Prvi rezultati posljednjeg popisa stanovništva nisu najpouzdaniji i najrealniji. To tvrdi većina istarskih gradonačelnika. Stanje na terenu govori tome u prilog. Iako je naš cilj bio obići mjesta u Istri u kojima, prema popisu, živi isključivo po jedna osoba, a takvih je zasad četiri, ispostavilo se da ni na tako malom uzorku popisivači nisu uspjeli odraditi svoj posao kako spada. Tako smo, recimo, u Bucalovićima u općini Višnjan doznali da živi najmanje pet ljudi u dva domaćinstva, a u popisu je zabilježena tek jedna osoba, i to njemačka državljanka koja tu ima prijavljeno boravište. Nevjerojatno je da odmah do nje, kuća do kuće, živi četveročlana obitelj sa stalnim prebivalištem koju nitko nije popisao. Nažalost s, prema popisu, jedinom stanovnicom Bucalovića nismo uspjeli razgovarati, budući da se, kako nam je rekla žena koja o njoj trenutno brine, a živi na Višnjanštini, ozlijedila pa u gipsu leži u krevetu. No, ta nam je njena kućna pomoćnica otkrila da u mjestu živi još jedna obitelj, a da su žena, koja, tako nam kažu u okolnim mjestima, radi u marketu u Svetom Lovreču, i njen muž na poslu, dok su djeca vjerojatno u školi. Ne pokušavamo ni provjeriti ima li nekoga kod kuće, jer nas ispred ulaza dočekuje ne baš dobro raspoloženi vučjak koji samo obavlja svoju zadaću čuvara.

U malenom selu u blizini Višnjana povremeno boravi i jedna slovenska obitelj, ali uglavnom dolazi vikendima i ljeti. Ima tu i kuća za odmor pa u sezoni bude cike i vike. Istina, Bucalovići ne nalikuju na mjesto koje vrvi životom, stare se kuće, ako nisu obnovljene i proširene da bi prihvatile što veći broj turista, urušavaju u samoći svojih utroba. Jedna od tih zapuštenih i napuštenih donedavno je još imala svog gospodara, bio je to stariji čovjek koji je umro prije tri, četiri godine. Ali to što mjesto ne izgleda kao naseljeno ne znači da se popisivači nisu mogli potruditi pronaći makar tragove nekadašnjeg života, pogotovo zato što su im oni bili pred nosom.

Žena koja brine o Njemici tvrdi da nisu jedino Bucalovići loše prošli s popisivačima. U Štacjonu, stanciji u općini Višnjan, nije nitko, kaže ona, ni bio, niti je pustio obavijest da je pokušavao obaviti svoj posao. U redu, ni tamo nema puno stanovnika, ali to ne znači da ne žive u ovoj zemlji i da je i do njih valjalo doći.

S druge strane, Ivići u općini Sveti Lovreč prema popisu također imaju jednog stanovnika, ali realnost je i ovdje drugačija, doduše suprotna od one u Bucalovićima. Naime, tu, kažu nam okolni mještani, ne živi nitko. Popisan je tek jedan čovjek koji zapravo živi na Labinštini, ali u Ivićima ima kuću i poljoprivredno gospodarstvo. Iviće ni ne bismo mogli nazvati mjestom u pravom smislu te riječi, riječ je zapravo o nekadašnjoj stanciji u kojoj je dio imanja pretvoreno u kuću za odmor s bazenom, dok su na drugoj polovici objekti koji služe uglavnom za odlaganje poljoprivredne mehanizacije i starih automobila. Samo dvadesetak metara dalje nalazi se kuća koja već spada pod susjedne Lakoviće.

U zaseoku Škvaranska u općini Raša popisivači su također zabilježili tek jednog stanovnika. No, načelnica Glorija Paliska sumnja u točnost te brojke. Tvrdi da ona poznaje barem sedam, osam ljudi koji tamo žive.

- Škvaranska je malo mjesto ispod Skitače prema Ravnima. Nekada je Skitača imala jednog stanovnika, a sada ih ima osam. Ljudi koji u Škvaranskoj nisu popisani vjerojatno nisu riješili dokumente. Škvaranska ima sigurno više ljudi, ima tamo i kuća za odmor pa ljeti borave turisti i vikendaši. Stoga smatram da ta brojka od jednog stanovnika nije točna, kaže Paliska.

Da će u općini Lanišće na popisu biti naselja s jednim stanovnikom, bilo je očekivano. To područje na obroncima Ćićarije već dugo slovi za najrjeđe naseljeno u Istri. Ali i to se u posljednje vrijeme mijenja. Lanišće, ali i još neka mjesta u toj općini, doživljava sramežljivi, ali ipak demografski procvat, naseljavaju se mlade obitelji u potrazi za mirom i netaknutom prirodom. Pandemije je štošta promijenila na gore, ali ovo je područje zbog korone postalo prilično tražena roba. Jer ovdje izolacija ne postoji kad je epidemiolog odredi, tu je ona sasvim uobičajeno stanje stvari.

Laniška načelnica Roberta Medica puna je optimizma. I to s razlogom. Općina nije izgubila nijedno selo, odnosno sva mjesta su naseljena. U Trsteniku je, doduše, prema popisu samo jedan stanovnik, u Rašporu dvoje, ali postoji nada da će sela opstati. Možda će se neki vikendaši, kojih je sve više, odlučiti stalno nastaniti ovdje. Jer nisu ni Trstenik ni Rašpor bogu iza nogu, nalaze se uz županijsku cestu u blizini Lanišća pa je tim lakše u njima živjeti, a da se čovjek ne osjeća potpuno odsječen od svijeta.

- Nisu to prazna sela, nikakve aveti, ne, ima tu života. Uostalom, znam da u Rašporu živi više ljudi, jedna obitelj je stalno tu, ali se očito nisu popisali kao stanovnici tog mjesta. Svugdje na području općine postoji i infrastruktura - struja, voda, gotovo u svim naseljima širokopojasni internet, kaže Medica.

Napominje da se Općina skrbi o svojim starijim stanovnicima, već godinama ih obilazi gerontodomaćica.

- Prije desetak godina se dogodilo to da je starije stanovništvo poumiralo, a manji je dio onih koji su odselili što zbog udaje, ženidbe ili nekih drugih razloga. No, u zadnje četiri godine život se ponovno vraća. Mladi ostaju ovdje i imamo blagi demografski rast. Velika je i potražnja za kupnjom starih kuća. Postali smo hit destinacija u doba korone, imamo promenadu. Ljudi ovdje dolaze po zdravlje, slobodu… Mi pandemiju gotovo da nismo ni osjetili. To su neki vrlo ohrabrujući momenti za promišljanje o našem daljnjem razvoju, u optimističnom tonu načelnica završava razgovor.

Povezane vijesti

• U Stožernoj palači u Puli PREDSTAVLJANJE KNJIGE POPIS GUBITAKA
• Sindikat policijskih službenika osuđuje policijsko popisivanje prosvjednika
• Orepić: Stvarni broj birača za pola milijuna manji od službenog