog katastra. U posljednjih 70 godina ova je ustanova mijenjala ustroj i imena, ali je u narodu kao pojam bio i ostao katastar. Zanimljivo, na području Hrvatske prve je katastarske operate 1822. dobila Istra, potom 1839. Dalmacija, a preostali dio, pod upravom Ugarske, tek 1877. Sukladno tadašnjim tehničkim dostignućima, izmjera za izradu tih operata bile su isključivo grafičke metode. Tijekom Drugog svjetskog rata za neka su područja katarski operati uništeni, ali su srećom očuvani originalni planovi, pa je katastar mogao nastaviti pružati svoje usluge.

Nakon rata, od 1945. do 1952., cjelokupna je geodetska služba u Hrvatskoj bila angažirana na provedbi agrarne reforme i mozaičkim izmjerama nužnih za obnovu i izgradnju popaljenih naselja. Do kraja 1947. bilo je izmjereno 192 tisuće hektara zemljišta, koje je podijeljeno na 89 tisuća poljoprivrednika i gotovo 23 tisuće kolonista. Tek 1952. geodetska služba u Hrvatskoj počinje sustavno raditi na izmjerama i izradi katastara zemljišta. Na području Hrvatske prvo se od 1947. do 1961. formira mreža trigonometrijskih točaka. U novoj razvojnoj etapi 1984. je pokrenut projekt određivanja geodetskih točaka i formiranja nivelmanske, visinske mreže. Za svo to vrijeme vršena su mjerenja na terenu i izrađivani listovi, prvo u analognom, a krajem osamdesetih u suvremenim digitalnim tehnologijama. Cjelovita Hrvatska osnovna karta je izradom posljednjih listova dovršena 2011 godine.

Katastici istarskih šuma

Najstariji sačuvani katastarski plan za područje Istre je posjed samostana Sv. Mihovila u Kloštru iznad Limskog kanala, koji je 1433. izradio fra Mauro. Drži se međutim da je to precrt izvornog plana iz 11. stoljeća, pa je zapravo riječ o najstarijem katastarskom planu na području hrvatskih zemalja. Prvi pokušaji uspostave katastra za područje Istre potječu iz 16. stoljeća, a vezani su uz demografsku obnovu i poljoprivrednu kolonizaciju. Najstariji je među njima plan Puljštine iz 1563., koji je izradio tadašnji geometar Zuan' Antonio Dell'Oca.

Sličan katastarski plan nepoznatog autora za područje sjeverno od Limskog kanala nastao je 1597. Prvi pokušaji sustavnijih katastarskih izmjera u Istri sežu u vrijeme Mletačke republike. Tako je 1612. u Istru poslan geometar Camilo Bergami sa zadatkom izrade katastara obrađenih i neobrađenih zemljišta cijele pokrajine. Cilj je bio obilježiti državno zemljište redi davanja u najam. Mjerenja su započela na području Umaga i Novigrada, ali je Bergami zbog pritužbi 1614. vraćen u Veneciju.

Uspješno su međutim dovršeni brojni katastici, ustvari popisi šuma. Na području Istre pronađen je i jedan od najstarijih katastara šuma na svijetu - katastar goriva drva, koji je 1566. sastavio providur Fabio da Canal. Katastri istarskih šuma izrađuju se i tijekom 16 i 17. stoljeća, a najpoznatiji je među njima Morosinijev iz 1776. Za Veneciju je bilo važno da ti katastici sadrže podatke o broju stabala iskoristivih za Arsenal i o količini drva za ogrjev.

Jozefinska izmjera

Unatoč mnogim pokušajima uspostave katastra za čitavo područje Istre, tijekom mletačke uprave nastao je tek manji broj pojedinačnih zemljišnih evidencija. Prva opsežnija katastarska izmjera na tlu Istre obavljena je oko 1785., u sklopu jozefinske izmjere Habsburške Monarhije, kada su nastali katastarski planovi za područje Pazinske knežije. Prva sustavna katastarska izmjera Istre obavljena je u sklopu katastarske izmjere Habsburške Monarhije od 1817. do1823. godine.

Tom je izmjerom Istra prvi put dobila katastarske planove ucrtane na listovima 65,85 sa 52,68 centimetara u mjerilu 1:1440 za gušće izgrađena naselja i 1:2880 za ostala područja te pripadajuće katastarske elaborate. Prije detaljne izmjere utvrđivane su granice katastarskih i poreznih općina i njihovo omeđivanje s podjelom na rudine, a u prisustvu vlasnika zemljišta, nakon čega se počelo s detaljnom izmjerom čestica. Tada je u Istri omeđeno 179 katastarskih općina, čije se granice do danas nisu mijenjale. Iz izmjere je proizašlo nekoliko stotina katastarskih listova koji nisu tiskani, ali se i danas čuvaju u Arhivu mapa za Istru i Dalmaciju. Ovom je izmjerom Istra prvi put prekrivena osnovnim detaljnim kartografskim dokumentima.

