Jedna od najvećih tragedija dogodila se u marini, ali ljudi su se tako brzo i dobro samoorganizirali, tako da smo iste noći počeli sa spašavanjem. Posebno moram zahvaliti vlasnicima brodova uz čiju smo pomoć podizali potonule ribarice, koćarice i druge brodove. Pomogli su i brojni ronioci iz Pule i Rovinja, a ekološki brod je pokupio svu naftu koja je iscurila u more, izvijestio je član vrsarskog poglavarstva Veljko Jelovac
Naslovnica Glasa Istre iz 1996. godine
Veliko nevrijeme s pijavicom poharalo je područje Vrsara prije točno 26 godina. Kako je naš list izvještavao tada, u jednom je trenutku pijavica ušla kroz krov u vrsarsku osnovnu školu te je, tražeći izlaz, srušila pregradni zid učionice prvog razreda i izašla kroz prozor. Pogodila je i nekoliko gradova i turističkih naselja, a najviše su nastradali objekti turističke Anite.
- Kada smo nakon pijavice obišli grad i vidjeli što je nevrijeme učinilo, strahovali smo da nema ljudskih žrtava, što se srećom, osim nekoliko lakših ozljeda, nije dogodilo, rekao je tada vrsarski načelnik Franko Matukina.
Stradalo područje obišli su i ondašnji istarski župan Luciano Delbianco te pročelnik županijskog Odjela za turizam Branko Curić. Istog je dana Općinsko poglavarstvo osnovalo poseban stožer, porečki vatrogasci odmah su prionuli poslu, raskrčivanju prometnica, a potom su u pomoć priskočili i radnici HEP-a, Hrvatskih šuma i komunalci iz porečke Usluge.
Značajno je da su svi građani, kao i oni iz susjednih gradova, zajednički krenuli otklanjati štete, a solidarnost je već iste večeri bila na vrhuncu. Izraženo je to bilo posebice u gradskoj luci, gdje su zabilježene velike štete, o čemu je tada izvijestio član vrsarskog poglavarstva Veljko Jelovac.
- Jedna od najvećih tragedija svakako se dogodila u marini, ali ljudi su se tako brzo i dobro samoorganizirali, tako da smo iste noći počeli sa spašavanjem. Posebno moram zahvaliti vlasnicima brodova koji su odmah pritekli u pomoć svojim brodovima, kazao je Jelovac komentirajući da su uz njihovu pomoć podizali potonule ribarice, koćarice i druge potonule brodove. Uvelike su pomogli i brojni ronioci iz Pule i Rovinja. Stigao je i ekološki brod koji je pokupio svu naftu koja je iscurila u more prilikom havarije.
Prema dotadašnjim evidencijama, policiji je prijavljeno 40-ak šteta na automobilima, stradalo je 30-ak stambenih zgrada, a potopljeno je i pet većih brodova te desetak manjih ribarskih čamaca. Štete su se tek zbrajale, a rečeno je tada da će Općina iz svoje tekuće rezerve pomoći najugroženijim obiteljima.
Istog se dana u Glasu Istre pisalo o dijamantnom piru - 75. godišnjici zavičajnog Kluba istarskih studenata "Mate Balota" koji je trebalo obilježiti iduće godine. A upravo će ove 2022. biti punih stotinu godina otkako je Klub otvorio svoja vrata mladim Istrijanima. Riječ je o jednom od najdugovječnijih zavičajnih klubova u Zagrebu, čiji počeci sežu još u 1922. godinu, a koji je, usprkos nedavnim zavrzlamama oko prostora u Ilici 13, otvoren i danas (tijekom akademske godine). Ovo kultno mjesto i okupljalište studenata iz cijele Istre posjetiteljima već dugi niz godina nudi raznovrsne sadržaje i programe za članove i brojne goste.
Kako se pisalo u našem listu prije 26 godina, osim već uhodanog tjednog rasporeda zbivanja (tečajevi njemačkog jezika, plesa, četvrtkom koncerti, subotom fešte, nedjeljom filmovi…), tog su proljeća u Istarskom klubu organizirani razgovori sa saborskim zastupnicima iz Istre, promoviran je Studentski list Plus te organizirani razni turniri u briškuli, trešetama i drugi. Održani su i brojni koncerti grupa iz Istre i susjedne Italije, ali i druge kulturne manifestacije poput studentskih predstava, književnih večeri s poznatim piscima, promocija knjiga čakavske poezije i proze te štošta drugo.
Klub je organizirao i predavanja za maturante u istarskim gimnazijama o mogućnostima i prednostima studiranja u Zagrebu. A kako se pisalo, vrhunac rada tijekom te godine bilo je sudjelovanje KSI-ja na "Istrijadi 96" u Rapcu - događaju koji je spojio sve generacije istarskih studenata, a čije su druženje uveličali nogometni turniri s 22 prijavljene ekipe te nezaobilazne večernje fešte.
U Pazu su za to vrijeme uredili okoliš crkve sv. Vida i pristup mjesnom groblju. Žitelji ovog sela kraj Boljuna dobrovoljno su na poticaj ondašnjeg predsjednika Mjesnog odbora Paz, očistili uzvisinu između ceste koja ih spaja s Boljunskim Poljem i grobljem. Prijašnju šikaru zamijenili su mladicama čempresa koje je nabavila Općina Cerovlje, stvorivši tako oku ugodan prostor u ovom slikovitom mjestu.
S ciljem stvaranja ljepšeg i ugodnijeg mjesta te očuvanja sakralne baštine, labinski iseljenici iz New Yorka poslali su oko 3.000 američkih dolara za uređenje crkve sv. Lucije u Skitači, a obećali su još novca i za uređenje njezinog interijera. U obnovu crkve u ovom seocetu ponad Kvarnera Općina Raša uložila je oko 20 tisuća njemačkih maraka.