Budući da je jedna od najvažnijih namjera katastra da bude osnova za određivanje poreza na zemlju i ova je sveobuhvatna izmjera obavljena na području cijele Austrougarske Carevine povezana sa uvođenjem novog sustava zemljarine. Sa novim društvenim odnosima mijenjali su se i sustavi oporezivanja. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeća umjesto zemljarine uveden je neposredni pravedniji porez na prihod od zemlje. To je zahtijevalo preciznost i što više bogatstva podataka, posebno promjene u vlasništvu i zasađenim kulturama. Riječ je o složenom i skupom projektu koji je, uz sudjelovanje brojnih stručnjaka, potrajao desetak godina.

Vrijedan povijesni izvor

Nakon završenog posla dokumentacija je dana na uvid strankama radi ispravljanja eventualnih pogrešaka, a ponajviše ih je bilo oko naziva lokaliteta. Odmah nakon toga formiraju se službe za održavanje i reviziju katastra, preteče današnjeg sustava katastarskih ureda. Katastarski planovi iz ovog razdoblja još se uvijek koriste u katastarskim uredima. Zbog bogatstva podataka danas su i važan povijesni izvor pa se čuvaju u Državnom arhivu u Pazinu. Posebno se odlikuju likovnim umijećem kojim su izrađene katastarske table.

Na tim planovima su ucrtani brojni lokaliteti, od urbanih građevina, četvrti, predgrađa i ulica, do ruralnih sela, zaseoka, stancija, polja, njiva, dolaca, brda, rijeka, potoka, lokava i šuma te cesta i mostova. Slikovito, živim bojama, negdje i simbolima, prikazane su razne kulture zemljišta, vodeni tokovi i more. Zbog takvih podataka katastarske karte su bogat izvod povijesnih istraživanja jer se njihovom analizom mogu pratiti etape razvitaka naselja, povijesnih građevina, crkvi i crkvica, utvrda, dvoraca i povijesnih građevina. Neke su od njih, kao ruine dvorca Šabec kod Belaja ili Stari Grad kod Grdosela već u tim kartama prikazane kao starine.

Ubrzanim razvojem i industrijalizacijom mnoga su od tih naselja porušena ili devastirana. Stare katastarske karte mogu se koristiti za valorizaciju i rekonstrukciju tih građevina ili urbanih sredina. Primjerice, na planu katastarske općine Mrgani uz Limsku dragu ucrtana je crkvica sv. Andrije koja više ne postoji. Blizu Starog Grada kod Grdosela ucrtane su župna crkva Sv. Jakova i crkvica sv. Ane, od kojih su ostale samo hrpe ruševina.

Gospodarski i demografski pokazatelji

Ruine tih crkava još je 1959. istraživao arheolog Branko Marušić. Sondirajući groblje uz ostatke crkve sv. Jakova od mještana je saznao da je prilikom izvlačenja građevinskog kamena ostalog iz ruševina crkve sv. Ane pronađen Grdoselski ulomak, jedan od najstarijih glagoljaških spomenika. Branko Fučić je, istražujući arheološke lokalitete na ovom području, ustanovio da je crkva sv. Jakova srušena 1804. godine. Od crkve sv. Ane ostale je samo izbočine obrasle travom na pašnjaku uz put koji silazi u dolinu Botonige, a mještani ga zovu Put pod svetu Anu.

Planovi nadalje sadrže gospodarske i demografske pokazatelje. Na njima je, naime, razvidna iskorištenost tla, ucrtani su gospodarski objektu, a na nekima su upisani i vlasnici čestica. Za takva istraživanja važni su upisnici čestica i posjedovni listovi, gdje su navedeni vlasnici zemljišta, veličine čestica i kulture, od oranica, vinograda i maslinika do pašnjaka i šuma te kategorije zemljišta kao parametrima za prihod.

Zbog bogatstva nazivlja lokaliteti ucrtani u katastarske karte su nezaobilazan izvor za toponomastičke i jezične studije. Geometri su uglavnom bili Talijani, Austrijanci i Nijemci, pa su hrvatski nazivi iskrivljeni i ispisivani poštujući talijanski i njemački pravopis. Primjerice, Kamenjak na planovima općina Šaini i Rakalj su označeni na dva načina, Kamenjak i Camenach.

Ovo gradivo može poslužiti i za druga, primjerice zemljopisna, pravna i etnološka istraživanja. Tako su koristeći katastarske karte obavljena istraživanja o starim mlinicama na Mirni i njenim pritocima, korišteni za projekt Uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine.